Za sve mame koje su rodile svoju decu sa nekim problemom

Bok ekipa! Evo i moja mama se odlučila napisati vam našu priču..

Moj budući muž i ja smo saznali da sam trudna i naravno nitko sretniji od nas. Nismo to očekivali ali nismo se ni pazili 5 godina smo zajedno i planirali smo jednoga dana imati obitelj. Naručila sam se na UZV i čekala taj dan kada ću otić vidjet to malo čudo u meni . Nakon tjedan dana dolazim ginekologu i on mi kaže da sam trudna 15 tjedana!!! Ja u šoku ne vjerujem..menstruaciju sam imala normalno nikakve simptome nisam imala baš ništa!! Ginekolog me pita dali želim radit triple test zato što sam mlada(20 godina imam)i zato što to svi idu pa ako hoću mogu i ja ali nije obavezno…pristajem na to…

14356126_634469766718031_22871927_n

- Oglasi -

privatna arhiva mame Matee

Nakon tjedan dana odlazim na TRIPLE TEST (to je u Hrvatskoj besplatno)

To je samo vađenje krvi i UZV…doktor na uzv govori da je sve uredu i da nemam razlog za brigu i kaže mi da će nalaz bit gotov za 3 tjedna… dolazim nakon 3 tjedna (tada već trudna 20 tjedana) i govore mi da je mogućnost da mi beba ima oštečenje neurealne cijevi (mogućnost da se kralježnica nije spojila do kraja) ali da je to statistika i da je najbolje da odem privatniku na 3D-4D da se točno vidi i zna..odmah drugi dan odlazim kod privatnika i govori mi da moja mala beba ima dijagnozu koja se zove GASTROSHIZA..ja prvi put čujem za to i pitam šta je to da nam malo objasni..kaže da se bebin trbuh nije zatvorio do 16tj. i da su crijeva ostala vani..ja u šoku ne vjerujem da se to meni događa ali doktor kaže da se to sve može rijesiti operacijama ali da se moramo psihički pripremit jer je oporavak dug i bolan za sve nas…

Svi drugi doktori kod kojih sam bila su me uporno uvjeravali da će to biti pre teško za nas i da je najbolje da idem na prisilan porod tj na pobačaj!! Ja vičem nema šanse,šta god da mu je ja sam mu mama i on mene treba riješit ćemo sve. Naravno muž je tu bio velika podrška koliko meni toliko i našem djetetu.

U 32.tjednu završavam u bolnici zbog viška plodne vode i ostavljaju me na promatranju..nakon 5 dana kažu mi da se plodna voda više ne skuplja ali da sam otvorena 2 prsta i ne mogu ić doma.. (bio je 16.02. Taj dan neću zaboravit nikad u životu) u 15.15 puca mi vodenjak i spremaju me za hitan carski rez jer se beba pokakala u plodnu vodu. Tada mu je i želudac izašao van .

U 17.08 u 33+4 donosim na svijet prekrasnog sina! Našeg Bornu! Težak 1700 i 44 dug. Pokazuju mi ga i odvoze ga u inkubator i prevoze ga u hitnoj u drugu bolnicu na operaciju,muž ide za hitnom u autu..
Operacija je trajala od 18 sati do 00.30 ja sva na iglama dobila već 2 injekcije za spavanje ali nema šanse da zaspim dok mi je dijete na operaciji…operacija je prošla dobro,ali nije bilo mjesta da se sve stavi unutra pa su mu morali staviti plastike tj kao zakrpa da ga mogu zatvorit..izlazim 4.dan iz bolnice i po prvi puta vidim svoje dijete..najlijepše biće na cijelome svijetu!

Velika borba i oporavak

Tu kreće njegov oporavak,govorili su nam da minimalno 6 mjeseci neće izaći iz bolnice…30 dana se Borna hranio na venu,2 tjedna nije imao stolicu,nakon mjesec dana sam tek prvi put primila svoje dijete u ruke..i kad je sve išlo na najgore da će mu morat raditi stomu on se pokaka i počne se jako brzo oporavljati…nakon 2 i pol mjeseca smo izašli iz bolnice i prvi put je došao doma!!!

Nisam ga dojila od početka je na ad jer nije prihvatio moje mlijeko,ja sam se izdajala svakih sat vremena,nisam spavala,bila sam umorna,živčana..svakakva,bilo je teško ali za svoje dijete ću napraviti sve!! Nažalost to izdajanje je jako stresno pogotovo kad znaš da tvoje dijete to ne jede i da je u bolnici i izgubila sam mlijeko nakon mjesec dana…
Od tada do danas smo jos 3 puta završili u bolnici zbog krvavih proljeva ali to je zato jer mu hrana nije odgovarala i kad su mu promjenili prehranu moj Borna izgleda kao da mu nikad ništa nije bilo,osim ožiljka koji nas na to podsjeća…

Borna sada ima 7 mjeseci i on je jedna veeelika,debela i sretna beba..
Ima 8 kila i papa skoro pa sve kašice,keksolino,pije sokiće i odlično je..
Uskoro nas čeka jos 1 operacija da mu te plastike izvade van i ja vjerujem da će sve proći u najboljem redu jer moj Borna je borac! Moj mali lav!

Poruka za sve mame glasi!!

Mame nemojte stati na jednom mišljenu idite kod 10 doktora ako treba ali ne dajte da vas nagovaraju na pobačaj kao mene! Borna zaostaje tih mjesec i pol dana koliko je ranije roden ali nije to ništa strašno (on još ne sjedi samostalno) sve se to može riješiti fizikalnim terapijama..budite tu za svoje bebe one vas najviše trebaju!!! Pusa velika svima najbolje ste

Veliko hvala mami Mate na jako emotivnoj priči i bravo za malog borca :* Želim im divan i srećan život i malom Bornu divno i bezbrižno detinjstvo :*

autor priče : mama Matee

izvor. devetmeseci.net 

SVA PRAVA NA PRIČU ZADRŽAVA DEVET MESECI I NEMA PRAVA DA SE NADJE NA DRUGIM PORTALIMA 

Još priča koje su osvojile vaša srca 

Borio sam se da preživim da bi mama i tata živeli

Bebo, možemo mi ovo i bez epidurala

Zaboravite da ABORTUS postoji. Mogla sam i ja.. Al sad nebih imala nju

PRIČA O MALOM VIDU : Borac zna da je život lep

Komentara
Loading...