Dva porođaja,dve različite trudnoće,dva različita iskustva,dvoje različite dece,a isti roditelji :)

Evo odlučih i ja da svoje dvije priče sklopim u jednu.

FOTO . Privatna arhiva mame Jovane 

Inače,majka sam dvoje djece,dječaka od 23 mjeseca i djevojčice od 15 dana. Dva poroda,dvije različite trudnoće,dva različita iskustva,dvoje različite djece,a isti roditelji:))…

PRVA TRUDNOĆA I POROĐAJ

Prva trudnoća bila je teška i vodjena pod rizična. Beba svo vrijeme nisko,krvarenja skoro svaki mjesec,mirovanje,ležanje u bolnici……kad se sjetim muka mi. Mislila sam da više nikada neću biti trudna poslije,imat ću jedno dijete neka je živo i zdravo,i ono i ja sa njim.

Ostala sam toga mišljenja i poslije poroda. Sjećam se bio je 13.01. I bolovi su krenuli negdje oko 20.00h. Sve do ponoći bila sam kući a onda smo krenuli u porodiliste. Kontrakcije su išle na 10 minuta. Ja srećna što beba hoće napolje,da se već jednom riješim velikog stomaka i stalnog ležanja

Dolazimo u porodilište,kažu otvorena tri prsta,radjaona. Pozdravljam se sa suprugom,on plače ja se smijem i kažem mu da ne čeka ispred,da ide kući da spava. A on meni na sve to,ti si luda gdje da spavam… kako hoćes,samo može ovo potrajati…. tri je sata ujutro,Pravoslavna nova godina,a ja u radjaoni.

Dolazi doktor,visok,crn,mlad i kaže daj sve nalaze da pregledan pa ću tebe pregledati… kad je video koliko nalaza imam samo me pogledao i upitao,jel bilo šta specificno u trudnoći. Kad sam krenula da pričam čovjek se umorio slusajući. Izmedju ostalog obratio je pažnju samo na to zbog čega mi je radjena amniocenteza na kojoj je ustanovljeno da beba ima inverziju devetog hromozoma,koja je nasljedjena od oca i nema nikakav dijagnosticki značaj…. poslije toga me pregledao,bila sam otvorena pet prstiju.

Odlučio je probiti mi vodenjak. To mi je bilo užasno. Onolika igla….. fuj….. probio mi je vodenjak i rekao dolazim u šest da te pregledam,tad ćeš vjerovatno biti spremna za poroda. Do tada,pokušaj predisati kontrakcije…
Nekako sam izdržala,nije bilo strašno. Svo vrijeme pored mene jos dvije koje isto čekaju da se porode,obe plaču a ja kontam šta im je.

Sestre udju,izgalame se i izadju. I tako sve do šest… u šest me doktor pregledao,ja otvorena deset prstiju. Jasno kaže šestri,otvorena deset prstiju,spremna za porod. Tada su krenule jakeeee kontrakcije ali sestra ni da mi pridje. Stalno je govorila okreni se na bok,neće to još. A ja gotova,izgubljena od bolova. U osam je bila smjena,jako lijepa i mlada babica mi je prišla i samo me pogledala i rekla,sad ćes se poroditi

Spremila me za porod,druga babica je stala pored mene i naslonila mi se na stomak. 8 h i 4 min moj Vasilije je dosao na svijet. Ja srećna samo nek se sve završilo,a u sebi psujem onim dvema babicama iz noćne sve što sam stigla.

Poslije poroda nove muke. Rana ogromna,boli,mjesec nisam mogla da sjednem. Beba nikako nije spavala,samo plakala,ja u svemu tome mlijeko izgubila…. jaoj kad se sjetim….uh…. i tako vrijeme je prolazilo,ja na porodiljskom,kući sa bebom… i tako se desio veliki preokret u mome životu

DRUGA TRUDNOĆA POSLE SAMO 14 MESECI 

Kada je Vasilije imao osam mjeseci. Preselili smo se u Norvešku gdje sam ja morala odmah da počnem da radim a suprug je bio kući sa dječakom. Vasilije je i dalje bio jako nemirna beba koja se i dalje budila tri do četiri puta u toku noći,i tako sve do 14 mjeseci starosti. Tada je počeo da spava po cijelu noć,a i ja sa njim.

