Moja priča počinje u aprilu kada sam posle deset meseci braka željno isčekivala da saznam jesam li trudna pošto mi je po prvi put u životu kasnilo.
foto. privatna arhiva naše čitateljke
Započinje priču naša čitateljke koja je želela da ostane anonimna
Sva usplahirena potrčala sam kod ginekologa koji mi je rekao dodji za par dana,rano je još. Iako čovek radi privatno nema savremenu opremu pa za običan ultrazvuk moras popiti 2l vode. Posle par dana otišla sam opet sva srećna jer mi je i dalje kasnilo da bi me nakon pregleda na ultrazvuku dočekale reči : “Znaš,ovo je verovatno vanmaterična trudnoća pošto se ništa ne vidi. Razlika izmedju materične i vanmaterične trudnoće je ta što materičnu otkriješ u bolnici a vanmateričnu na ulici,to te zadesi na sred ulice prokrvariš i padneš u nesvest. Ako osetiš neki bol odmah se javi u bolnicu . Ali ti opet uradi ujutru test pa me zovi da vidimo šta je bilo.” I sve to mi je saopšteno s osmehom na licu.
Šok i neverica
Izlazim iz ordinacije u šoku i plakanju gde me dočekuje moj muž koji ne zna šta se dogadja niti ja mogu da progovorim od plakanja o čemu je reč. Kada sam smogla malo snage da progovorim rekao mi je da se ne sekiram i da ako treba odmah idemo do drugog doktora da proverimo da li je to istina.
To smo i uradili i odmah pohitali kod drugog doktora. Doktorka koja takodje radi privatno me je ljubazno primila,pregledala me vaginalnom sondom,zaključila da sam trudna i rekla mi da mogu da idem kući mirno da spavam. Mojoj sreći nije bilo kraja. Moj san je postao istina. Biću majka!!!!
Trudnički dani su lepo prolazili bez komplikacija
Dalji tok trudnoće je išao glatko,išli smo na kontrole,gledali kako naša mrva dobija oblike čoveka i uživali u tome. Saznala sam da nosim devojčicu i i bila ponosna. A tata još više čini mi se. U toku trudnoće sam putovala dosta i radila a moja mrva je uživala u tome. Nisam imala mučnine niti bilo šta drugo od simptoma… Sve u svemu savršeno sve!
Termin se bližio
A onda se bližio termin za porodjaj. Ja sam išla redovno na ctg i sve ostale preglede. Prošao je 21-vi pa se to odlagalo dan za danom. Danas,sutra,prekosutra i tako u krug. Ja sam postajala sve nervoznija a i ljudi oko mene. Ctg je dva dana bio loš-ni to nije bilo dovoljno da me porode. I na kraju kada su se smilovali da me prime u bolnicu ostala sam dva dana tamo a oni nisu radili ništa,samo su odlagali. U noći izmedju 29-og i 30-og decembra rešili su da mi daju vaginalete za otvaranje. Dežurna doktorka me je zamolila da je poslušam i da mi da prvu vaginaletu ne u 12 nego u 3 a drugu u 6 da ne bih dobila bolive u gluvo doba noći kada nema ni lekara ni anesteziologa a dok oni stignu možemo da napravimo cirkus.
Hvala gospodu Bogu pa sam je poslušala i tako i uradila. Bolove sam počela da dobijam oko 7 ujutru i kada je došla vizita ja sam otišla na ginekološki pregled. Bez obzira na bolove nisam se otvarala pa me je načelnik uputio u porodilište na stimulaciju porodjaja. Babica koja me je primila je bila izuzetno ljubazna i uputila me je šta treba da radim i kako.
Šta više čekaju !!
Priključila me je na indukciju i ctg i pratila je sve. Tih 15-20 minuta na indukciji su trajali kao večnost a ja sam ležeći na stolu pratila svoj ctg. Bebini otkucaji su poludeli zajedno sa kontrakcijama. U tom trenutku je došla babica koja je otsepala ctg,uletela u salu gde je načelnik operisao da mu pokaže to a potom se vratila do mene sa rečima da hitno moram na carski rez.
