A koga ću, ako ne nju kojoj sam život dala?
foto-mama Dejana
A kada ću ako ne od načeg prvog susreta?
Koga ću, ako ne nju, sa kojom sam zajedno rasla još dok je samo tačkica bila..
Koga, ako ne nju zbog koje sam se ponovo rodila?
Koga, ako ne nju za koju dišem?
Kada, ako ne svaki dan?
“Ne navikavaj je na ruke!”
Da li je neka majka ikada poslušala ovaj “savet”?
Jer taj koji to izgovori, majka nikad nije bio.
“Ne navikavaj je na ruke!”
Ne navikavam je.
Navikavam je na zagrljaje.
Navikavam je na tople dlanove.
Navikavam je na poljupce.
Navikavam je na to da sam njena od prvog dana do poslednjeg.
I da je ona moja, gde god pozelela da jednog dana ode.
A otići će.
Jer raste.
Prebrzo.
“Ne navikavaj je na ruke!”
Više i ne mogu, jer sada nema vremena za to.
Sada ona grli svog medu, dok ja krišom ukradem tek poneki zagrljaj i poljubac.
Pa je zagrlim tek kad zaspi, jer je sada zauzeta grljenjem svog mede.
“Ne navikavaj je na ruke!”
Nikad nisam poslušala.
I mada su me često nervirali trenuci kad je ljuljam po par sati, a onda zaspi na mom stomaku, pa poželim da je spustim u krevetac da i ja malo odmorim, a ona me još čvršće stegne, ipak je više prijao osećaj da sam joj potrebna i da sam je ipak navikla na ruke!
Na sebe!
Na toplinu!
Na ljubav!
“Ne navikavaj je na ruke!”
Navikavaj je!
Koliko god možeš.
Ne puštaj.
Grli.
Ljubi.
Mazi.
Jer rastu.
Prebrzo rastu.
“Ne navikavaj je na ruke!”
Nasmej se “savetu” i grli je još jače. ❤
autor tekst mama Dejana
pripremila.urednica sajta Sonja Milekić
izvor.devetmeseci.net
Sva prava na priču zadržava naš portal devet meseci ! Svako kopiranje i zloupotreba kažnjeno je zakonom ! Poštujte autora .
- Ne postoji “razmažena beba” – Da, navikavaj ga na ruke!
- Čuveni dečji psihijatar: Manji je greh ako u gnevu pljesnemo dete, nego da se lažno ponašamo!