Inflamatorni karcinom dojke (ICD) je retka, ali agresivna vrsta raka dojke koja se razlikuje od drugih tipova raka dojke.
Inflamatorni rak dojke je redak, brzorastući karcinom koji zahteva hitan tretman.
Ovaj agresivni karcinom izaziva simptome slične infekciji dojke – crvenilo, otok, bol, rupice na zahvaćenoj dojci, uvećanje jedne dojke, a koža zahvaćene dojke podseća na koru pomorandže.
Teško ga je rano otkriti, pa je važno znati znakove upozorenja na ovo oboljenje, a dostupni tretmani su hemoterapija, operacija i zračenje.
Simptomi inflamatornog karcinoma dojke mogu uključivati:
- Oticanje dojke: Jedna od karakterističnih značajki ICD-a je naglo oticanje dojke. Dojka postaje crvena, otečena i vruća na dodir.
- Promena kože: Koža na zahvaćenom području dojke često postaje “narančasta kora” ili “narančasta kora od naranče”, što znači da postaje naborana, gruba i neujednačena.
- Bol i nelagoda: Žene s ICD-om često doživljavaju bol ili nelagodu u dojci.
- Promene bradavice: Promene u bradavici, poput retrakcije (uvlačenja) ili osipa, također mogu biti prisutne.
- Groznica i umor: Povišena temperatura (groznica) i umor su simptomi koji se mogu pojaviti kod nekih pacijenata s ICD-om.
- Brz rast tumora: Tumor se brzo širi i može zauzeti znatno područje dojke u relativno kratkom vremenskom razdoblju.
Važno je napomenuti da su simptomi ICD-a slični simptomima upalnih stanja dojke, pa je važno konzultirati stručnjaka za rak dojke (onkologa) radi dijagnoze. Dijagnostički postupci uključuju mamografiju, ultrazvuk dojke, biopsiju i druge testove koji će pomoći u postavljanju tačne dijagnoze.
ICD je agresivan i zahteva brzu medicinsku intervenciju. Lecenje obično uključuje kombinaciju terapija, uključujući hirurško uklanjanje tumora, radioterapiju, hemioterapiju i ciljanu terapiju. Rana dijagnoza i agresivno lečenje su ključni za poboljšanje prognoze kod pacijenata s inflamatornim karcinomom dojke.
Inflamatorni karcinom dojke (ICD)
Kako se postavlja dijagnoza za inflamatorni rak dojke?
Dijagnoza inflamatornog raka dojke (ICD) zahteva niz dijagnostičkih koraka kako bi se osigurala tačna identifikacija ovog retkog i agresivnog oblika raka dojke.
Evo kako se obično postavlja dijagnoza ICD-a:
Klinički pregled:
Početna dijagnoza obično počinje kliničkim pregledom kod lekara, obično kod ginekologa, onkologa ili hirurga.
Lekar će pregledati dojke i obratiti pažnju na karakteristične simptome, poput oticanja, crvenila, zadebljanja i promena u koži.
Anamneza:
Lekar će uzeti detaljnu anamnezu, uključujući informacije o simptomima, porodičnoj istoriji raka dojke i drugim relevantnim faktorima rizika.
Mamografija:
Obično će se naručiti mamografija, što je rendgenski pregled dojki.
Mamografija može pomoći u otkrivanju tumorskih promena u dojkama.
Ultrazvuk dojki:
Ultrazvuk dojki može se koristiti kao dodatna dijagnostička metoda za procenu promena u dojkama.
Biopsija:
Da bi se postavila definitivna dijagnoza, obavlja se biopsija.
Postoji nekoliko vrsta biopsija koje se mogu koristiti, uključujući:
-
- Iglena biopsija: Uzorak tkiva se uzima pomoću igle za biopsiju.
- Biopsija otvorenog tkiva: Uzorak se uzima hirurški.
- Biopsija aspiracijom iglom: Koristi se igla za aspiraciju tečnosti ili stanica iz oblasti sumnje.
Histopatološka analiza:
Uzorak tkiva dobijen biopsijom se šalje na histopatološku analizu kako bi se procenila priroda i karakteristike tumora.
Ovaj korak je ključan za postavljanje dijagnoze ICD-a.
Imunohistohemijska analiza:
Ponekad se koristi imunohistohemijska analiza kako bi se odredila prisutnost i karakteristike receptora za hormone (estrogena i progesterona) i humanog epidermalnog faktora rasta 2 (HER2) na tumorskim stanicama.
Ovi podaci su važni za planiranje terapije.
Dijagnoza ICD-a obično zahteva saradnju između različitih stručnjaka, uključujući hirurge, radiologe, patologe i onkologe. Nakon postavljanja dijagnoze, lečenje će biti prilagođeno uzimajući u obzir stadijum raka, prisutnost metastaza i druge faktore, a obično uključuje hirurško uklanjanje tumora, hemioterapiju, radioterapiju i ciljanu terapiju. Rana dijagnoza i agresivno lečenje su od suštinskog značaja za poboljšanje prognoze kod pacijenata s ICD-om.