“Kad se najmanje nadaš sreća ti pokuca na vrata “

Ponukana pričama drugih žena o njihovim trudnoćama i porođajima,poželeh i ja da napišem svoju.  Započinje priču mama Emina.

FOTO.privatna arhiva mame Emine

Započet ću sa upoznavanjem sa mužem.Ja sam tad bila treći razred srednje škole a on srednju tek završio. Bio je to sasvim slučajan susret koji je prerastao u povremeno vidjanje a onda i u vezu. Uvijek sam bila uzoran učenik,željela da zavrsim fakultet i da radim skupo plaćen posao,ali eto ljubav čini čuda,mada možda ga nekad i završim ali trenutno to mi nije prioritet.

Poslije godinu i dva mjeseca zabavljanja odlučili smo da se uzmemo. Moji roditelji nisu bili oduševljeni tom odlukom jer sam bila mlada,imala tek 18 godina,ali kao i svaki roditelj prihvatili su to. Na početku braka nismo planirali skoru trudnoću jer ipak smo oboje bili mladi a i nismo imali jaku financisku podršku. Nakon par mjeseci braka suprug otkriva da ima zdravstvenih problema i da ako se pogorša može najviše da utiče na plodnost.

ODLUČILI SMO DA POKUŠAMO 

Ostali smo iznenadjeni i istog momenta smo odlučili da ćemo raditi na potomstvu. Mjeseci su prolazili a o trudnoći nije bilo ni riječi i zbog toga sam odlučila da se i ja javim svojoj doktorici. Kada sam vidjela njen pogled dok mi je radila ultrazvuk odmah sam znala da nešto nije uredu. Uzela je sliku od ultrazvuka i sjela za svoj sto,i ja sam za njom pošla. Pogledala me i rekla “tako mlada a već imaš male šanse za potomstvom.”

Oči su mi bile pune suza. Prepisala mi je terapiju i rekla da joj se javim kad je ispijem. Kada sam ponovo došla stanje je opet bilo isto,prepisuje mi drugu terapiju i govori sad ako ništa ne bude neće biti ni ubuduće,Jedva sam se suzdržala da izidjem iz ordinacije da nebi počela plakat.

DVE GODINE LEČENJA I NIŠTA 

Dvije godine lječenja i ništa. Na savjet mame i svekrve posjetim ja drugu doktoricu. Kada sm došla i objasnila joj situaciju i kada je vidjela sve,bila je iznenadjena kako me prošla doktorica nije uputila da vadim jedne od osnovnih nalaza. Sljedeci put kad sam došla sa nalazima prepisala mi je adekvatnu terapiju i rekla mi da se javim ranije ako dobijem menstruaciju a ako ne onda da pričekam još mjesec dana.

I KONAČNO DVE CRTE 

Prošao je jedan mjesec menstruacije nije bilo,i drugi mjesec isto,kako nikad nije bila redovna bilo me strah raditi test,htjela sam da čekam kontrolu,a nisam ni imala nikakve simptome. Muž nije.mogao da čeka,jedan dan dolazi kući i donosi mi test za trudnoću. Strah u meni je ogroman,čekam rezultate,jer već dosta testova je bilo sa jednom crticom,Pojavljuje se jedna crtica a druge nigdje,počinjem da plačem i okrećem glavu.Kada sam smogla snage da pogledam ponovo nisam mogla da vjerujem,tu su bile dvije crtice koje su se odlično vidjele.Počinjem još vise da plačem. Muž pred vratima kupatla čeka rezultate. Izlazim uplakana ali sa osmjehom. Kako me je samo čvrsto zagrlio,sve oko mene je na moment stalo. On trči da kaže svojima a ja uplakana zovem mamu,mama mi se smije,pa netreba da plačeš treba da si sretna govori mi.

ODLAZAK NA KONTROLU

Odlazim na kontrolu bebi vec 9 sedmica,skoro 10-ta. Trudnoća teče bez ikakvih problema,saznajemo da je djevojčica. Iz dana u dan jedva čekamo kada ćemo ugledati naše malo sunce. Na svakoj kontroli doktorica se obraduje kada vidi da trudnoća teče bez problema.

