Ogroman broj dece ima dijareje, dežurne ambulante u bolnicama su prepune, kao i odeljenja na kojima se deca sa teškim prolivima leče. Prolivi su neretko praćeni i povraćanjem, pa to otežava celu “priču”.
Ko je kriv za prolive?
Najčešći uzročnici proliva se u organizam unose spolja – prljavim rukama, neadekvatnom hranom, ili u kontaktu sa već bolesnim detetom.
Prvu grupu čine mikroorganizmi: bakterije, virusi, ređe crevni paraziti i gljivice. Oni uzrokuju crevne infekcije, koje su praćene pojavom proliva. To je najčešči problem ovih dana i nedelja.
Druga grupa uzročnika su nepoželjne materije (toksini), koji u kontaktu sa detetovim želucem i crevima dovode do proliva (a često i mučnine i povraćanja – trovanja). Ovo je više “letnja priča” , i nećemo je obrađivati ovom prilikom
Koji su mikroorganizmi aktuelni?
Crevni virusi – enterovirusi
Oni lako dospevaju u creva, gde se veoma brzo razmnožavaju, oštete (“obrišu”) sluzokožu i tako onemoguće normalno varenje hrane.
Ima ih mnogo vrsta, nisu važna imena, ali je važno da se prenose prljavim rukama, ali i neopranim voćem i povrćem.
Crevne bakterije
One uglavnom vole tople dane, ali “nemaju ništa protiv” jesenjeg vremena. Nalaze se u namirnicama u koje opet dospevaju prljavim rukama nekoga ko je zaražen. Salmonela je “prototip” ovih infekcija, obično se javlja u kolektivima, ali nažalost ima i drugih bakterija koje mogu napraviti ozbiljan problem deci (ali i roditeljima).
Šta se desi u crevima pa nastane proliv?
Zdrava crevna sluzokoža od neprocenjivog značaja za normalno varenje. U njoj se nalaze mnogobrojne ćelije (enterociti) koji stvaraju supstance (enzime) koji razlažu šećere (ugljene hidrate), proteine i maste koji se unose hranom. Ovo “seckanje” velikih molekula je neophodno da bi se hranljive materije iz crevne šupljine stigle u krv i stavile na raspolaganje organizmu.
Sve što ubija ćelije crevne sluzokože (bilo da se radi o mikroorganizmima ili toksinima) onemogućuje normalno varenje. Zato nesvarena hrana ostaje u crevima, “povlači” vodu iz zida creva pa nastaje proliv. On traje sve dok se crevna sluznica ne regeneriše (obnovi) što se kod ogromne većine dece brzo dešava (za nekoliko dana), a do tada treba da pomognemo detetu da se izbori sa veoma neprijatnim problemom.
Šta znači krv u prolivastoj stolici?
Ovo se retko javlja kod jesenjih proliva, ali primese krvi u tečnim stolicama traže da se što pre uradi koprokultura – mikrobiološki pregled stolice! Obično se radi o bakterijama (Campylobacter, ređe Shigella) koje se relativno lako leče kad se stigne do dijagnoze. Najčešče se radi o “mini epidemijama” po vrtićima.
Ređe virusi daju primese krvi u stolici, ali se ona može videti i kod takozvanih “eksplozivnih” dijareja kad dođe do prolaznog oštećenja sluznice završnog dela creva.
A sluzave stolice?
Sluz se može javiti kod oštećenja crevne sluznice u sklopu proliva, ali nije razlog za paniku! Kad se dete izbori sa infekcijom, sluz se brzo “povlači” iz stolice.
Kako se stiže do dijagnoze?
Pregled pedijatra je prvi korak!
Lekar će kod skoro sve dece postaviti dijagnozu na osnovu podataka koje daju roditelji, uz pregled deteta. Ponekad je potrebno da se obave dodatne laboratorijske analize.
Postoji pregled stolice, koji jasno pokazuje prisustvo virusa u stolici (adeno i rotavirusa), a koprokultura (mikrobiološki pregled stolice) može da pokaže eventualno prisustvo i drugih mikronapadača (bakterija i gljivice – kandide).
