Ostala sam trudna veoma mlada,sa nepunih 20god.Započinje priču naša anonimna čitateljka
Krvarenje od samog početka nije slutilo na dobro. Nijedan doktor mi nije garantovao da će sve biti uredu. Redovne kontrole kod raznih doktora i drugačija mišljenja.. Dva doktora mi prepisuju dufaston tablete za čuvanje ploda,da pijem prva tri mjeseca. Dok treći doktor u drugom gradu govori kako uopšte ne treba da se trujem tabletama,kako treba da sve pustim da ide svojim tokom.
Izlazim iz ordinacije uplakana i govorim mužu da ne mogu dozvoliti da sve ide svojim tokom,da treba da pijem tablete jer sebi neću oprostiti da ne sačuvam trudnoću,a tablete će mi možda pomoći.
Posle mjesec dana opet krvarenje,odem u bolnicu kažu mi predpobačaj moraš ostati. Ostanem u bolnici da posmatranju,daju mi inekcije. Pustaju me kući posle 3 dana sa dijagnozom da nastavim sa tabletama i da strogo mirujem. Poštujem to,ne preskačem inekcije.. posle par dana opet bolnica,opet sve isto.. Kažu mi trudnoća je očvrsnula trebalo bi biti sve uredu čim udjem u četvrti mjesec a do tada da mirujem i dalje. Kažu mi da je krvarenje najvjerovatnije izazvao neki hematon koji imam od početka(za koji su govorili da nije opasan) .
Ušla sam u četvrti mjesec 16.01. sva srećna idem na kontroluu jer hvala Bogu više nema problema,mada i dalje me strah. Doktorica kaže beba je uredu samo i dalje moram mirovati neko vrijeme dok mi se posteljica ne podigne skroz. Kaže da već polako mogu da osjetim poneki bebin pokret,ali da već jači udarci kreću od petog mjeseca.
03.02..ležim u krevetu i odjednom jaki udarci, osjetim beba se gura.. uhvatio me strah,ali i sreća i u isto vrijeme. “Pa moja beba se mrda”.
Subota 04.02. jako krvarenje,ne mogu da zaustavim,a bola nigdje. Krenem odmah ka bolnici,tamo me primi moja doktorica. Radi mi ultrazvuk i sva isprepadana mi govori kako nikada nije vidjela ovo. Kaže mi “posteljica ti se naglo proširila,beba nema mjesta,ovakav slučaj nikada nisam imala. Moraš ostati do ponedeljka,u ponedeljak ćemo gledati da te prebacimo za Beograd”.
Počnem plakati,spremim se i u sobu. Posle nekoliko minuta opet krvarenje,dolaze sestre i govore da stiže šef odjeljenja. Pregleda me on i govori “ovo je nevidjeno,spremite odmah sanitarno vozilo za Tuzlu”. Gledam u muža i ništa mi nije jasno,a on me samo drži za ruku i govori “sve će biti uredu, bitno je samo da si ti okej nemoj da se brineš”.
Stižem u Tuzlu i dalje nisam svjesna svega, od straha se tresem. Doktori me pregledaju i govore kako sam izgubila svu plodnu vodu,kažu da idem na drugi sprat. Popnu me gore, doktor kaže ovo je za treći sprat. Ne znajući da je na trećem spratu operacioni blok. Smjestaju me u sobu i govore kako je najbitnije da ja budem uredu,da sam mlada i da se ne brinem. Donose mi papire da potpišem za hitan carski rez… potpisujem.. ulazim u salu i molim Boga samo da sve bude uredu,Već sam svjesna da moje bebe neće biti.
Budim se, buncam,stavljam ruku na stomak i osjetim zavoj,bol,a stomaka nema. Jecam,plačem iako nemam snage da dozovem ikoga. Posle par minuta dolaze sestre i doktori tješe me kako je tako moralo biti,kako je najbitnije da ja ozdravim i kažu da sam stigla na vrijeme jer su u pitanju bili momemti za moj život. Kažu “najbitnije je da se ti oporaviš,mlada si,biće uredu sve”.Posle par dana ležanja u bolnici shvatam da je ne daj bože gore moglo biti. Kažu da u svakoj nesreći ima malo sreće.
Iako mi je tesko iako nosim taj oiljak i na srcu,ja sam imala sreć da mogu opet ostati trudna kroz neki vremenski period,čim se oporavim i fizicki i psihički.
I što je najbitnije uz sebe sam imala najveću podršku. Hvala bogu na svoj snazi koju mi je dao.. što sam živa i mogu opet imati šansu da na svijet donesem jedno malo predivno biće ?
Poruka za buduće mame !
Drage majke buduce,nije bitno da li je vaša beba dječak ili djevojčica,bitno je da je sve uredu,da trudnoća prodje bez problema i da uzivate sa svojom bebicom. Pustite te priče da je carski rez “CARSKI”. Ako nemate nikakvih komplikacija svakako se odlučite na prirodan porodjaj. ?
Bravo lavice biće bebica samo glavu gore i hrabro . Ko zna zašto je ovo moralo tako da bude . Tvoj život je bio Bogu vredan a bebica će biti . Hvala na priči i čekam uskoro novosti 😉
autor priče : anonimna čitateljka
pripremila . urednica sajta Sonja Milekić
izvor. devetmeseci.net
SVA PRAVA NA PRIČU ZADRŽAVA DEVET MESECI , SVAKO KOPIRANJE JE STOROGO ZABRANJENO ! POŠTUJTE AUTORA !!
I ove priče zaslužuju da budu pročitane
- Ani je u 4. mesecu trudnoće stigla NAJGORA MOGUĆA VEST, a onda je zahvaljujući srpskim lekarima ŽIVOT POBEDIO
- JAKO POUČNA PRIČA :Moj maleni borac,od prvog dana u stomaku se borio.
- MALI BORAC-VELIKOG SRCA **