Kada im nešto poverimo, ona uče da veruju sama sebi. Osećanje odgovornosti, spremnost na saradnju i liderske veštine se formiraju u detinjstvu.
Moj pristup vaspitanju dece se promenio posle reči moje žene koja se prisetila svog detinjstva: „Svaki put kada smo pitali tatu šta znači neka reč, on je uzimao rečnik i predlagao da to saznamo zajedno.“ Sećate se čuvene pouke: „Daj čoveku ribu i nahranićeš ga za jedan dan; nauči ga da peca i nahranićeš ga za ceo život“. Vaspitavajte decu tako da se mogu nositi sa svojim problemima bez tuđe pomoći.
1.Roditelji samostalne dece stoje iza njih da bi rešavali problem zajedno s decom, a ne umesto njih.
2.Roditelji samostalne dece postavljaju pitanja isto onoliko koliko daju gotove odgovore.
Postavljajući pitanja o suštini problema, učite dete da samo traži rešenja, umesto da se uznemiri i čeka tuđu pomoć.
U našoj porodici koristimo sledeća pitanja:
-Šta misliš šta sad nije onako kako bi ti želeo/la da bude?
-Šta možemo da uradimo da se situacija promeni?
-Možemo li tvoju ideju još da usavršimo?
-Šta misliš zašto je taj čovek tako postupio?
-To je bio postupak iz ljubavi? Da li je to možda bila nepromišljenost?
-Kako si se osećao/la posle tog postupka? Šta možeš promeniti u nekoj budućoj sličnoj situaciji?
Odgovori koje čovek samostalno pronalazi u dubini svojih osećanja uvek su mudriji nego šablonski odgovori koje drugi nameću.
3.Roditelji samostalne dece pretvaraju kritičke primedbe u zabavu.
Umesto držanja lekcija i zabrana daleko je učinkovitije porazmisliti s detetom na temu dobra i zla, kroz zajedničko čitanje ili podelu uloga uz pomoć omiljenih igračaka. To često izgleda kao da detetu predlažete da razradi moralno-etičku strategiju, pri čemu se konfliktna situacija pomoću izmišljenog sižea odvaja od detetove ličnosti.
4. Roditelji samostalne dece dozvoljavaju deci da uče na sopstvenim greškama, bez obzira na to što je to neprijatno.
U detinjstvu sam imao muke s nastavnicom engleskog. Roditelji bi me svaki put saosećajno saslušali i govorili mi da samo nastavim da učim. Na kraju godine ne samo da je moje znanje iz engleskog bilo odlično nego je i moje znanje o međuljudskim odnosima bilo bogato.
Pre nekoliko godina, žena i ja smo bili na ivici da ispišemo dete sa fudbala zbog nezgodnog trenera. Na kraju smo ipak rešili da ga nećemo ispisivati nego ćemo se za tog čoveka moliti. Shvatili smo da će naše dete naići na još mnogo teških ljudi i da će morati opštiti s njima. Želeli smo da razvije intuiciju, strpljivost i razboritost dok smo još u mogućnosti da kroz ta iskušenja prođemo zajedno.
5.Roditelji samostalne dece ne izuzimaju decu od razumne kazne koja dolazi posle nerazumnih postupaka. Svako je dužan da nauči kako da ispravi posledice svojih grešaka.
6.Roditelji samostalne dece strpljivo prihvataju njihove neuspehe.
Zar je moguće napraviti nešto novo a da se nijednom ne pogreši? Dete treba da shvati da je grešiti normalno. Roditelji zato treba da preusmere svoju pažnju sa grešaka i mana na mogućnosti pronalaženja novih, delotvornijih rešenja.
7Roditelji samostalne dece se postepeno odmiču od problema dozvoljavajući detetu da polako preuzima sve veću odgovornost.
Deca su kadra ne samo da pronađu pravi put, izaberu šta će da jedu i obuku, nego mogu da budu i dobri savetnici u rešavanju problema nas odraslih. Kada im nešto poverimo, ona uče da veruju sama sebi. Osećanje odgovornosti, spremnost na saradnju i liderske veštine se formiraju u detinjstvu. Bez obzira na to što nama samima često nešto od toga nedostaje, ne treba da ometamo njihov razvoj kod naše dece.
Odabrala i prevela: Vesna Smiljanić Rangelov
Izvor: Detinjarije.com / Vospitaj.com