PRIČA .Od rođenja do začeća-iz ugla jedne majke

August 28, 2018 | Postavio | Komentar More
Potražite članak....
Exact matches only
Search in title
Search in content
Search in comments
Search in excerpt
Filter by Custom Post Type

Mjesec po mjesec, pokušavali smo, ali uzalud. Svi pregledi su bili u redu, ali šest mjeseci ništa se ne dešava.

Započinje priču naša čitateljka D.

Septembar, menstruacija treba stići polovinom  mjeseca, ali kasni. Mislim se, kasni kao i do sada, od mog stresa, lažna uzbuna.
Dan po dan, i 29-og odlučim uraditi test.
Pozitivan je- ne vjerujem.
Prvi pregled, sve u redu.
Trudnoća za poželjeti sve do 27.nedelje.
Nastaju jaki bolovi. Završavam u bolnici, gdje ostajem pet dana zbog preranog otvaranja.
Jezivo je čuti “Ako dođe do prijevremenog poroda, nismo najsigurniji da će beba preziviti, nejaka je.”
Strah, jeza u hladnoj bolničkoj sobi.

Bogu hvala sve je dobro prošlo šestog dana idem kući.
Ostatak trudnoće uredan.
Hmm…deveti mjesec, beba krupna, nisko spuštena, svaki dan očekujem da krene porod.
Prvo dijete, nisam ni sigurna kako to izgleda.
Stigao je i dan teemina, oko jedan sat iza ponoći kreću bolovi. Završavam u bolnici, otvorena tri prsta. Ugrađuju mi epiduralni kateter. Osjetiš kontrakcije, ali ne bole.

Otvaram se, 3, 5, 7, 8, 9…. guram, ali ne ide… već 7 sati sam u porođajnoj sali.
Doktor predlaže carski rez, jer je rizično i za mene i za bebu…
Uuuuh. Hladan operacioni sto, lica u zeleno obučena oko tebe, ne znaš im ni broj…  počinje… osjetiš da se nešto dešava, ali ne boli…

Evo bebe, tu je, odnose je iz sale, vidiš sve, a opet ništa ne znaš, moliš Boga da je sve u redu.
I bilo je, živo i zdravo muško dijete, tad ti ništa drugo nije bitno.

Vraćaju te u sobu. Boli, boli sve. Ni jedan organ više nije na svom mjestu. Praznina u stomaku. Kažu danas je nulti dan…
Samo čekaš kad će taj peti, da zgrabiš svoje čedo i ideš kući.

Prvo ustajanje, prvi odlazak u WC nakon skidanja katetera, uuuuh, viša matematika, ali skupiš snage, žena si, možeš sve.

Sve prođe, sve prođe kad vidiš koliki dar, koliki blagoslov u rukama držiš.
Konačno izlaziš iz bolnice. Glavno pitanje “kakav je rez, vidi li se?” – Lijep je, meni najljepši, meni druga tetovaža ne treba, ova je najvrijednija, ova je srcu najdraža, sa ponosom je nosim.

autor priče .Mama D.

izvor.devetmeseci.net

pixabay.com

Sva prava na priču zadržava naš portal devet meseci ! Svako kopiranje i zloupotreba kažnjeno je zakonom ! Poštujte autora .

Primetili smo na nekim blogovima krađe naših priča , zamolićemo ih da izbrišu ili ćemo pokrenuti tužbu . Takođe molimo mame gde vide naše priče da nas obaveste . Niko nema dozvolu na priče samo devetmeseci!!


loading...

Komentari

Komentara

Tagovi: , , , ,

Kategorija: Istinite priče

avatar

O Autoru ()

Postavi komentar