Šta se dešava ?? Beba se guši
Moja mrva je počela da se guši!!!! Babica koja je bila uz mene i sa mnom pitala me je plašim li se. Rekla sam:”Ne,samo hoću da je rodim!” Potom je usledila priprema,sala,gomila ljudi,prelazak na sto,anestezija i onda mrak…sve do budjenja iz anestezije koje je usledilo nakon 4,5 sata. U bunilu sam sve koje su dolazili pitala kako je beba i nisam pamtila odgovor. Tek nakon sat vremena sam bila svesna šta su mi pričali.
Moja beba je dobro,bila je malo na kiseoniku po rodjenju ali je posle prodisala normalno. Plodova voda je bila gusto zelena što je dokaz da je beba nekoliko dana patila. Nije progutala tu vodu što je dobro.
MOJ MALI BORAC SE IZBORIO ZA SVOJ ŽIVOT!!!
Nestrpljivo sam čekala da mi je donesu i doneli su mi je oko pola 9 uveče da je vidim. Ceo moj svet je stao u te male divne ruke koje sam jedva smela da dotaknem da ih ne povredim. Plakala bih i smejala se u isto vreme,rana me je bolela ali nista nije bilo bitno samo kada je ina dobro.
Ista ta doktorka koja je bila dežurna došla je da me vidi i rekla da svakako ne bih mogla da se porodim prirodno zbog oblika materice. I da je bolje što sam je poslušala za tabletu pošto bi se ko zna šta desilo da mi je dala prvu vaginaletu u 12. Zahvalila sam joj se od sveg srca jer da nije bilo nje ko zna šta bi bilo. Pošto se moja mrva tako hrabto borila za svoj život mene je bilo sramota da ležim u šok sobi pa sam rešila i ja da se borim da što pre budemo zajedno. Odmah narednog jutra sam prešla na odeljenje a moja mrva je od te večeri bila sa mnom i od tada se nismo razdvojile.
Te prve noći i narednih dana sam plakala svakog puta kada je pogledam i pomislim sta je sve moglo da se desi. Ali nije!!! Hvala doktorki,načelniku,babici I svima koji su mi pomogli da je rodim. A najviše hvala mojoj mrvi koja se hrabro borila u stomaku da dodje na ovaj svet!
Poruka mamama:
Ne dozvolite da vam prodje termin i da vam odlažu porodjaj kao meni,prošao je 11 dana! Ne slušajte mišljenje samo jednog doktora,uvek potražite mišljenje drugog i najbitnije:volite svoju decu i svoje male borce!Mi znamo da kukamo kako je nama u trudnoći a ne znamo kako je njima u stomaku. Zato svakog sledećeg puta kada pomislite da vam je teško zbog mučnina i svega pomislite na vaše male borce u stomaku i stisnite zube.
Moj mali borac u ponedeljak puni dva meseca i volim je najviše na svetu. I da,da ne zaboravim da naglasim,doktorka koja mi je vodila trudnoću je otišla na odmor onog dana kada sam primljena u bolnicu a nije me obavestia niti rekla nekom drugom da me primi kao svog pacijenta!!! A znala je da se nasmeje svakog puta kada joj platimo pregled! SRAMOTA!
Bravo !! Prave lavice i mama i beba !! Jaka i baš emotivna priča . Hvala još jednom što ste ovo podelili sa svima nama :* Malenoj lepotici želim divno i bezbrižno detinjstvo :*
autor priče . anonimna mama
izvor.devetmeseci.net
SVA PRAVA NA PRIČU ZADRŽAVA DEVET MESECI I NEMA PRAVA DA SE NAĐE NA DRUGIM PORTALIMA !
PROČITAJTE I OVE TEKSTOVE VEZANE ZA OVU PRIČU
- JAKO KORISNO : SVE ŠTO NISTE ZNALE O TERMINU POROĐAJA
- Prirodni načini da porođaj konačno krene ako je prošao termin
- ŠTA SVE TREBA DA ZNATE : Tok praćenja trudnoće