Tada sam malo odahnula i kategorično odlučila da mi treba vremena da se odlučim na drugo dijete… i gle čuda,meni kasni menstruacija. Sve kontam poremetili mi se hormoni idem ja kod doktora. Došla doktoru a on mi radi ultrazvuk i kaže čestitam trudna si. Ja onako gledam u njega i kažem nisam trudna. A on meni opet,trudna si. Ja opet nisam trudna. I na sve to doktor mi kaže,dobro nisi trudna imaš bebu u stomaku. A ja se izgubila…. jaoj bože kakva sad beba… pa samo šest mjeseci od kad smo se doselili,Vasilije je još mali,ovdje nemam nikoga ko će mi pomoći sa dvoje male djece…. i još uvijek psihički nisam spremna za još jednu bebu,za još jednu napornu trudnoću,za ponovno nespavanje….. idem kući da ubijem muža…. to mi je palo na pamet…

Zovem ga na tel,plačem kao luda i govorim mu da ću ga ubiti da sam ponovo trudna… on presrećan,govori dječaku dobit ćes brata ili sestru a ja ludim.. prvo što sam mu rekla dal si normalan,šta ćemo sa dvoje male djece samo ja i ti,niko nam ne može pomoći,dal si svjestan šta nas čeka… ali dzaba,moja priča do njega ne dopire. Njegovoj sreći nema kraja…. a ja,kao da sam sahranila cijelu porodicu(budala)… sjedim u busu,plačem,suze kao potoci… dodjem kući,jedva se smirim.

Dogovorim se sa suprugom da nikome ne govori da sam trudna,da ću cekati malo pa da radi
nalaze da vidimo da je sve ok pa ćemo onda reči… on kaže ok,samo da izdržim da ne progovorim. I tako,prošla su četiri mjeseca,ja sam dobila nalaze da je sve u redu sa bebom,da nam stiže djevojčica u decembru. Tada smo i roditeljima i ostalima rekli da stiže još jedna beba(blagi šok za sve,ali svi su bili stećni)… ja sam se već nakon par dana po saznanju da sam trudna ipak navikla na činjenicu da ću ponovo biti mama,svjesna da će biti teško sa dvoje male djece,ali nisam ni prva ni poslednja….

I tako je vrijeme prolazilo,u cijelij trudnoći imala sam samo dva ultrazvuka. Jedino su mi redovno kontrolisali pritisak,krvnu sliku i težinu. Do osmog mjeseca trudniće sam radila,kao da nisam ni bila trudna dok mi šef nije rekao molim te idi na bolovanje.

VREME JE 🙂 

Došli je i vrijeme za porod. 12.12. Ujutro u pet krenule su kontrakcije na 15 minuta i tako narednih 14 sati. Poslije toga su krenule češće i otišli smo u bolnicu. Tamo nas primile jako ljubazne babice,odradile sve neophodne analize i u 23.00h dobila sam svoju babicu i svoju sobu za porod. Suprug je svo vrijeme bio sa mnom,i svo vrijeme mi govorio molim te traži epidural. A ja se pravim pametna,i u priči sa babicom otkrivam da mogu da dobijem epidural kad god hoću,ali da ovdje isto tako sve čekaju da ide prirodno i samo od sebe.

Nema bušenja vodenjaka,lijeganja po stomaku i ostalog. Mogla sam čak i u vodi da se porodim. Sve je išlo dobro negdje do pola jedan dok bolovi nisu postali nesnošljivi. Ma bolovi sa prvog poroda su ništa za ovo. Ja tražim epidural,babica kaže može i objašnjava mi kako to ide. Pričala je sigurno 10 minuta i za to vrijeme mi otvorila venski put. Pola je nisam čula šta je rekla,nisam se mogla skoncentrisati od bolova.