Da li mogu nastati komplikacije?
Nažalost mogu!
Iako komplikacije zavise od uzročnika, zajednička komplikacija svih proliva je gubitak tečnosti koji se stručno naziva dehidracija. Dete ne gubi samo vodu, već i elektrolite (na primer natrijum, kalijum…) koji se veoma bitni za normalno funkcionisanje dečjeg organizma. Zato je glavni zadatak terapije nadoknaditi izgubljenu tečnost.
Dehidrirano dete je nemoćno, pospano, često naizmenično nervozno i obamrlo, nema želju da jede i pije i deluje veoma iscrpljeno. To je stanje koje valja izbeći!
Kod bakterijskih crevnih infekcija (kakva je Samonela) se, kod dece sa slabijim imunitetom može desiti širenje bakterije u krv, pa i po celom organizmu. Slična komplikacija se može desiti deci koja su iscrpljena i neadekvatno lečena prvih dana bolesti. Srećom, ovo se retko dešava, ali traži bolničko lečenje.
Kako roditelji mogu da pomognu detetu kada ima proliv?
Prvi korak je nadoknada tečnosti (rehidracija)!
To je najvažniji aspekt borbe protiv proliva. Gubitak telesne tečnosti i sastojaka koji se u njoj nalaze može značajno da ugrozi zdravlje deteta, a nagli gubitak velike količine telesne vode može čak da ugrozi i život. To se, srećom, veoma retko dešava, a ako se na vreme počne adekvatna nadoknada tečnosti, opasnosti nema.
Najprirodniji način nadoknade izgubljene vode je na usta – oralna rehidracija, a prvo pitanje je šta dati detetu da pije. Za takve situacije postoje preparati koji imaju optimalan odnos šećera i minerala za oralnu rehidraciju, a rastvaraju se u vodi. Ohlađen biljni čaj (od nane, na primer) sa malo šećera, ili negazirana mineralna voda – predstavljaju odlične alternative.
Glavni princip oralne rehidracije je često po malo. To znači da se manjem detetu daje jedna do dve kašičice tečnosti na pet do deset minuta. Veće dete može da popije par gutljaja (ne više od 20-30 mililitara) tečnosti, ali takođe sa pauzama od desetak minuta. Ne treba izlaziti u susret deci koja traže voćne sokove ili gazirane napitke.
Oralna rehidracija deteta traži veliko strpljenje, upornost i preciznost, naročito kada je dete malo. Ipak, treba znati da je jedina preostala mogućnost davanje tečnosti kroz venu – intravenska rehidracija, koja se sprovodi u zdravstvenim ustanovama.
Dijetalna ishrana
Drugi stub borbe protiv crevnih infekcija je adekvatna dijetalna ishrana, koja se stručno zove antidijaroična ishrana. Podrazumeva laganu, termički dobro obrađenu hranu (koja se veoma lako vari). U nju spadaju bareni pirinač i kuvana šargarepa, sa malo barenog krompira, uz dodatak soli. Prvih dan-dva, dijeta mora da bude striktna. Sa postepenim smanjivanjem broja i količine prolivastih stolica, treba postepeno normalizovati ishranu. Kuvano belo pileće meso ili teletina u supi su najbolji način da se napravi iskorak ka redovnoj ishrani.
Treba izbegavati hranu koja sadrži veću količinu ugljenih hidrata (slatkiši, hleb, testenine) – jer šećer izvlači vodu iz crevnog zida i tako razređuje i onako retku stolicu. Ukoliko proliv dobiju bebe koje sisaju – NE TREBA prekidati sa dojenjem. Blagotvorno majčino mleko ne samo da ne smeta, već i ubrzava izlečenje. Kada se hrani dete koje ima crevnu infekciju, mame i tate moraju da imaju u vidu da dete ne treba terati da jede. Gubitak apetita je uobičajena posledica gastrointestinalnih infekcija, pa upornost treba usmeriti ka pojenju deteta.
