Pozdrav svim trudnicama i majkama. Zovem se Snežana,i imam da Vam ispričam moje iskustvo sa trudnoćom i porođajem.
FOTO. privatna arhiva mame Sneže
Udala sam se 2014,htjeli smo bebu ali nismo žurili. Bilo je kad se desi,desi se. Međutim,prođe godina,a ja još ne ostajem trudna. Odlučimo da radimo nalaze,nalazi su bili super kod oboje. Na pregledu kod ginekologa,doktorica sama sebi u bradu komentarise „đe ti je materica?“. Ja slušam,ali ćutim. Sve je u redu,da pratim ovulaciju rekla je i ako ne ostanem za pola godine trudna da idem na produvavanje jajovoda. Izlazim od ginekologa,suprugu pričam šta sam čula za matericu.
Pričam sa majkom,majka mi kaže da postoje žene koje znaju da vrate matericu u slučaju da je zavaljena. Guglam po internetu, vidim da žene ostaju trudne sa takvom matericom. Počnem da se raspitujem,đe ima žena koja vraća matericu i nađem je. Nazovem je na telefon kaže mi da kad budem dolazila da donesem jednu krpu,jedne unihop čarape, i jedno platno 3m x 15cm.
STARA ŠKOLA POMAŽE
Odem u selo do mog grada, dočekuje me starija gospođa (baba),kaže : „Lezi na krevetu,prvo da vidim da li je mogu ti pomoći.“ Legnem,podignem majicu,gospođa pipa stomak i kaže : „Sine,nije tebi samo do materice,tebi je jajovod kao kad krpu cijediš. Ali može se riješiti,da me poslušaš šta ti kažem.“ Izmasirala mi stomak,zavezala mi materijal oko stomaka i kaže „7 dana nemoj da dižeš ništa,sjutra dođi opet kod mene. A treći dan se sama odveži i stavi ovaj materijal kod nogu đe spavaš. Ako ne ostaneš trudna za 2 mjeseca,dođi opet kod mene.“ Tako i uradih. Odem opet kod ginekologa,ona sada kaže „Mala ti je materica.“
Prošlo je mjesec i nešto,ja sam pošla kod mojih na ljeto 2015godine. Na dan kad sam trebala da dobijem,dobijem ali smeđa krv,i prolazi tako 5 dana i dalje smeđa krv. Uradim kasno popodne test,obije linije jako crvene. Ja trudna! SUPER! Odem kod ginekologa u gradu mojih roditelja (Iz Crne Gore sam,a udata u Srbiji), potvrdio mi trudnoću staru 5 nedelja i dao mi utrogestan vaginalno 2×200 plus strogo mirovanje,tako je i bilo dok nisam krenula nazad za Srbiju. Treći dan po dolasku u Srbiji,ja ujutru imam obilno krvarenje,tada sam bila 11-12 nedelja
Brzo sam otišla do doktora,ona me šalje u bolnici sa mogućim pobačajem,u tom trenutku plačem i svijet mi se ruši. U bolnici me pregledaju,beba je sve ok ali me zadržavaju dok se sve smiri,primim injekcije progesteron i nastavljam sa 2x200mg utrogestana. Isti dan je i stalo krvarenje,za 2 dana me puštaju kući sa naglaskom strogog mirovanja. Tokom mog boravka,kažem suprugu kad bude dolazio u posjetu da mi donese duks,pošto mi hladno na hodniku kad sam. Naravno,zaboravio je. Zaboravio je da mi donese trenerku da se presvučem da ne izlazim u pidžami,naravno izašla sam i u pidžami i u papučama.
Posle toga,sve je teklo kako treba,iako nisam baš bila mnogo mirna. Jednom sam mužu rekla da se bojim porođaja,jer imam nizak prag tolerancije na bol i on mi je rekao da će biti sve u redu. Nikad više nisam rekla da se bojim,kada me pitaju da li se bojim,rekla bih ne (i vodila sam se „Kakve ti misli,takav ti život“ – Otac Tadej).
Pred kraj 8 mjeseca krećem sa utrogestanom 1 uveče i tako još par dana i prekinula. Termin mi je bio 24 april,ali ja sam znala i rekla mužu da do 15 Aprila da ću se poroditi. 1 Aprila smo zajedno krečili i čistili cijelu kuću. 13 Aprila ispao mi sluzni čep. 15 Aprila u 7h me probudi bol kao da ću da dobijem,ja se okrenem da nastavim da spavam. Opet za 15 min ista bol. Otvorim oči,čekam još jednom i da bude to kao što pričaju. I bude. Budim muža,kažem mu šta i kako,a on meni kaže „Stavi kafu,pa ćemo onda da vidimo.“ Ja sva u čudu,ali da on kad se probudi ne zna đe se nalazi,a ne da mene sluša šta mi je. Čak sam mu govorila kad bude trebalo da idem u bolnicu da se porađam da će da me zaboravi na terasi a on da ode sa kolima u bolnicu.
Dobro,ustali smo. Ja sam pošla do kupatila,sredila se. Zatim sam torbu spakovala i krenem u Dispanzer za žene,pošto sam 15tog imala zakazano kod doktora u bolnici koji mi je rekao da dođem sa ctgom iz dispanzera. Radim ctg,i dalje kontrakcije na 15 min,bol kao menstrualni. Dam doktorici,ona „Jesi ponijela uput za bolnicu,ako jesi idi tamo porađaš se.“ U bolnici stižem u 10,isti bolovi. Pregledaju,2ipo otvorena. Odem na odeljenje. Dok se sve to zbivalo,ja nisam mislila ni na porođaj, ni na sebe, ni na bol. Ne znam šta sam mislila. Oko 12.30 kreću malo jači bolovi na 6 min. U 13.15 kreću na 2 minuta. Zove me u 13.35 moj doktor da radim ctg i da me pregleda. Stavljaju me na ctg,on kaže 5 otvorena,sad ću da probušim vodenjak. Uh,kakvo olakšanje. Doktor ode,meni kreću naponi,nije ni krenula indukcija.
Oni zovu doktora,ali bebac htio ranije. Rodio se u 13.52. Moj maleni borac,od prvog dana u stomaku se borio. Doktor kad je došao,mene su ušivali. Samo se prekrstio i rekao „Mala,ja ovo još u praksi nisam imao sa prvorotkama.“ A meni je bilo u glavi da me zašije jer svaki konac osjećam.
PORUKA ZA SVE TRUDNICE -BUDUĆE MAME
Svim trudnicama i majkama želim da imaju ovakav porođaj kao ja. Dosta sam preskočila da ne bih dužila,najbitnije sam ispričala. Svim ženama koje ne mogu da ostanu trudne,želim da odu kod nekih žena kao ja,jer ništa ne gube.
Moram da napomenem, da sam išla u Školici za trudnice koja mi je dosta pomogla i da pohvalim sestru koja vodi školicu Anu Antonijević iz Kruševca,hvala joj.
Hvala mami Sneži na priči i bravo što je pokušala i sa starom školom i sve učinila da dobije dete :* Malom Vidaku želim divno i bezbrižno detinjstvo :*
autor priče . mama Sneža
izvor. devetmeseci.net
SVA PRAVA NA PRIČU ZADRŽAVA DEVET MESECI I NEMA PRAVA DA SE NADJE NA DRUGIM PORTALIMA !
PROČITAJTE I OVE PRIČE
- MALI BORAC-VELIKOG SRCA **
- PRIČA O MALOM VIDU : Borac zna da je život lep
- JAKO EMOTIVNA PRIČA : Moj mali borac