Pozdrav svima,ovo je Luka,maleni palčić rođen 12 tjedana ranije u početku 28 tjedna.
Luka je treće dijete u obitelji,peta trudnoća,izmedju dvoje starije djece imala sam dva spontana,blizanački u 15 tt i drugi u 9 tt, iza njih sam rodila zdravu curicu.
privatna arhiva : mame Zorice
Kada sam ostala trudna s Lukom sve je bilo u redu,svaka kontrola,svi nalazi uredni, termin rodjenja bio je 11.07.2016 a rodio se 12.04.2016. 09.04 oko 4 sata ujutro probudim se mokra,par puta odem na wc.Mislila sam da sam se pomokrila zbog pritiska bebe na zdjelicu ali ujutro shvatim da zapravo curi plodna voda.
Pošto nismo imali auto suprug je nazvao hitnu koja me je prebacila u Pakrac,živjeli smo blizu. Kad sam došla u Pakrac primila me izuzetno ljubazna doktorica,nakon pregleda ustanovila da se otvaram i da ima malo plodne vode. Pošto u Pakracu ne postoji odjeljenje neonatologije i intenzivne za bebu ako se rodi tako mala .Hitno me šalju u Zagreb no nastaje problem,nema me tko odvest,cijela sisačko moslavačka županija ima samo jedan sanitet.Doktorica sva u panici zove načelnika bolnice i nakon sat vremena stiže sanitet. Sa mnom ide samo jedna mlada doktorica koja je bila uzrujana jer medicinska sestra nije išla u pratnji, šta ako rodim u autu??
Vožac je vozio munjevito autoputom i nakon sat i po stižemo u Zagreb u Petrovu gdje nas već očekuju i hitno prebacuju u predradjaonu,ctg,tokoliza,inekcije za razvoj pluća,doktor napravio UZV kaže curica je teži oko 1200 grama. Plodove vode je jako malo ostalo. Drugo jutro me zbog manjka mjesta prebacuju sprat niže tu ležim i čekam,bez bolova,samo voda lagano curi,
PORODJAJ JE KRENUO
Mali palčić Luka u velikoj borbi
Trećeg dana boravka u bolnici ujutro oko 6 sati primjetim krv na ulošci odmah sam znala to je to,ubrzo su počeli bolovi,doktor me pregledao kaže 8 prstiju otvorena,hitno u radjaonu.Čim sam došla nakon par minuta krenuo onaj najveći bol I napon i moj mali miš se rodio,nije odmah ni zaplakao. Bio je težak “1420 gr i 40 cm dug,Ostao je bez plodne vode i kiseonika, ja sam počela jako da krvarim pa su se doktori okupili oko mene.Bebu su odmah odveli na intenzivnu.Popodne je rekla sestra da će doći po mene da me odvede da ga vidim,
Nije došla pa sam oko 18 sati ustala i krenula u potragu,kad sam napokon pronašla svog miša bio je u inkubatoru prekrivenom dekicom,onako maleni da mi je srce počelo ubrzano lupati,prstići premaleni,koža prozirna,ružičasta,prikopčan na kiseonik i antibiotike.Nije mogao disati,narednih pet dana primao je kiseonik,7 dana žutica,počeo polako I da ručka ,imala sam malo mlijeka i to sam mu nosila,Nakon mjesec dana kad je dobio 2000 grama puštaju ga kući,ja presretna,drugo jutro sve spremno,odjelce,nosiljka kad kaže doktorica dobio upalu disajnih puteva mora ostat,narednih 7 dana na antibioticima.
KONAČNO POLAZAK KUĆI ALI I VELIKA BORBA
Nakon 51 dan u bolnici napokon idemo kući,a onda kreću borbe,svaki dan pregledi,razne bolnice,bio je gluh prva 3 mjeseca života i stalna krvarenja u oku,krvarenje na granici drugog i trećeg stupnja u mozgu,hipertonus mišica,moguća alergija na protein kravljeg mlijeka, problemi s disanjem,rupica na srcu.,anemija.Primio dvije transfuzije krvi .
- Oglasi -
Sad ima skoro pet mjeseci,jede 120 mll mlijeka,sluh se popravio,vid dobar,neki nalazi još uvijek jako loši.Trebat će jako puno fizikalne terapije,moramo na cjelonoćno snimanje srca i disanja,svaki tjedan po par puta po raznim bolnicama .Ali moj mišić raste i bori se,sad ima skoro pet mjeseci 5,600 gr i 56 cm jedino je glavica mala ali narast će. Smije se,većinom spava zbog anemije ali bori se. Trudim se da ne paničim ,da budem optimista kao što to inače jesam,.Da mogu sve njegove boli bi preuzela na sebe ali ja vjerujem u njega,u nas i vjerujem da ga Bog s razlogom poslao čak 3 mjeseca ranije.
ON JE MOJ CEO SVET
Luka je jedno jako posebno dijete i svi ga obožavamo pogotovo braco i seka.Čeka nas jos puno puno borbi,terapija i hodanja po bolnicama ali ja znam da ćemo mi uspjeti sve to prebroditi i da će on izrasti u pravog i zdravog dečka
I poručila bih svim roditeljima da ne odustaju,da vjeruju i budu hrabri jer naši palčići možda jesu mali ali su pravi borci.Pozdrav svim roditeljima i malim hrabrim palčićima.
Divno i rasplakala sam se . !! Uf po koji put .
Malom Luki želim divno i bezbrižno detinjstvo . Najmanji borci , najviše se bore i ja ne sumnjam u njega biće on super . Hvala i mami Zorici na priči :*
autor priče . mama Zorica
izvor.devetmeseci.net
SVA PRAVA NA PRIČU ZADRŽAVA DEVET MESECI I NEMA PRAVA DA SE NADJE NA DRUGIM PORTALIMA
Pročitajte i ove priče
- PRIČA JEDNE LAVICE : Moja borba za dete nije bilo nimalo laka…
- Mamin Lav nakon carskog reza
- Ovo je priča o LAVICI ISABELLI koja je rodjena sa samo 400 gr.