E ovako je sve počelo.. 🙂
Od drugarice smo čuli da u Pančevu dozvoljavaju prisustvo oca na porođaju,da se ništa ne plaća,samo je potrebno da budući tata odradi bris grla i nosa,i koprokulturu..sa rezultatima ide kod načelnika da mu potpiše saglasnost..
Trka je počela od 3.01. kad smo odjurili u bolnicu da bi to odradili..pokupili smo uput,ali je dr. ispisala uput samo za grlo pa nisu hteli nos da odrade.. Pošto smo bili daleko od naše dr. suprug uhvatio hemisku olovku i pored bris grla pripisao je “i nosa”.. Normalno-provalili su ga.. 🙂
I dok smo se mi smeškali jedan drugom preko šaltera (on je bio unutra a ja čekala napolju) odjednom mu zdravstvena radnica nabila taj štapić u nos,da mu zasuzile oči..
Problem nam je bila koplokultura..nismo znali šta je to ustvari..dok nismo saznali da traže i rezultate analize stolice.. Taman je bio 07.01. Božić,ali šta ima veze,bolnica mora da radi i da primi stolicu u bočici i kraj priče.!
Ahaam,malo pa sutra..nevreme napolju,a moj mužić juri od autobusa do autobusa da bi na kraju poljubio vrata od bolnice..
Otišao je drugi dan da traži potpis načelnika,i naravno dobio ga i bez koprokulture..
Sad samo čekamo vreme..
Ja sam očekivala,pošto sam se informisala da blizanačka trudnoća se završava od 34-37 nedelje..pa to je bilo isčekivanje od početka januara.. Ali ja ko da sam neki hibrid,pa morala sam baš do kraja da izdržim..
Termin mi je bio 10.02.
08.02. Ujutru u 6h me probude bolovi.. Odem do wc-a,to je to..
Skuvala sam kaficu,dok je svekrva sva u panici trčala po kući i brzo probudila supruga.. Pijuckamo mi kafu,i krenuli sve jači bolovi.. Držim se za krevet,ljuljam se ko luda,i gledam na sat..e kad je počelo na 5min da steže,kažem suprugu “hvataj mob. i zovi hitnu”.. Izađemo na dvorište i osetim,nešto izlazi,panika.. 🙂 Gde je hitna,porodiću se na raskrsniciiii.. 🙂
Stigla hitna sa dr. i sestrom koje su već navlačile rukavice.. Stigli do bolnice,bacili me na krevet i juriiiš kroz hodnike.Stave me na pregled,kad se jedan od dr. (pošto ih je bilo 3-4 i još par sestara) “brzo na sto,ispao vodenjak”!!
A suprug zamnom,uporan da uđe.. Dr. “Ne možete da uđete!” “Mogu,imam saglasnost!!”.. “Ma ne možete unutra!”..”Dobio sam saglasnost,i hoću da prisustvujem!!”..
I dr. ga izbaci napolje i zatvori vrata pred nosem.. Tako je budući tata ostao sa druge strane vratiju i slušao me kako se derem na stolu..
Nije mene dugo slušao.. Ubrzo je čuo i plač svoje prve bebe,malog Filipa..Nakon 4min. je čuo plač i svoje druge bebe,malene Une..
Dr. je izašao napolje da mu prenese radosnu vest.. Prvo što ga je spopao “Kako mi je supruga”.. I odmah za tim pitanjem je izletelo i naređenje “Hoću da vidim moje bebe!!”..
Naravno,sredili su ih,i izneli su mu da ih vidi..
Tako su se Filip sa 48cm i 3.170g , i Una sa 46cm i 3.000g rodili bez prisustva svog tate koji se tolko trudio i borio da bude pored nas u tom teškom-prelepom-jedinstvenom trenutku..
Hahahaha carica moja . Hvala moj drugarici Blaženi što mi je poslala ovu priču . Njen suprug je divan a ne sumnjam da će biti i dobar otac blizancima . Imati blizance je najveća moguća sreća koja može da se desi ženi . Ja im želim svu sreću ovoga sveta zaslužili su to :*
IMAMO I FOTKICE :*
Ovo je prva slikica što ih je tata uslikao posle rođenja
A ovo je njihova prva zajednička fotografija
SVA PRAVA NA OVU PRIČU I FOTOGRAFIJE ZADRŽAVA DEVET MESECI SAJT .POŠTUJTE AUTORA
autor priče: mama Blažena
izvor:devetmeseci.net