Draga Sonja evo da podjelim i moje porođajno iskustvo.
Foto privatna arhiva mame Milijane
Udala sam se 11.10.2016 tada nisam ni sanjala da sam se udala na “pun stomak”. Petnaest dana nakon svadbe uradila sam test i on hmm pozitivan, Muž sav srećan a ja pomešanih emocija ne znam šta da kažem, čak se bunim govorim nije test tačan. Radim još tri i ona naravno pozitivna. Uh po mojoj glavi 1000 misli kako ću ja to, dete-odgovornost ali dodjem sebi i shvatim da treba samo da uživam u tome.
Mesec po mesec kontrole uredne sve super, beba se razvija kako treba ja presrećna. Ali moji pregledi su se svodili na ultrazvuk i vadjenje nalaza,ništa drugo. Računam iako mi je čudno to tako rade. Termin mi 22-gog juna. Na meni nikakva promena ništa me ne boli, kroz šalu govorim ja ću ovo djete nositi još 9mjeseci. Mojoj dami se izgleda ne žuri.
Iskreno pismo samoj sebi nakon porođaja: Draga moja, ti si fantastična!
Taj dan 22-gog doktor mi samo ctg radi, kaže dodji za 7 dana ako se desi šta prije, idi na porodilište i traži da dodjem. Ja u blagom šoku idem kući,ništa ni da me pregleda da li sam otvorena imalo ni ultrazvuku.
Narednih par dana šetam ništa se ne dešava. I počinje napokon 27.06. 04:00 ujutru budi me bol u stomaku odem u wc pomislim pokvarila stomak ali boli i dalje,počinje bol u ledjima vidim to je to,budim muža i kažem mu da je počelo. Molim ga da ne žurimo u bolnicu, ali kontrakcije samo naglo padaju. Izdržim do 08:00 nekako i odlazimo u bolnicu, pravac porodilište.
Babica me pita kada su me uhvatili bolovi kažem prije četiri sata, na to ona meni onako drsko “Gdje si požurila, nećeš ni do večeras roditi, lezi da te pregledam”. Pregleda ona mene kaže ” Uuu pa ti 4 prsta otvorena, oblači spavaćicu ti ćes brzo roditi”. Ja u šoku u glavi mi sve kako da dišem,držim glavu a bol sve jači.
Obavimo pripreme, daju mi indukciju, dolazi doktor i kaže” Šta je micko jutros se ne smiješ” ja.mu odgovaram na to ” ne bi ni ti na mom mjestu da si”. Bolovi jaki, oni na smjenu me pregledaju tačnije muce. Vodenjak probijaju kad voda pregusta,zelena. Vidim ozbiljne face, rade ctg bebi se sve slabije čuje srce. Počinju naponi 3-4 napona beba izlazi, ali ne čujem plač.
I moja lepotica je došla na svet
Počinje trka vriska, ja počinjem da zapitkujem šta mi je s djetetom nema odgovora, počinjem da vrištim,plačem, molim da mi kažu šta je sa njom kažu biće sve ok. Nakon par minuta, meni godina čujem lagani plač, vagaju je kažu 3.250kg duga 54cm. Samo vidim kosicu, ne davaju mi je.
“Neplanirana trudnoća je nešto najbolje što mi se desilo u životu”
Posteljica ne izlazi iz mene
Meni posteljica ne izlazi, uvlači doktor do lakta ruku i kaže samo ovo izdrži. Cjela bolnica odjekuje od mene čupa mi posteljicu koja se zalijepila za kičmu. Gubim krv, on trazi aparat da me uspavaju da se radi čišćenje materice. počinjem da se gubim krv samo lije, vidim aparat i samo pokazujem rukom da mi stave to na usta samo da ništa ne znam.
Moja lepotica je prebačena u Podgoricu
Budim se, prebacuju me u sobu i govore beba hitno prebačena u Podgoricu. Pluća joj ne funkcionišu kako treba, staju sa radom. Onako u šoku samo klimam glavom. Muž me zove da ne brinem, on je pošao za ambulantim kolima da će mi se javiti čim nešto sazna.
Nakon tri dana molim doktora da me otpusti, da idem da vidim ćerku. Ona je ok, te informacije dobijam kada zovem da pitam kako je. Nakon 4 dana idem da vidim prvi put svoju ćerku. Posjeta samo 5minuta. Osjećanja pomešana, plačem, hoću je u rukama a ne mogu da je uzmem ona u inkubatoru. Pričam joj i u sebi se molim da bude jaka da to pregura.
Morali smo da se odlučimo za operaciju, kako bi barem jednom detetu dali šansu da preživi.
Najduži dani u mom životu
10 najdužih i najtežih dana u mom životu. Ali moja mala junakinja se spasila. moj mali borac nakon 10 dana je došla kući. Pluća su joj prestala sa radom par minuta i bila je baš kritično ali Bog je dao snage mojoj princezici. Mlijeko mi je stalo nakon par dana od stresa. Uprkos svemu danas sam jako srećna beba, zdrava , puno se smijem, I uskoro punim godinu dana . Ja sam mamin Božiji dar.
PORUKA ZA BUDUĆE MAME :
Uff iskreno mene je održala snaga i vjera da će sve biti ok. Bilo je teško baš gledat prazan krevetac u bolnici mame s bebama moje nema. Ali sam samo mislila na to biće sve uredu biće moja ćerka sa mnom brzo
Nekako najviše snaga vjera optimizam.
Ne treba padati u depresiju nego se nadati najboljem mogućem. Evo sada sa nekim razlogom opet je tu beba u stomaku iako nije planirana beba i baš smo u čudu bili kako se to desilo ali tu je i srećna sam imaće brata ili seku. Brzo ćemo znati šta je.
BRAVO !! PRAVE LAVICE I PRAVI BORCI ! “PA ŽENE “;) . Hvala mami Miljani na priči , napisala mi je davno ali nažalost poruka je previše pa je priča ostala zatrpana ali eto jutros sam je pronašla i uradila . Malenoj lepotici želim divno i bezbrižno detinjstvo uskoro će imati i društvo . A ja sam jako srećna što mama Miljana će opet biti mama 🙂 Srećno i uskoro sa novom pričom lepšom i srećnijom i što bezbolnijim porođajem !
Priču pripremila (Urednica sajta Sonja Milekić)
autor priče . mama Miljana
SVA PRAVA NA PRIČU ZADRŽAVA DEVET MESECI . ZABRANJENO SVAKO KOPIRANJE I UZIMANJE PRIČA SA SAJTA !!
Uvek tražite više mišljenja o svom stanju, i stanju vaše bebe !