Svako veče čitam Vaše priče pa sam odlučila da ispričam i našu priču, uz molbu da ostanem anonimna. Hvala
Moj Vuk je imao samo šest meseci kada smo saznali da nam stiže pojačanje ☺ Presrećni ali i malo uplašeni. Trudnoća je prošla vrlo kritično i baš kada sam ušla u deveti mesec stigao je… Moj heroj… Moj Lazar ? Taj dan, 1 jun, otišla sam na običnu kontrolu kod svog dr i nisam ništa osećala, bilo je sve normalno,termin mi je bio 24 juna.
Dr me pregleda i kaže ” Gospodjo morate odmah u bolnicu,pa Vi se poradjate ” prestravljenja i uplakana odlazim u bolnicu. Daju mi indukciju u 14:40 u 15:25 rodio se moj borac težak 3100kg i 52cm dugačak. Daju mi ga na kratko i kažu da će ga doneti…. Ulazi doktorka sa neonatologije u porodjajnu salu i kaže da je beba u inkubatoru jer je prevremeno rodjen,kaže doneće ga za tri sata kod mene, nisam ga videla narednih 5 dana!!!
Kasnije, ja ne znajući šta se dešava pitam istu doktorku za moju bebu a ona kaže ” NE ZNAM ŠTA BIH VAM REKLA,BEBA JE NAMUČENA,NAGUTANA PLODOVE VODE,NA KISEONIKU JE,ZAHTEVA KISEONIK,RAZUMETE” JA PITAM ŠTA SE DEŠAVA JE LI BEBA U OPASNOSTI ? KAŽE ” NE ZNAM NI KAKO VAM JE DETE ŽIVO “!!!! POTAPŠALA ME JE PO RAMENU I OTIŠLA!
Šok, počinjem da plačem i vrištim, došla je babica i ubrzo sam saznala da je mojoj bebi jako loše, a ni dr nisu znali šta joj je,samo su nagadjali ( toliko o zdrastvu) . Moj suprug je zahtevao da se beba prebaci za Beograd,sto je ubrzo i učinjeno. Ustanovljeno je da se mom andjelu nije zatvorila srčana aorta i potpuna nerazvijenost desnog plućnog krila. Sve je to teško podneo, dva puta za noć reanimiran, na aparatima, priključen na milion cevčica i aparata… Suze,bol,tuga… Ne mogu Vam opisati moju nemoć, gledam ga a ne mogu da mu pomognem. Kada sam prvi put prišla inkubatoru i počela da plačem on je se uznemirio iako je do tada spavao ( oni su mu davali lekove za spavanje ) počeo je da se mrda i ubzano da diše, tada sam shvatila da je istina, on oseća moje prisustvo i moju uznemirenost!
Od tada sam svaki dan bila pozitivna,pozitivno sam razmišljala i tako je i tekla situacija. Na iznenadjenje svih doktora na Institutu za majku i dete, počeo je neverovatno brzo da se oporavlja i za 4 dana je sa intezivne nege prešao na odelenje. Posle 3danas smo pušteni kući. U februaru smo bili na kontrolu i sve je bilo u najboljem redu. Moram da naglasim da sam sve vreme održavala mleko i uspeli smo, uz mnogo truda, uspešno dojimo vec 11 meseci ?
Želim da kažem svim mamama da budu pozitivne, jer su to mali borci i uz vašu ljubav sve će prevazići. ???
Divno bravo za malenog borca bravo za majku i njenu hrabrost . Malom Vuku i Lazaru želim divno i bezbrižno detinjstvo :*
SVA PRAVA NA PRIČU ZADRŽAVA DEVET MESECI I NEMA PRAVA DA SE NADJE NA DRUGIM PORTALIMA .
izvor:devetmeseci.net