Otišla je da zovne doktoricu da mi da epidural,a za to vrijeme mene kontrakcije razvaljuju i počinjem da vičem od bolova. Suprug je pored mene,pokušava da mi pomogne ali ne zna kako(niti može da mi pomogne)… babica je došla i samo mi je rekla kasno je za epidural,beba je krenula… kažem suprugu da me laže jer vodenjak stoji,neću se poroditi još za tri sata..suprug mi kaže da hoću,nije niko lud da se sa mnom tako zeza.

Sjećam se samo da su mi noge i ruke bile skroz utrnule,i znam da sam vikala. Sjećam se da mi je suprug u jednom trenutku rekao da mu je loše………..sledeće čega se sjećam je plač moje ćerkice…. od bolova sam bila izgubljena. Supruga su dvije doktorice izvele napolje i dvije minute poslije toga beba je stigla. On je čuo njen plač i tada ponovo ušao u sobu a ja sam se od toga trenutka krenula sjećati. Nisam bila izgubila svijest ali valjda od tih bolova se ne sjećam ni šta sam vikala. Suprug mi je poslije pričao detalje,valjda sam i mamu zvala u svemu tome i plakala da me cijela bolnica čula…. kaže mislio je da ću umrijeti,i samo mu je prošlo kroz glavu šta će djeca bez mene… kad je čuo bebin plač a mene više ne,mislio je da sam umrla.

Zato je i uletio u sobu,a ja već došla sebi samo sam mu rekla prošlo je dobro sam a pogledaj kako je ona slatka. Odmah su je stavili meni na grudi gdje je bila naredna dva sata. Babica nas je više puta poljubila i čestitala nam(zamislite da sam tako plakala i vikala na prvom porodu.. pa izbacili bi me iz bolnice)… već nakon dva sata sam ustala sama i otišla da se istuširam(babica me pratila,a beba je živala kod tate u naručju)… rana nije bila strasna,svega dva vanjska i dva unutrašnja konca.

Poslije sat vremana dobili smo sobu u hotelu gdje borave mame i tate sa bebama… beba je sa roditeljima 24 sata,i najbitniji su prvi sati da ima kožni kontakt sa majkom. Svo osoblje je jakooo ljubazno,svi su jako fini,od doktora,babica pa svih ostalih zaposlenih…

Moja djevojcica je čista suprotnost od brata. Ona samo jede i spava,još je nismo pošteno čuli da place… a brat… on je jako srećan što više nije sam i što ima nekoga sa kim će se jako brzo moći i svadjati i igrati…. a mama i tata…. pa mi uživamo sa svoja dva andjela… nije nam lako ali nam je lijepo…. neće uvijek biti mali,porast će… znat će sami i da se obuku i da jedu….a ja se sada smijem samoj sebi koliko sam bila glupa kad sam saznala da sam trudna opet….

PORUKA OD TATE 🙂 

A tata ima poruku za sve buduće mame i tate koje prisustvuju porodu…. VEĆ NA PARKINGU BOLNICE POČNITE GLASNO DA VIČETE EPIDUUUURALLLLLL….da se buduća mama ne namuči a tata ne onesvjesti….

Hvala mami Jovani na ovoj priči , a njenoj dečici želim divno i bezbrižno detinjstvo :* 

autor priče . mama Jovana 

izvor. devetmeseci.net

SVA PRAVA NA PRIČU ZADRŽAVA DEVET MESECI I NEMA PRAVA DA SE NAĐE NA DRUGIM PORTALIMA !

I OVE PRIČE SU OSVOJILE VAŠA SRCA 

• Iskustvo mlade mame : Kako se može bez nečije pomoći !!
• HRABROST I LUDOST :MLADA MAMA rodila sam osmo dete sa samo 23 godine
• Imam 19 godina i svoje tri sreće..I najponosnija sa mlada mama na celom svetu