Sva su deca različita, to treba poštovati. Neka faze u razvoju prolaze brže, neka sporije. Uloga roditelja u svemu tome je veoma značajna i podrazumeva bavljenje detetom i njegovom pravilnom stimulacijom – kroz adekvatnu igru, primerenu uzrastu.
Pasivnim postavljanjem deteta u sedeći ili stojeći položaj, povećava se uticaj gravitacije na kičmeni stub i noseće zglobove (kukove, kolena, stopala), što predstavlja veći rizik za raniju pojavu posturalnih deformiteta. Takva deca su, po pravilu, “trapavija” u izvođenju složenih motornih veština (trčanje, prelazak preko prepreka, zaustavljanje, penjanje, spuštanje, skakanje), imaju sporije zaštitne reakcije pri padu, koriste obrazac hoda na prstima… Naravno, iskustva roditelja su različita. Mnogi će reći: «Pa, mi smo to radili i detetu ništa ne fali», dok će drugi u tekstu da prepoznaju negativne efekte loše stimulacije.
Kao zaključak naglašavamo da zdravo dete dostiže funkciju samostalnog hoda kada je za to spremno. Okolina samo treba da ga podržava u njegovim naporima da se za to dobro pripremi – kroz vlastito iskustvo kretanja na ravnoj podlozi.
PODELITE OVO I SA VAŠIM PRIJATELJIMA :* HVALA
PROČITAJTE I OVO JAKO KORISNO
Zapanjujuće fotografije koje prikazuju u kom položaju je beba dok je u stomaku
Kako okrenuti bebu u pravi položaj za porodjaj