Moja priča počinje ovako.
Posle 2,5 godine pokusavanja da ostanem trudna( poteškoća je bilo zbog policističnih jajnika) i kupovanja bezbroj testova za trudnoću u nadi da će se pojaviti i druga crta, to se napokon i desilo 4.3.2015.
Odmah sam odradila sve provere (Beta HCG, odlazak ginekologu) i sve su potvrdile trudnoću. Trudnoća je protekla super, imala sam osećaj kao i da nisam trudna, mogla sam, čini mi se sve da radim. Samo je postojala retka pojava kod mene, a to je vaginalno suženje. Unutra nisam bila dovoljno široka. Ali su mi dve doktorke rekle da će se to širiti kako se ja širim u trudnoći.
U 9-om mesecu su mi rekli da se to dovoljno proširilo za prirodni porodjaj. 15.11.2015. mi je bio termin i tog dana su i počeli bolovi, otišla sam u porodilište, pripremili su me za porodjaj. Pregled, UZ, i CTG. Prilikom porodaja “pukla sam” na tom suženju i pored toga radjena mi je epiziotomija. Dobila sam i epidural, koji sam tražila, ali se kasnije anesteziolog “zagubio” i nije mi produžena doza, tako da sam svaki konac osetila, a anesteziju sam platila.
Posle dva sata su me odveli u sobu (pošto je bila velika gužva, prvo veče nisam bila u sobi sa bebom). Sutradan nisam mogla da se umijem ili odem do WC-a bez pratnje jer mi se baš vrtelo u glavi. Kada sam malo došla sebi tog dana oko 12-13h, preša sam u sobu sa bebom. Dok sam koračala ka toj sobi, pritrčala mi je jedna medicinska sestra i pitala me je da li sam dobro, rekla sam sa jesam.
Odgovorila mi je:” Ženo, ti si sva žuta”. Rekla sam joj da mi je dobro. To je bio ponedeljak. Doveli su mi bebu, sina mog najsladjeg… Na sve sam zaboravila. To veče sam se požalila ženama u sobi da je počelo da mi se vrti. Bebac je često plakao u porodilištu, koliko mi se vrtelo, nisam osećala sigurnost da ga uzmem u ruke i šetam da zaspi. Pomogle su mi žene iz sobe. U utorak ujutru, jedva govoreći, požalila se viziti da mi nije dobro, objasnila vrtoglavicu. Dali su mi infuziju, izvadili krv. Na pola infuzije, odveli su me na kontrolni pregled. Prilikom pregleda, obuzeo me bol kao na porodjaja.
Sestre i doktor su me pitali zašto kukam, i da li moguće da me boli toliko… U jednom trenutku, doktor reče:” Evo u čemu je problem” i izvadi nesto crveno. Ja sam ga pitala šta je to, a on je odgovorio:”Tufer… Ovi sa porodjajnog zaboravili… Ja moram da obavljam njihov posao”… Bio je ljubazan, rekao mi je da bi me oraspoložio:”Dugujes mi čokoladu”..
Ušla sam u svoju sobu i nastavila sa infuzijom. Odspavala sam malo, bebu mi je žena koja mi je bila veza tu, odvela u box i napravila frku kod načelnice zbog tog incidenta. Posle spavanja, odveli su me na tuširanje, a kad sam se vratila u sobu, čekala me je načelnica. Pitala me je da li mogu sama da hodam, rekla sam da mogu, rekla je sestri koja me je vodila da me pusti i da ne pravim frku bez razloga.
Kasnije sam se oporavila. Ostala sam dan duže u porodilištu zbog toga. Dobila sam 5 inekcija protiv infekcije u porodilištu i tablete gvoždja. A kući sam nastavila sa antibiotikom i gvoždjem.
Nikad nisam dojila jer mi je kolostrum bio zelen i mleko krenulo malo i stalo posle dva dana iako sam pokušala da ga dojim. Sada smo super, ali imam nažalost takvo iskustvo….
PORUKA ZA TRUDNICE -BUDUĆE MAME
Ukoliko ste trazili anesteziju, dobili ili platli, tražite da anesteziolog bude pored Vas do kraja porodaja. To je Vaše pravo. Ne dozvolite da Vas izvedu iz sale dok ne provere da je sve u redu… Puno pozdrava od Aleksandra (13 meseci) i njegove mame…
Hvala mami Jeleni na priči a malom Aleksandru želim divno i bezbrižno detinjstvo :*
autor priče . mama Jelena
izvor.devetmeseci.net
SVA PRAVA NA PRIČU ZADRŽAVA DEVET MESECI I NEMA PRAVA DA SE NADJE NA DRUGIM PORTALIMA !
PROČITAJTE I OVE PRIČE
- POROĐAJ EPIDURALNOM ANESTEZIJOM UZ PRISUSTVO MUŽA
- MAMINA NADA :Bude me reči doktorke “rodila si Nevenu bori se
- Poslao bi VAS na carski ali nažalost nema slobodnih sala I anesteziologa !!