Pesmicu nam je napisala Miljana Zarić koja inače piše divne pesmice . Hvala joj mene je naježila inače ona je još samo devojka nije mama ali daće Bog i biće i ona kad za to dođe vreme .
Kada se dvoje zaljube,
onda se ljubav rodi,
a u toj velikoj ljubavi
svašta se nešto zgodi.
Mama i tata odluče,
a onda došapnu rodi –
Mi bismo jednu bebu,
o rodo, rodice, hodi!
A roda ribice hvata
po hladnoj, bistroj vodi,
pogleda strogo mamu
– Pa draga moja, rodi!
Mama se malo zbuni,
kako se rađa beba?!
A roda ljutito kaže –
Za bebu ljubljenja treba!
Tata i mama, onda,
malo se češće ljube,
redovno piju mlijeko,
redovno peru zube.
Jedu povrće, voće,
sve što zaista treba,
da budu čili i zdravi,
kako bi došla beba.
Tata i mama su dobri,
rade sve kako treba,
Bogo je blagoslov dao
uskoro stiže beba!
Mamin stomak pupi,
kao prolećna ruža,
ka bolnici hitro žuri,
za ruku vodi muža.
Tatu sve jako boli,
ni mami nije svejedno,
ali je udvoje lakše,
zato su hrabri zajedno.
A onda u toj zbrci,
ko grom iz vedra neba,
mama povika – Jao!
Zaplaka glasno beba.
Tata i mama su srećni,
čuje se to do neba
– Hvala ti dragi Bože,
što je sa nama beba!
autor pesmice : Miljana Zarić
pripremila.urednica Sonja Milekić
izvor.devetmeseci.net
Svako kopiranje i zloupotreba kažnjeno je zakonom ! Poštujte autora .