Kada je neophodna pomoć lekara?
– Nemoguće je nadoknaditi tečnost “na usta”
Ako dete i dalje ima uporne prolive, a naročito ako stalno povraća, neophodno je da ga pregleda pedijatar – koji će da proceni da li je dete za infuziju. Od nje ne treba strahovati, jer je praktično jedini “lek” kada nema mogućnosti za oralnu rehidraciju. Odlaganje infuzije je opasno za dete, a takođe znatno otežava pronalaženje venskog puta za infuziju.
– Dete ima krvave prolive
Kao što smo napomenuli, prisustvo krvi u stolici traži pregled i koprokulturu, da bi se utvrdio uzrok i započela prava terapija.
– Dete je veoma loše, bezvoljno i stalno leži, iako hoće da pije i ne povraća
Ovo su retke situacije kada sumnjamo na širenje infekcije iz creva putem krvi po celom telu. Tada je potreban pregled, a obično se uradi i krvna slika i CRP radi detaljnijeg uvida u stanje deteta.
– Bebe u prvim mesecima života treba pregledati ukoliko imaju brojne vodene i smrdljive stolice
Da li treba dati antibiotike, za svaki slučaj?
NIKAKO ne treba davati antibiotike “na svoju ruku”!
Ogromna većina dece NE zahteva antibiotsku terapiju – kod virusa je ona besmislena i štetna, a čak i kod većine dece sa bakterijskim prolivima NEMA potrebe za antibioticima. Čak se pokazalo da kod nepotrebnog davanja antibiotika prolivi duže traju, a neke bakterije (Salmonela) se duže zadržavaju u crevima posle prestanka proliva!
Ima dece kojima treba antibiotik, ali je lekar taj koji određuje vrstu antibiotske terapije kao i njeno trajanje.
Uz antibiotik se tada daje i Probiotic Forte koji pored probiotskih bakterija sadrži probiotsku gljivicu (Saccharomyces boulardi). Ta gljivica je fenomenalno oružje u borbi protiv dijareja koje izazivaju antibiotici! Zato se Probitic Forte daje preventivno uz antibiotsku terapiju, a to je izuzetno važno kod antibiotske terapije kod dece koja već imaju dijareju.
Kakva je uloga probiotika u lečenju proliva kod dece?
Veoma važna!
U crevima živi toliko mnogo bakterija, da je njihov ukupan broj deset puta veći od broja svih ćelija u organizmu! Ove bakterije se jednim imenom nazivaju crevna flora (ili mikroflora), a imaju brojne korisne uloge: od pomaganja u varenju hrane, preko održavanja “reda” među mikroorganizmima u crevima, a imaju važno mesto u jačanju otpornosti detetovog organizma prema infekcijama. Infekcije creva praćene prolivom remete “redi i mir” među ovim korisnim bakterijama, pa im treba podrška koju obezbeđuju probiotici.
Probiotic je preparat koji sadrže žive, nepatogene (koje NE izazivaju bolest) bakterije, koje kada se unesu u organizam, pozitivno utiču na zdravlje deteta. Kod lečenja proliva imaju mnogo povoljnih evekata, a evo nekoliko važnih uloga:
– Pomažu crevnom imunom sistemu da “ojača” i pobedi infekciju!
Koliko je važan imuni sistem creva govori podatak da dve trećine svih imunih ćelija “živi i radi” baš u crevima. Zato je ovaj deo detetovog imuniteta važan za ceo organizam, ali kod proliva je najvažnija borba protiv virusa i bakterija koji ga izazivaju.
– Direktno deluje na pojedine crevne viruse i bakterije tako što im ne dozvoljava da se “zakače” za crevnu sluzokožu, ali i ometaju njihovo razmnožavanje u crevima
– Razgrađuju pojedine toksine koji dovode do proliva
– Pomažu regeneraciju ćelija crevne sluznice i olakšavaju varenje i tako pomažu formiranje stolice normalne konzistencije
izvor :zdravlje dece