Htela sam da vam napišem svoju priču kako mi se i šta desilo ne želim da se krijem slobodno možete objaviti moj identitet. Ako želite ne smeta mi. Veliki pozdrav urednici .
14.02.2016. Oko 12 h spremala sam nedeljni ručak i spremala sam se da odem kod mojih roditelja na par dana. Ništa veliko nisam radila jednu cigaretu sam zapalila tog dana oko 9 h ujutru. Pomagala sam suprugu da završi posao u dvorištu i da zajedno sednemo i ručamo. Ušla sam u kuću da postavim sto i završavala sam meso kad sam u jednom trenutku osetila jake bolove u ledjima i stomaku nisam obratila pažnju jer mi se to već dešavalo kad sam morala u wc da odem i otišla sam. Posle par minuta isto nisam pravila paniku mislila sam da je to normalno i sela da jedem pozvala sam sestru koja je radila zajedno sa mojom doktorkom ona mi je rekla da odmah odem u hitnu po uput gde sam naravno bila prva nisu mi odmah dali već su me naterali da čekam da pregledaju čoveka koji je ušao posle mene.
Kad sam napokon dobila uput krenula sam sa suprugom odmah u Zrenjanin u glavnu bolnicu “doktor Đorđe Jovaović” na putu do bolnice nam je i automobil se pokvario ali stigli smo. Sestra koja je bila na dežurstvu mi je rekla ‘sačekajte sad će doktor’ bolovi su bili sve jači. Kad me je napokon prozvala ušla sam rekla mi je da se skinem doktor samo što nije došao uradila sam što mi je rečeno i opet čekala dobrih 30 minuta .Kad je došao bio je jako grub tako grozno me je pregledao da se ne rado sećam. Rekao mi je da predjem na sto za ultrazvuk nije stavio mi gel. Tu me je vređao rekao mi je da sam bolesna da ne smem više da pomislim na cigaretu jer detetu srce preskače. Obukla sam se dok je sestrica pozvala mog supruga. Kad mi je suprug ušao pitao me je šta se dešava naravno odgovorila sam da ne znam na moje reči doktor je rekao dete ti umire zbog cigareta evo vam uput za Novi Sad pa ako stignete na vreme stigli ste.
TUGA I BOL 🙁
Hitna pomoć nas je odvezla na putu do druge bolnice beba je umrla u mom stomaku govorila sam suprugu umrla je on je vikao nije,ali bila sam u pravu umrla je. Kad smo napokon stigli u bolnicu dva doktora su me pregledala i utvrdili su da je dete umrlo potpisala sam neke papire i hitno me odveli na operaciju to sam jedino znala tada. Anesteziolog me je pitao jesam li jela nešto odgovorila sam jesam jela sam supu. Posle toga se ne sećam ničeg. Probudile su me dve sestre pitala sam ih gde mi je beba rekle su mi da će doktorka uskoro doći i tražile da se sama premestim na drugi krevet uspela sam. Došla je doktorka i rekla mi da je moja devojčica umrla te da ako želim mogu da je vidim pristala sam. Kad su mi je doneli samo sam je gledala nisam imala snage da je uzmem i privijem na grudi.
Odveli su mi je ništa više nisam htela da znam. Nakon dva dana su me premestili u sobu sa drugim ženama. U posetu su mi došli roditelji,sestra,prijatelj,suprug i naravno svekrva koja mi je podigla pritisak kad mi je rekla da sreća pa nije počela da šije presvlaku za dečija kolica. Opet sam primila infuziju doktori nisu znali kako da mi spuste pritisak.
18.02.2016. Su me otpustili dan pre mom tati je bio rođendan proslavio ga je u bolnici pored mene. Nisam otišla kod supruga na oporavak bila sam kod mojih roditelja on je morao da radi noću nisu mu dozvolili da bude samnom. Sada opet mi svekrva uništava život suprug me je ostavio zbog nje.
PORUKA ZA BUDUĆE MAME
Koliko god doktori bili grubi vi budite jos grublji. Ja nadu nisam izgubila verujem da ću imati još dece od svih ciljeva najveći mi mi da budem majka.
UF jako bolna priča !! Šta je istina ? Ko to da zna samo Bog ! Nevena ne odustaj biće još bebica moraš biti jaka i hrabra . Hvala ti što si ovu bol podelila sa drugima .
autor priče : Nevena
izvor. devetmeseci.net
I ove priče su vas rasplakale
Krevetac je ostao prazan : Od velike radosti do neočekivane tuge
Dve trudnoće ,dve sekcije , dva iskustva i jedna tuga