Draga moja urednice Sonja i mame, moje ime je Jelena prije mesec ipo dana sam se porodila i htjela bi vam ispričati svoju priču .
Moj suprug i ja u braku smo 4 godine nemogu reć da nam je loše oboje radimo i skromno živimo.Jedini problem je bio što nisam mogla ostati trudna u godinu dana imala sam dva spontana . od samog početka imala sam osjećaj da neide sve kako treba, bilo je početak ljeta, gužva na poslu malo nas, radilo se svakako i prva druga i dvokratno. ginekolg je znao da radim teški fizički poso i tek negdje u 8 tt otvori mi bolovanje.Od onog što se moralo pit u trudnoći ja sam pila samo dufaston i to jer sam primjetila smećkasti iscjedak ..
GUBITAK TRUDNOĆE
Moj plod jednostavno se nije razvijao i stalo je kucati srce u 10tt. doktor uopšte nije znao objasnit samo bi pregledo zapisao.nije govorio nit jel uredu ni ništa.. Možda mi je taj period bio psihički prenaporno pa je utjecalo na moju bebu.Kad se samo toga sjetim.uh..poslije ta dva spontana promijenila sam doktora koji je bio bolji. možda je i bolje da se to dogodilo u ranoj trudnoći nego nedaj Bože u visokoj trudnoći iovako sam sve to teško podnjela.
Nije mi sve to tolko fizički teško palo koliko psihički trebalo mi je dugo se oporavim od svega.Mislila sam kako nikad neću imat djece ako tako i bude šta sad život ide dalje. Bože moj kako bude bude ,Njegova voja, Al eto nakon dvje godine pauze opet sam osala trdna , al ovaj put nismo nikom govorili dok ne doguramo do 3 mj .Znate kako se ono kaže kad se jednom opečete na vrelo mlijeko sljedeći put duvate i na hladan jogurt.
Odmah čim sam saznala da sam trudna otišla sam kod giekologa ali nažalost nije me odmah mogla primiti..jednosavno me bilo strah da mi se isto ne desi al ipak sam odlučila sačekat svoj termin pregled da odem kod privatnika on me može samo pregledati al mi ne moze I otvoritit bolovanje pa bolje čekat ..
To veče dok smo muž i ja gledali tv u dnevnj sobi osjetila sam da mi nešto curi , brzo sam otišla na wc i imala sam šta I da vidim- krv. Bila sam se prepala mislila sam da je gotovo ,istuširala sam se i vratila se nazad u dnevni. Ispičala sam mužu šta je bilo odmah smo otišli u bolnicu .. dok smo čekali red nešto je meni govorilo da će sve biti uredu. Ubrzo sam ušla unutra i sve ispričala da sam imala već dva spontan i da mi je ovo treća trudnoća ..i da sam već bila kod svog ginekologa za pregled al da me nije pregledala. a on će na to koliko sam trdna? Božee šta ja govorim turskii?
Otkud ću ja znat koliko sam trudna kad još nisam bila na pegledu. pregleda me i govori da ću i ovo morat očisti.molimm, a jesi me utješiooo misli stvarnoo.. umesto da je rekao gospodjo ma biće uredu možda je rana trudnoća on tako ko iz vedra neba pa u rebra .. ja samo što mu se nisam počeća smijati u lice, otimizam u meni bio je prejak i govorio da će biti sve dobro.. Al kao neće me poslati na čišćenje nego ćemo pričekat dao mi dufaston da pijem i da se javim na kontrolu za tri dana,
Za tri dana dolazim kod svog giekologa tako govorim šta je bilo i pregledao me ..Sve uredu taman je srce poćelo da kuca… a meni srce veliko ko kuća u sebi sam govoril znala sam da će sve biti uredu..tada sam bila trudna samo 6+2 i reko mi je da moram strogo mirovati što znači relacija mi je bila krevet wc i frizider ništa više., Ta 3 mj imala sam osjećaj da ću se ucrvljati lezeći pošto nisam mogla gledati kako neko drugi radi umjesto mene koji put bi sama ustala i nešto napravila eto samo da se ne osjećam nekorisnom i jedva sam čekala da prodju ta 3mj da mogu sve normalno..
Ubijalo me to samo ležanja, ne možes nigdje prošetati a ljepo vrijme je bilo,osjećala sam se ko u zatvoru… I opet sam u 8 TT prokrvarila jer mi je otkrive hematom koji je nakon par dana puknuo sam.koliko sam se veslila svakoj kontroli tako sam imala strah da mi se nedogodi isto..Ljepo je bilo gledati kako ti se tijelo mijenja iz tj u tjedan i iz mjesc u mjesec, uživat u prvim pokretima svog sina koji se svaki dan bili sve snažniji..
