
“Kada majka odlazi, a mnoge i ne okreću glavu, bebe su veoma uznemirene, kao da znaju da im se nešto prelomno dešava u životu. A plač ostavljenog deteta je bolniji i duži, razlikuje se od plača drugih beba. Ovaj plač kao da traži zagrljaj, ljubav”, ovako medicinske sestre koje brinu o napuštenim bebama opisuju situacije u kojima su se, nažalost, mnoge našle u svojoj karijeri i to više puta.
Poslednja priča koja je čitaocima slomila srce, tiče se bebe Marije, koju je majka posle porođaja ostavila u bolnici u Vranju. O ostavljenoj bebi staraju se lekari i sestre, a majka, koja ima sedmoro dece, a Marija joj je osmo dete, pravdala se “lošom materijalnom situacijom”.
Svaka napuštena beba ima različitu sudbinu, ali su emocije koje izazivaju iste.
– Plač opstavljene bebe prestane čim ga privijemo na grudi i počnemo da pevušimo. Tada u njihovim očima vidite odraz vaše ljubavi i to je ono zbog čega budemo srećni – isrpičala je ranije za “Blic” doktorka Valentina Videnović za “Blic”.
Ona je ispričala da u leskovačkom porodilištvu bebe prihvataju sa bolom: “Čuvamo ih kao svoju decu, a ispratimo u suzama”.
Da su emocije jake, potvrđuje i jedna hraniteljka koja je zbrinula napušteog mališana.
– Ne odvajam ga od svoje dece, posebeno što je umiljatije od mojih. Obasipam ga poljupcima po celom telu, klackam ga dok spava, a stalno mi je na umu kakva će mu sudbina biti posle usvajanja – ovako je za “Blic” ranije govorila jedna od usvojiteljki deteta, kojeg je u svoj dom donela pravo iz porodilišta.
Prema iskustvu doktorke Mariane Nikolić Pavlović iz lekovačkog prodilišta, u prvim danima potreba beba se ograničava na hranu, ali već od 10 dana traže društvo, da se maze i da im se priča.
- Oglasi -
Ostavljene bebe od samog početka imaju potpuno promenjen tok života u odnosu na drugu novorođenčad.
One žive u zasebnoj sobi na ginekologiji, tamo gde stroga pravila ne dozvoljavaju kućnu atmosferu, baldahine, šarene zidove i igračke koje se vrte iznad kreveca, a koje deca uglavnom imaju.
Dok ih neko ne prihvati i ne odu u hraniteljsku porodicu medicinski radnici se trude da im nadoknade ljubav majke i oca, bake i deke.
Kada roditelji ostave bolesnu decu u bolnicama po njih se uglavnom ne vrate više nikada. Neki roditelji svoju decu ostavljaju i na smetlištu, autobuskim ili železničkim stanicama, u portama crkvi… pa se ti slučajevi se prijavljuju socijalnim službama koje pronalaze idealno rešenje za napuštene mališane.
Iako srećni što su bebe pronašle novu porodicu, lekari i sestre uvek u suzama ispraćaju “svoje bebe” kojima su pomogli da prebrode prve teške životne trenutke.
U bolnici čekaju nove roditelje
Dok ne dođe neko ko želi da im pruži svu ljubav koja im je potrebna, bebe u bolnicama u kojima su rođene čekaju da im se život promeni.
Oni samo žele da nađu dom i ljubav
Neke bebe tako jako brzo budu usvojene, brzo pronađu svoje domove i sreću.
Bebe koje nakon što ih roditelji ostave, niko ne usvoji, svoj život nastavljaju u domovima za nezbrinutu decu, bilo onim u mestima u kojia su rođeni, ili u onom u Zvečanoskoj ulici u Beogradu.Kako osobe koje rade sa decom navode, i bebe, ali i nešto starija deca koja su napuštena imaju samo jednu želju – da pronađu dom i ljubav.
U proteklih godinu dana javnost su potresla ostavljanja ove dece
Podsećamo, u prethodnih godinu dana srpsku javnost je potreslo ostavljanje troje mališana, dva dečaka i jedne devojčice.
Prvo je veliku životnu bitku vodio Jovan, koga su roditelji ostavili u proti crkve u Čajetini, a pronađen je zahvaljujući psu koji je svoju vlasnicu doveo do Jovana koji je uvijen u beli plašt ostavljen ispred vrata crkve.
Jovan je sam početak svog života proveo u užičkoj bolnici, kako bi se pratilo njegovo zdravstveno stanje, a prema poslednjim informacijama, još nije dobio hraniteljsku porodicu.
Tadiju su dan nakon rođenja po najvećem snegu ostavili ispred jedne od kuća u mestu Mali Crnić gde su ga pronašle meštanke ovog mesta i neko vreme čuvale. Tadija je ubrzo nakon toga usvojen.
Marija je sedmo dete svoje majke, tridesetosmogodišnje žene iz Trgovišta koja ju je pre nekoliko dana ostavila u vranjanskoj bolnici.
Tužno i žalosno . Koliko se samo drugi ljudi muče da dobiju dete , daju silne pare na vantelesnu oplodnju a drugi imaju tu mogućnost i šta urade ? Ostave !