Trudna sam se gegala do stanice, kada me je muškarac GURNUO i UVREDIO ME DO KOSKE: Kad sam mu rekla da sam trudna, rekao je JOŠ GORU STVAR
Prošlog utorka, našla sam se u vreme špica u centru Londona, čekajući prevoz. Budući da sam u osmom mesecu trudnoće, to mi baš i nije bila najsjajnija ideja, kaže blogerka Ana Vajthaus, koja je sprovela jedan eksperiment u kome se muškarci nisu pokazali najsjajnije.
Međutim, naučila sam i da pravednički gnev jedne trudnice nije stvar za potcenjivanje.
Meta mog besa bio je dobro obučeni sedokosi biznismen. Po mojoj proceni, imao je negde oko 50 godina. Gurnuo me je u stranu dok sam silazila niz stepenice, procedivši kroz zube da sam “gluma krava” koja treba da požuri i skine se sa telefona.
Pojurila sam za njim, i jedva ga stigla, bez daha, a onda ga u prevozu, pred oko 40 drugih putnika, ljubazno kucnula po ramenu.
Sabrano sam mu objasnila da nije u redu da gura trudnicu i da, koliko god i ja sama želela da hodam brže, fizički je neizvodljivo ženi u osmom mesecu trudnoće da hoda istim tempom kao i on.
Uz sve to, iako je to najmanje bitno, telefon sam držala u ruci da bih platila ulaz u podzemnu stanicu.
Da li se izvinio? Ne. Umesto toga, nastavio je da vređa, pa sam ja, sramota me je da to priznam, uzvratila istom merom.
Priznajem, njegovo ponašanje je ekstrem a ne nešto sa čime se trudnice svakodnevno susreću, ali u proteklih osam meseci, a naročito poslednjih par nedelja, zaista sam zgrožena time kako se ljudi u Britaniji ponašaju prema trudnicama.
Ana Vajthaus je, nakon ovog iskustva, sprovela jedan mali eksperiment kako bi privukla pažnju ljudi na činjenicu da je sve manji broj ljudi spreman da u javnom prevozu ustupi mesto trudnicama.
– Jedna od prednosti koje su žene stekle uz porast feminizma jeste pravo da budu tretirane jednako kao i muškarci, čak i onda kada u sebi nose još jedno biće. Uostalom, zgrozila bih se nad činjenicom da se moje drugo stanje posmatra kao neki moj hendikep.
U prethodne dve trudnoće imala sma dosta sreće jer su obe bile potuno mirne i radila sam gotovo do porođaja. Doduše, nikad nisam ni očekivala da će mi neko ustati u prevozu, a mesto sam želela samo ako sam baš iscrljena.
I u ovoj trudnoći, sve do nekog šestog meseca, nije mi bio nikakav problem da stojim u prevozu ukoliko ne idem baš daleko. Nikad nikog nisam pitala da mi ustane.
Međutim, koliko god ja to želela da poričem i koliko god želela da ubeđujem sebe da žena može sve kada je trudna, u jednom trenutku biologija pobeđuje, a tada bi okolina morala da se ponaša makar malo pristojnije.
Nosim višak od 12 kilograma, ostajem bez daha jer mi beba gnječi pluća i očekujem makar minimum sažaljenja.
Međutim, ljudi ga nemaju. Ni u javnim toaletima, gde sam nedavno bila jer sam hitno morala da piškim, zamolila sam da uskočim preko reda. Dobila sam samo “ne”.
A onda je došao moj odmor u Francuskoj gde, takođe trudna, ne samo da nisam morala da molim za sitne usluge, nego su mi ih ljudi sami nudili. U marketima su me puštali preko reda, u kafićima uvek trčali da prvo mene služe, u prevozu mi ustajali a čak mi na pijaci nudili i besplatnu hranu.
Na aerodromu u Francuskoj, dok sam se vraćala kući, žena iza čeking pulta mi je sama namestila kofer na traku da se ja ne bih saginjala i podizala teret.
Tada mi je sinulo koliko se mi u Britaniji loše odnosimo prema trudnica.
Da li je ovo posledica feminizma i jednakosti? Da li zbog njega ljudi, naročito muškarci, zaboravljaju da imaju malo razumevanja?
(dailymail.co.uk) I zena.blic.rs
Profimedia
- Potresna i poučna priča: Šta je svekrva doživela od svoje tri snaje!
- MUŽ, ŽENA I HLEB: Bili u braku ili ne, ovu priču morate pročitati (POUČNA PRIČA)