Na početku trudnoće nisam imala neke probleme kao što je povraćanje nisam imala , hvala Bogu apetit mi je bio baš dobar pa sam jela sve živo.. kile su se samo gomilale , na početku trudnoće imala sam 65 kg a na porod otisla sa 91 kg. Izgledala sam kao lopta koja bi se grozila svog izgleda u ogledalu, nisam se osjećala nimalo seksi..Svaki put kad bi se vidjela u ogledalu uhvatia bi me neka tuga tako da sam izbjegavala ogedala i izloge , ipak tješila bi se da ipak sam trudna ia tu plodna voda,pa djete i ne znam šta se sve tako da pa nije ako strašno… Ima gorih od mene ionako će to sve nestati kad se porodim… pa evo sad poslije poroda imam 71 kg. a kad mali počne trčati I ja za njim im da budem ko čačkalica.. .
Prije sam odmahivala rukom kad mi neko spomene kile , ma uopšte se ne sekiram za njih a kad bi dolazila na pregled i kad bi me vagali hvatala bi se za glavu.. prijetili su mi da će mi frizider okrenu naopako ili staviti lance na njega … eee onda sam počela paziti ali nabila sam tad kila šta ću kad nisam mogla odoliti svemu ovom što ima puno kalorija..al izgledala sam kako bi me muž zvao lopticom a noge kao balvani… sva sreća bilo je ljeto pa sam mogla hodati u papučama … ništa drugo nisam mogla na noge a i papuče bi jedva navukla na noge.svi su mi se čudili kako uopšte stojim na nogama.. ah ljepo. I ja se čudim al eto stojim … važno da su me prestale bolit to je bilo za poluditi … noćima radi toga nisam mogla spavati.. Em što se nisam mogla naštimati od stomaka , noge su me bolile… Kad bi se taman naštimala eto ga na moram na wc… iskreno jedva sam čekala da se porrodim ..
Sve je bilo uredu do 36 tt tada je doktor da nešto nije uredu da moj sin ima deformaciju.. slali su me u bolnicu al u bolnici su rekli da je sve uredu i da nema potrebe za ostajanjem..i da mi rade inducirani porod. više nisam znala kome da vjerujem i to me jako brinulo..bila sam više luda. samo sam molila Boga da je sa mojim sinom sve uredu.. Prošo je jedan dan od termina napokon me ostavljaju u bolnici mislim si u sebi napokon..eh da mi još roditi kao što radjaju ove u filmovima ..babice viču diši diši … tiska dva tri puta i beba izadje ko ispaljena iz topa…al nije tako… Odlazim u predradjaonu i odmah tu je prostorija je radjaona i boksovi moglo se sve čuti..Iskreno nije me bilo strah porodjaja samo da sve prodje uredu..
Pregledaju me ,bila sam dva prsta otvorena sam dva prsta vraćam se u sobu stavljaju me na ctg.. kontakcije slabe oko 10 sati stavljaju mi gel koji je počeo ubrzo djelovati… cijelu noć sam imala jake kontrakcije koje nisam mogla izdržati .Najlakše mi je bilo kada sam šetala čim bi lega bolovi su bili užasni nisam se nikako mogla namestiti . Otišla Sam na hodnik da potražim sestru da mi daju nešto protiv bolova al nije nikog bilo..Polako sam otišla na kraj hodnika do djela gdje su bebe u plaču sam im objasnila šta je bilo .Otišle smo skupa do predradjaone potražiti sestru .bile su boksovima spavale su jer je već bilo 3 sata.da bi mi ta glavna sastra rekla “šta je gospodo zašto plačete,? Ja joj kažem plačem jer me nepodnošljivo boli ,pa mora boliti to znači da je počelo djelovati .ajde neponašajte se ko djete idite smirite se i zaspite .Ništa ja se vrarila umirila i uspjela sam zaspati.ujutro smanjile su mi se kontrakcije.kasnije su me opet stavili na ctg i dali mi infuziju… al kontrakcija je bilo slabo nešto me malo bolilo al ne onako kao predhodnu noć.
Pa malo šetanja po sobi i hodniku.. skoro sam sve ispratila iz sobe sama ja ostala nikako da rodim.kasnije na pregledu doktorica govori otvorena si 5prstiju uzmi stvari ideš u boks.Ja sva sretna ko kad djetetu date čokoladu.. Pomislila sam super napokon ću se poroditi i upoznaću svog andjela.. U boksu mi stavljaju na ctg i opet neka infuzija.. al mene nije ništa bolilo ,osjecala sam se normalno slabo bi osjećala bolove..samo sam osjećala neku hladnoću,noge su mi se tresle i sva sam se naježila od hladnoće ko god bi prošo sestra ili doktor samo bi me pitali boli li te… i dobila sam malo jači dozu neke inekcije..al od kontrakcija ni k.Dolazi doktor samo da vam kažemo da će te ići na carski da se nemučite vi i sin.. Pa nije ni to loše bar se neću mučiti…
I napokon na svet je došao moj mali andjeo
Odlazim u salu pripremaju me a ja se tresem ko prut od hladnoće .i napokon u 18:25 dolazi na svijet moj mali andeo dobijo je ocjenu 9/9.imo je 3140 i dug je bio 49 cm.samo mi žao sto nisam čula njegov prvi plač.Budim se u sobi nisam znala gdje se nalazim ni šta se dešava.. samo se sjećam da sam vikala boli me boli me dok se sestra mučila da mi namesti infuziju..da ću pitat šta mi je sa sinom nisam imala snage govorit jer mi je grlo bilo suho i pronuklo..Dolazi doktor pedijatar i govori mi da je carski uspješno izvršen ali da mi mali ima deformaciju stopala to je najvjerojatnije zbog moje uske maternice … al kad bude malo veći mora će na slikanje glave da se vidi uzrok jer to zbog moje uske maternice ili je nešto drugo..
