Sreća zbog tog malog bića u mom stomaku i strah da ga ne izgubimo

0 184

Pozdrav drage mame i buduće mame…

foto.privatna arhiva mame Ljilje 

 

Posle more pročitanih priča, da napišem i ja svoju priču o mom lavu, borcu, mrvici mojoj.

Zovem se Ljilja
Cijeli svoj život vodim borbu sa dijabetesom, 24 godine pune a 28 imam i tu počinje sva moja borbaii za mog lava.
Posle prve neuspjele trudnoće, uzrokovane dijabetesom, posle 7 godina braka, kasni mi menstruacija, doduše u tom periodu nismo se čuvali, radim test i jupiiiii dvije crvene crtice.

Srce hoće da iskoči od sreće, zovem muža a on još gori od mene. Sreća i strah. Sreća zbog tog malog bića u mom stomaku i strah da ga ne izgubimo. Isti dan se naručujem za pregled kod poznatog ginekologa u Doboju, i zakazujem za sutradan u 17h. A sutra je Đurđevdan.

Odlazimo na pregled ja i suprug, veliko hvala dr Z. M. na stručnosti i podršci. 6 tt sam, za sada sve ok, naručuje me za 15 dana na kontrolu, da pazim na šuk, ishranu, pritisak…. 8tt kontrola, sve ok, ali zbog mojih dijagnoza upućuje me u klinički centar BL,gdje odlazim već sutradan na sve moguće preglede,ginekologa, endokrinologa, oftalmologa i nefrologa.

Svi nalazi odlični, dr me ohrabruju da se čuvam i da će sve biti ok, ali pregled nefrologa u petak me baca na dno. Nalaz bubrega dobar, bolji ne može biti, ali dr(mada ne znam da li uopšte zaslužuje da ima zvanje dr nefrologa ) mi kaže da bi on da je na mom mjestu abortirao. Nisam mogla sebi doći. Ali zašto??? Pa nije nalaz idealan bio je njegov odgovor. Samo sam mu rekla, vi na sreću niste na mom mjestu.

Ostajem preko vikenda u bolnici, dosta žena dolazi i prolazi, maj mjesec toplo, fino vrijeme, vesela sam i ja. Ponedeljak dolazi moj muž po mene, idem kući, nalazi ok, beba se razvija kako treba, kontrola za mjesec. U međuvremenu sam išla jednom kod svog ginekologa u Doboju i posle mjesec opet klinički centar, 4 dan me puštaju kući, ista procedura pregleda, svi dr isti osim nefrologa kog nisam htjela da me pregleda, već drugi doktor.

Idem kod svog ginekologa redovno na preglede, pazim na šuk, ishranu, pritisak. Sretani smo ja i muž i svi oko nas
U 26 tt na kontroli visok pritisak 160/110,ginekolog me upućuje u klinički centar na ležanje, odlazim već sutradan sa dozom straha.

Naslušah se raznih priča, ali nisam ih primala k srcu, bila sam vesela, nasmijana trudnica, zračila pozitivnim duhom, uzivala u svakom trenu.

U kliničkom centru me primila dr Č. B. koja me cijelo vrijeme vodila i porodila,kojoj sam zahvalna do neba za svu brigu oko mene i mog bebaća. Mjesec ipo dana ležanja na patologiji trudnoće, stalno mjerenje pritiska, primila inekcije za sazrijevanje bebinih pluća, mjerenje šuka. Najteže mi je padala razdvojenost od muža i roditelja. Velika prijateljstva sam stekla čekajući svog lava.

Nalazi su ok, sedmica po sedmica prolazi, vesela sam i dalje. Ništa za bebu kupljeno nemam, muž i mama će sve spremiti. Obilaze me svaku nedelju daleko smo, 200km udaljeni, slike se šalju non stop, priča se, hvala onom ko izmisli internet

Srijeda, 02. 11. 16. oko 17h, moja 31+3tt,dolazi nalaz bubrega, loš skroz, sestra dolazi i kaze mi(medicinska sam sestra po zanimanju pa nema mi šta kriti, ujutro za salu idem, da ne jedem i pijem posle 20h ništa, osim soka ako mi šuk pane.

Javljam mužu da nalaz nije dobar, da će beba da požuri
Četvrtak, 03.11. 7h ulazi dr Č. B. U sobu i kaze idemo na ultrazvuk pa pregled, pita me koliko sam već na odjelu, kažem 1,5mjesec,kaze mi danas završavamo druženje.
Moji su krenuli od kuće, treba im 2h vožnje, ja na putu u salu, strah, suze
Strah i suze jer sam se bojala za svog lava.

03. 11. 2016. U 12:05 na svijet je došao naš car LAZAR, lav, borac, mrvica sa 1440gr i 39 cm.
Vidjela sam ga posle 2 dana u inkubatoru, malen a tako živ. Plakala sam, ali od sreće.
Tata, baka i deda dolaze stalno da ga vide. Dr pedijatar nenatolog mi govori da je Lazo veliki borac, sam diše bez aparata i posle 3 dana ga prebacuju sa intenzivne na odjelenje poluintenzivne njege, srećna. Moj lav dobija na kilaži,tata, baka i deda spremaju sobu za naše čedo i posle 28 dana idemo svojoj kući.

Za sve te dane nisam ni sumnjala da nešto neće biti ok, vjerovala sam i molila se.
Stekla sam divna prijateljstva, mnogo dobrih dr upoznala, sestara. Hvala svim dr odeljenja patologija trudnoće, babinjare, odjela intenzivne i poluintenzivne njege gdje moj lav lezao, kliničkog centra Banja Luka.

S Vjerom u Boga smo započeli sve
S Vjerom u Boga sam rodila
S vjerom u Boga raste naš Lav

Divna priča bravo lavice !! Bravo Laviću . 

autor priče .mama Ljilja

pripremila.urednica Sonja Milekić

izvor.devetmeseci.net

Sva prava na priču zadržava naš portal devet meseci ! Svako kopiranje i zloupotreba kažnjeno je zakonom ! Poštujte autora .

Komentara
Loading...