ULAZIM U 9-TI MESEC

Ulazim u 9-ti mjesec i odlazim na kontrolu,doktorica me pregleda i govori,pa ti si već tri prsta otvorena,očekivat ćemo porod uskoro. Lijepo si gradjena,beba nije krupna,ma to će biti porod kao iz filmova. Nemogu vam opisati kako su me njene riječi ohrabrile. Govori mi da se javim u bolnicu za 10 dana ako ne dodje do porodjaja. Prošlo je 10 dana a još ništa. Na kontroli doktorica govori da sam sad otvorena 5 prstiju i govori mi pošto se osjećam dobro da idem kući i da se što više krećem. Termin se blizi a još ništa,svaki dan sve teže.

- Oglasi -

TRI DANA PRED TERMIN 

Tri dana pred termin budim se ja da ispratim muža na posao i osjećam bol u ledjima,počinje malo i stomak da me boli. On mi predlaže da odmah idemo u bolnicu a ja odbijam,nisu bili jaki bolovi,odlazi na posao i govori da ga zovem ako budu jači. Gledam na sat svakih 10 minuta kontrakcije dolaze. Odem da se istuširam,voda malo smiruje,blazi su bolovi. Govorim tako svekrvi a ona mi kaže da je bolje da idem odmah u bolnicu jer mi je prvi porod ne znam šta me očekuje.

Zovem ja supruga i on odma stiže kući. Stvari za bolnicu su već bile spremne i krećemo mi. U auto bolivi svakih 5 minuta,a meni to nije ništa strašno,ja se smijem sa suprugom,a on me stalno ispituje šta i kako. Dolazim u bolnicu i kad me je doktorica vidjela smije se i govoti “eto ga krenilo je”,pregleda me i dalje 5 prstuju otvorena.

POROĐAJ 

Odlazim u radjaonu da me pripreme i govore mi da ću se do mraka porodit. Kada su me smjestili u sobu i kada sam pogledala kroz prozor i vidjela supruga da odlazi počela sam da plačem,bilo mi je gore što on ne može biti uz mene nego sam porod,jer kod nas još nije praksa da suprug prisustvuje porojaju.
Trudovi postju jači,babica me pregleda sad 8 prstiju otvorena i govori mi da ću roditi za dva-tri sata. Jedna se žena porodja,čitava bolnica čuje njenu vrisku ali nije me to prepala,nisam paničar i nije me bilo strah poroda od početka trudnoće. Kad se nju porodili dolaze i pregledaju mene i doktor govori da je meni vrijeme. Jedva se penjem na sto,uključuju mi drip i doktor buši vodenjak,babica mi govori da će bolovi sad biti malo jači a meni sve isto,može se još izdržat.

I NA SVET JE STIGLA MOJA LEPOTICA

Babica me ohrabruje govori da sam jaka i da još malo izdržim. Nakon deset minuta pomaže mi ona da izguram bebicu,nije ništa strašno,onda dolazi doktor i onda on preuzima. Govori mi kad osjetim kontrakcinu da guram,a ja kontrakcije i ne osjetim,kada mi on kaže ja i guram i nakon trećeg guranja moja princeza je došla na ovaj svijet, 19.5.2016 godine u 17:35 sa 3150 a duga 50.

Znala je koliko smo je željeli i nije puno mučila mamu,dok sam je uzela u naručje osjetila sam još nevidjenu ljubav i vidjela sam odmah da je ista otac. Rodila se na rodjendan suprugove sestre.

Moja poruka budućim mama je da nikad ne odustaju i da na se ne boje poroda,za mene je to jedan od najljepših trenutaka u životu jer na svijet donosimo ono što je plod naše ljubavi i što je vrijedno svake kontrakcije.

BRAVO !! DIVNA PRIČA . HRABROST , UPORNOST I REZULTAT SREĆA .. Hvala mami Emini na priči a malenoj lepotici želim divno i bezbrižno detinjstvo :* 

autor priče . mama Emina

izvor.devetmeseci.net

SVA PRAVA NA PRIČU ZADRŽAVA DEVET MESECI I NEMA PRAVA DA SE NAĐE NA DRUGIM PORTALIMA TOJ.BLOGOVIMA !! POŠTUJTE AUTORA . SVAKO KOPIRANJE STROGO ZABRANJENO !

PROČITAJTE I OVE PRIČE SU OSVOJILE VAŠA SRCA 


 

Komentara
Loading...