Čim izadjemo iz bolnice moraćemo ići u drugi grad kod baš tog specijaliste za ortopediju .. Uhvatila me neka tuga kad mi je to rekao.. znači dobro je ginekolog vidio al nisu znali šta je. Kasnije su mi ga donjeli to je bila ljubav na prvi pogled..mal smežuran zapakovan u onaj jastučić ko mali paketić.. Srce mi se rastopilo kada sam ga vidjela..al još nisam mogla vjerovat.nisam bila svjesna da sam postala majka i da je to onaj mali što mi nije dao spavat i koji me neprestalno udarao i rastao u meni..svaki put bi jeda čekala da mi ga donosu..
Taman kad smo trebali kući on dobije žuticu i svaki dan su nam govorili danas će te kući sutra će te kući a ja više mi je dosta bolnice i neljubaznih sestara doktori su bili ljubazni osim ovog jednog pedijatra koji nam je dolazio u vizitu.. Bio je odvratan em što ga ne razumiješ šta govori jer govori sebi u bradu i samo pogleda i ništa ne govori.. a i hrana je bila super na to se ne mogu žaliti samo što ja od te brige oslabio mi je i apetit.. a i imala sam super cimerice ..
I KONAČNO ODLAZIMO KUĆI
Nakon osam dana napokon idemo kući .prvi par dana bilo je naporno jer nije htjeo da siki ..sikio bi ali bi brzo zaspo, budila sam ga ali nije ništa pomagalo, on bi i dalje spavao.Bilo je problema sa kilažom počeo je gubit na kilazi, kad je izašao iz bolnice imo je samo 2900 i nikako da doda na svoju porodjajnu težinu .. Jednostavno vidim da mu moje mljeko nije dovoljno i da ga nekako moram pogurati da krene dobijati na kilaži.. Ja fino na svoju ruku kupim mu dohranu i počela mu davat malo sise malo dohrane i napokon je počeo da dobija na težini..Eno ga sad ima 1,5mj i 4 kg i nešto otpadnu mi ruke kada ga hranim hvala Bogu fino napreduje smješka se guguče i što je najbitnije dobro jede skoro svaka 2-3sata..
Većina njih kaže da liči na mene ,nek liči na kog hoće meni je najvažnije da je on meni živ i zdrav.Što se tiče nogica i dalje pitujemo u drugi grad kod ortopeda i za sad hvala Bogu dobro napreduje.. Nosili smo gipsiće pa smo ih skinuli..sad nosimo ortoze(cipelice) i nogice se lagano ispravljaju.najviše me boli to što neke osobe mene krive za to da sam previše vršila pritisak na stomak i da se radi toga to desilo .
Moj sin nije bolestan kako to neki misle … to me boli…on je hvala Bogu zdrav i napredan dječak kakve sve djece dolaze tamo u ordinaciju ja samo mogu reči hvala Bogu da nije ništa gore… ovo se rjetko dešava al znam slučajeva da poslje puno truda i muke nemaju nikakvih posljedica..tako će i moj sin ako Bogda ići u vrtić završit školu … biće pravi šmeker… Već sad šarmira a šta će bit tek kad naraste… ja znam i vjeruje da ćemo uspjeti jer je moj sin veliki borac velikog srca.
PORUKA ZA BUDUĆE MAME
Šta god da vam se u životu desi treba dignuti glavu i krenuti dalje i neposustajati..treba reći samo hvalaBogu da nije gore…ono što nas ne ubije ojača nas.
Život je most koji moramo proći pun trnja i kamenja.
Veliko hvala mojoj dragoj fb drugarici Jeleni . Namučila me je sa ovom pričom , dugommmm pričom 🙂 ali nema veze opraštam joj . Bravo tako je lepo sve opisala da sam sigurna da njeno iskustvo može puno da pomogne budućim majkama ako se nadju u ovakvoj situaciji . Malenom andjelku želim divno i bezbrižno detinjstvo :* I da za par godina dobije seku 😉
autor priče . mama Jelena
izvor.devetmeseci.net
SVA PRAVA NA PRIČU ZADRŽAVA DEVET MESECI I NEMA PRAVA DA SE NADJE NA DRUGIM PORTALIMA !!
I OVE PRIČE SU OSVOJILE VAŠA SRCA
- Priča jedne mame : INDUKOVANI PORODJAJ !!
- PLAČ OSTAVLJENE BEBE PARA DUŠU Ispovest ovih lekara i sestara je najtužnija srpska priča
- Priča jedne mame :Prisustvo mog supruga na porodjaju je za mene nešto neprocenjivo