Moja priča traje već veliki 17 meseci i mi se iskreno nadamo da će bar još dve godinice. Nema tu mnogo priče u smislu poteškoća, jer ih nije ni bilo, ali ima puno priče o našem trudu, o mojoj upornosti, želji, o ljubavi, povezanosti, o nama, o tome koliko toga smo doživele u tom jednom kratkom periodu.
Slagala bih ako bih rekla da sve počinje onog trenutka kada se moja prva devojčica rodila. U stvari je sve krenulo mnogo pre, jer baš tako i treba. Početak je nastao onog trenutka kada sam saznala da sam u drugom stanju. Kao što našoj deci pružamo život, treba da im pružimo i ono što zaslužuju, a to je majčino mleko. To je ono što ih čini velikim, srećnim i zdravim.
- Ne osuđujem drugačiji izbor, ali ovde želim da pišem o nama, da vam prenosim moje misli i sam doživljaj dojenja.
3.3.2016. 00:05. Plačem, naravno od sreće. U svojim rukama držim nešto previše vredno, nešto moje, naše, nekog kome sam potrebna. Potrebna u svakom smislu te reči, neko, ona koju treba da čuvam, pazim, mazim i volim. Možemo mi to.
,,Mogu li već sada da pokušam da je podojim? Sigurna sam da ću to znati i da će ona želeti.“
,,Naravno, draga majko, divno je što to uopšte želite već sada.“
O Bože, kako da ne želim!
I sećam se i sada tog prvog kontakta, tog divnog osećaja, te povezanosti koju ponovo imamo, bez obzira što više ne osećam njene pokrete u svom stomaku.
Od tog trenutka sve je teklo potpuno prirodno, jer dojenje to i jeste. U prvih 6 meseci ona je bila moje malo mače koje sisalo kad god je poželelo, bez dodavanja drugih tečnosti.
Nakon toga:
Nemlečna ishrana. I tužna i izbuđena, ali to je takođe prirodno i njoj više nije dovoljno samo mleko. Ali nastavljamo istim tempom – dojenjem na zahtev.
A onda…
Pozitivan test. Stiže nam još jedna beba! Jeee! Oduševljenje, sreća, uzbuđenost…
,, Sad moraš da prestaneš sa dojenjem. Naštetićeš bebi. Moraš i moraš! Dojenje u trudnoći nije zdravo! Nije okay!“
Bla, bla, bla…
A zašto bih ja bilo koga poslušala? Pogotovo nekog ko govori pretpostavke, a ne činjenice. Nastavljamo, srećne i zadovoljne.
Prva prepreka – nekog tamo decembra 2016.
Ustajemo ujutru i naravno – prvo omiljena poslastice, kad on vrištanje! Nema ni kapi. Ni jednu jedinu kap ne može da povuče. Ne, moji planovi nisu bili ovakvi… Plačem ja, plače ona. Ali smo obe jednako uporno i tvrdoglave. I mislite da smo se ovde zaustavile?? Naravno da ne! Mama uporna sa nekim tamo čajevima (iako nisam baš sigurna da je to ekstremno uticalo), a beba sa svojim čestim sisanje. Vuče ona iako nema svrhe. A znamo da je ona čekala tu svrhu. I nastavljamo, pobedile smo to što je odjednom došlo do slabijem otpuštanja mleka zbog same trudnoće. Nemoguće je da ga nema!
Meseci prolaze i mi čekamo da nam seka stigne kako bi nastavile u tandemu.
2.8.2017. 6:25 . Ponovo sam mama i ponovo imam zadatak da joj obezbedim hranu, najlepšu i najzdraviju. Isti način, istog trenutka, par minuta nakon rođenja. Mleka na izvoz, ona vuče iz jedne, a iz druga izlazi. Pritisak, nadolažanje. Ali baš zato imamo veliku seku koja može mnogo više mleka da popije, a pritom pomogne mami i seki.
I tako je bilo. Isto to jutro je došla da nas vidi, oduševljena svojom sekom, ali i tome što vidi mamu. Ponudim joj i naravno, ne odbija.
Sutradan dolazimo kući. Seka je mnogo češće gladna, a da bi sikila potreban joj je mir. Zavlačim se u sobu kako bih je podojila i uspavala. Ali naš veći član porodice uleće sa svojim preglasnim „NEEEE“. U fazonu „To su moje sike, šta radiš to, kako te nije sramota!?“
,, Ooo, ljubavi moja, baš zato mama ima dve sike, zato što vas ima dve. Možeš se slobodno poslužiti zajedno sa sekom.“
Moj cilj sam ostvarila. Doživela sam to tandemsko dojenje koje je nešto predivno za videti i osetiti.
Moja poruka: Ne odustajte kada nešto želite. Dojenje u trudnoći je moguće. Tandemsko dojenje nije ništa čudno, nego je sasvim normalno. Pored toga što je normalno, predivno je i korisno.
Tekst je pisan na osnovu ličnog doživljaja i iskustva. Ako ste mama koja nije uspela u ovome neka vas ne uvrede moje pojedine rečenice, nikako nisu bile zlonamerne, nego su pisane sa mnogo ljubavi. Razumite to.
Za kraj, ono što volim da kažem:
Ovim tekstom želim da podstaknem žene/majke da se edukuju o tandemskom dojenju, želim glasno i jasno da vam kažem da je moguće i da je ključna upornost, pored naravno, znanja. Trudite se i uspećete.
Autor teksta : mama Katarina Prokić
Hvala mami Katarini na priči koju je rado ispričala za naš sajt .
SVAKO KOPIRANJE BEZ AUTORA I NJENOG ODOBRENJA JE ZABRANJENO !!
A ovo su dva najčitanija teksta u prošlom mesecu . PROČITAJTE
- Kako sam dojenu bebu naučila da prespava celu noć? – Moderne mame
- Sišla sam sa porođajnog stola, a ne sa modne piste!