Drage žene, mame ili one koje će tek da dobiju tu titulu ovo je moja priča.
Nakon dužeg isčekivanja konačno smo ugledali plusić. Mislili smo da našoj sreći neće biti kraja ali na žalost pogriješili smo. Na prvom ginekološkom pregledu u 11 tjednu trudnoće kod bebe je izmjeren nuhalni nabor 4,2mm. Na početku u opšte nisam znala šta to znači dok mi ginekolog nije objasnio. Njegov prijedlog je bio konzilijarni ultra zvuk.
I već drugi dan ja sam bila na konziliju. Tamo su me pregledala tri doktora koja su se složila sa tim da plod nije u redu i da treba da se ostrani, tj. Da se prekine trudnoća. Ja mlada, uplašena, neiskusna pristanem na njihova nagovaranja i 11.11.2014.god. Potpišem papire za prekid trudnoće. Bio je to najgori dan u mom životu. Molila sam boga da to bude samo jedan ružan san ali nažalost nije bilo tako.
Plakala sam bez prestanka. Nisam mogla da shvatim da za par minuta moje bebice više neće biti. Tražila sam bar 5 minuta vremena da se isplačem i oprostim od svog malog andjela od svoje malene mrvice koju nikada neću upoznati. I nakon nekih 20-ak minuta sve je bilo gotovo. Moja malena mrvica otišla je na mnogo bolje mjesto.
Moj maleni andjeo otišao je na nebo. Mjesecima poslije nisam mogla da se pomirm sa tim da tog malenog bića više nema, da više nije tu samnom.
Sebe sam krivila i dan danas krivim što sam pristala na sve to. Ali kao što kažu poslije kiše dodje sunce. Nakon 5 mjeseci i mnogih pretraga ponovno smo ugledali plusić. Oboje smo plakali. Ni sama ne znam da li od radosti zbog ove bebe ili zbog gubitka prve bebice ili i zbog jednog i drugog. I kada smo mislili da je sve super eto novih problema. U početku krvarenje koje je uz božiju pomoć sanirano a poslije u 12 tjednu trudnoće opet ista stvar. Opet taj prokleti nuhalni nabor koji je sada izmjeren 3.6mm.
Nisam mogla da vjerujem da se to opet meni dogadja opet ista stvar zbog koje je moja prva trudnoća prekinuta. Ali ovaj put ja sam bila pribrana i smirena nisam ni na trenutak pomislila da ću svoju grešku da ponovim. Ja sam učila na svojim greškama. Bila sam puna želje i nade za tom bebicom i od nje nisam odustala. Svi doktori koji su me pregledali predlagali su mi prekid trudnoće, ali ja bih im se samo nasmijala na svako njihovo uvjeravanje i uradila onako kako sam osjećala da treba da uradim.
Vjerujte majčin instikt nikada ne vara.
18.01.2016.godine nakon 20h indukcije i hitnog carskog reza na svijet je u 23:05h došao moj princ.
Deset malenih prstica, oko 4kg. Velika debela ljubav. Nadala se, molila i dočekala. Moj sinčic sada ima 3 mjeseca i 15 dana potpuno je zdrav i ima 7.500kg . ali bol za izgubljenom bebom i dalje je prisutna. i dan danas grize me savjest zbog svega što se desilo. Moja bebica bi sada imala skoro godnu dana. Ubijedjeni smo da nas gleda sa neba i da sada čuva svog malenog bracu ?
Hvala mami koja mi je poslala priču želim im puno sreće u životu jer su to zaista zaslužili :*
SVA PRAVA NA PRIČU ZADRŽAVA DEVET MESECI I NEMA PRAVA DA SE NADJE NA DRUGIM PORTALIMA !
izvor. devetmeseci.net