Evo dok sedim na ljuljašci pijem kaficu i sokić u miru bez dece da vam napišem nešto 😉 Nemam puno vremena za ovakva pisanja ali evo obećavam svaki put kada ugrabim malo vremena napisaću nešto lično moje i moja iskustva 😉
Da baš kao što sam stavila naslov kada zagrlim svoju decu osetim da vreme bar na trenutak stane da leti . Vreme tako brzo leti kao brzi voz . Ni okrenula se nisam ćerkica mi je već porasla , posle 5 godina rodila sam sina evo i on više nije beba. Zašto tako brzo rastu ? Zašto to ni ne osetimo , ni ne primetimo . Jer smo stalno sa njima , bar ja kada su bili mali nonstop su bili uz mene . Ali iako sam stalno bila sa njima i dobijala i davala milione zagrljaja dnevno još mi treba još imam potrebu da ih svaki dan grlim mazim i ljubim . Jedan mali zagrljaj dnevno je moja energija svaki dan .
Samo kada se setim prvi zagrljaj sam im ja dala i njihov tata još dok su bili u stomaku . Grlite mazite vaš stomačić trudnice , jer vi ne mazite vaš stomak nego život koji raste u vama , i nemoj te da vas zbog toga bude sramota nikako . Ja sam to nonstop radila pevala pričala sa svojim bebama . Svi su mi rekli pa ti si stvarno blesava , ma blesava sam ja od kad sam se rodila hahaha 🙂
Eto tada sam ih već zavolela , ma zavolela sam ih od trenutka kada sam ugledala dve crte na testu . Ćerkica je plod velike mlade ljubavi ona je naša prva sreća . Iako nam se sin desio boga pitaj kako 🙂 neplanska beba malo nas je iznenadio . Ali verujte mi on je isto tako centar moga sveta . Jako je teško istu ljubav dati i jednom i drugom detetu . Pogotovo kada se tek rodi . Uvek mora više pažnje da se posveti drugom detetu .
Drugi zagrljaj je bio kada su došli na svet . I znate šta ja sam bila ta srećnica koja ih je prvo ugledala 😉 Taj trenutak , taj zagrljaj kada su mi ih stavili na grudi pamtiću dok god dišem . Taj trenutak ne bledi , ne nestaje nego se u srce urezuje.
Prošlo je od toga vremena skoro 9 godina i skoro 4. Da vreme baš leti a ja starim 🙂 Nije fer o ne ne …
Pogledajte setite se kada ste im prvi put čuli plač , promenili pelenu , prvi put okupali , podojile , čuli prvu reč , prvi smeh , videli kada su počeli da sede , kada su napravili prve male korake , kada su se umazali ko pravi mali prasići sa prvom kašicom , kada ste napravili prvu zajedničku porodičnu fotografiju, kada ste se krili iza vrata i vikale ba ba samo da ih nasmejete , kada su svašta radili da vas dovedu do ludila , kada kafa uvek bude prosuta ili popijena ali hladna . Vidite vreme baš leti . Ostajemo željni toga i poželimo da zaustavi se vreme bar na tren da opet podojim svoju bebu da je opet stavim na grudi . Moji mališani više nisu bebe ali nisu ni dovoljno veliki da se brinu o sebi . Još sam im ja potrebna još dugo ću im biti potrebna .
Zato sada želim da uživam u svakom njihovom zagrljaju . Kada mi sednu u krilo i kažu mama volimo te . A ja pitam dokle ? A oni odgovore odavde do nebaaaa i još više. A ja ko malo dete odmah se rasplačem . Kada ih zagrlim imam tu moć da zaustavim vreme pa makar i na kratko . Da zažmurim i setim se kada su bili bebe. Da uvek se u taj trenutak u taj period vratim . Vidite imam moć tu imate je sigurno i vi , ima je svaka majka , samo zažmurite dok vas grle 🙂
Kada dodje vreme spavanja zagrljaj i poljubac je neizbežan potreban mi je kao vazduh kao voda. Pogotovo posle napornog dana i pogotovo sada kada im manje vremena posvećujem zbog posla .I ja ne moram da ih opominjem oni već znaju jer i njima treba . Onda kada zaspu kao mali andjeli bez krila . Jer andjeli postoje i na zemlji a to su naša deca naša blaga , ja izadjem iz sobe ali uvek se vratim po još jedan poljubac ali koji dam njima da ne osete 😉
Moja devojčica je već velika . Ali moj sin je za mene još mali i on još može da mi sedne u krilo i da ga stavim na grudi i da zaspi. Ali to radimo kada smo sami jer bi se seka naljutila 🙂
Zato mame uživajte dok su bebe tada su samo vaše , tada vreme stoji , kada porastu postaju svačiji , i nemate kontrolu nad njima . Da mogu vratila bih vreme unazad ali je to nemoguće , ali bar zagrljaj ima tu moć da zaustavi vreme i probudi sećanja . Ali samo ako zažmurite jer kada spavamo mi žmurimo , kada sanjamo mi žmurimo , zašto nebi i sećanja dozvali žmureći i to dok grlimo naše male – velike bebe
Hvala ako ste ovo pročitali :*
Vaša urednica Sonja Milekić
autor:devetmeseci.net