“S VEROM U BOGA DO KONAČNE SREĆE”

Posle 7 godina zabavljanja venčali smo se 15.12.2007.g.

15571372_1270957562960564_1409428367_n

FOTO.privatna arhiva mame Vesne ( mala Elena )

Započinje priču mama Vesna . Ovo je priča sa njenog prvog porodjaja a mama Vesna nam je i pisala o njenom drugom porodjaju .

Najlepši sneg je pao tog dana, “samo” do kolena. Počeli smo da radimo na potomstvu i već u martu je počelo sve da mi se gadi. 27.03.2008.g. Doktorica potvrđuje trudnoću i kaže da je školski primer. Mučnine su bile očajne koje su trajale 24h. Više sam ličila na bolesnika nego na trudnicu. Spavala sam po 20h samo da ih više ne osećam. Napokon me malo popusta mučnina i baš na Uskrs odlazimo na krštenje gde sam ja nosala devojčicu od 10kg i ako su me svi grdili zbog toga.

Preko noći meni se ide u wc i imam šta da vidim KRV. Panika, bol i strah su bili neopisivi. Tada kreće sve naopako. Ujutru odlazim kod doktora i uključuje mi da pijem dabroston i primam progesteron-depo injekcije i naravno strogo ležanje. Od leka dobijam strašnu alergiju, ali se na sreću situacija malo smirila. Pošto je suprug odžeparen gde mu je ukraden i HR pasoš odlazi na tri nedelje da bi regulisao dokumenta. Ispraćam ga ujutru i sve je kao u najboljem redu, da bi već popodne počela da hodam kao patka, kao da će nešto da mi ispadne ali ne boli.

Ujutru ponovo kod dr a ja otvorena. Hitno uput za bolnicu gde dr konstatuje isto stanje mada me otpusta kući uz terapiju ginipral, verapamil i utrogestan i najstrože ležanje. Sledila sam njihove savete i provela do kraja trudnoće gledajući u plafon (i luster koji sam odmah promenila čim sam se porodila i smela da hodam). E, onda kako je koji mesec dolazio meni su se samo gomilali problemi. Prvo je konstatovana takva anemija da me je dr pitala kako uopšte stojim na nogama i daje mi terapiju, zatim upala mokraćnih kanala i crp izuzetno visok i terapija za to, na rutinskoj kontroli ustanove hipertenziju 160/100 i za to terapija tako da sam ja u šestom mesecu pila 17 različitih lekova koji su slabo imali efekta.

Početkom sedmog meseca preko noći dobijam strašne bolove koji su bili gori od porodjajnih. Odlazim na pregled a ono bešika prepuna peska a beba se toliko spustila da dodatno daje još veći pritisak. Tu provodim 5 sati primajući infuziju. Analizom urinokulture ustanove eserihiju koli preko 100.000 i kreće borba i sa njom. Tako nekako izguram do devetog meseca da bi mi pod terapijom skočio pritisak na 180/120 i nikako da ga spustim. Otoci su bili katastrofalni i ostajem 2 nedelje na održavanje trudnoće. Dok sam bila u bolnici pritisak se smirio ali kući opet skače strašno.

Na kontroli mi dr zakazuje da se javim 22.novembra i da ponesem torbu jer neće da me pusti više kući dok se ne porodim, a da odradim gomilu analiza u medjuvremenu. Javljam se po dogovoru ujutru i ostajem. Standardno otvorena 2cm i ostavlja me u porodjajnom bloku. Celog dana sam pomagala ženama koje su imale bolove i taman se razgibavala DIG SE LEGNI. A takva je ekipa bila u sobi da smo plakale od smeha. U 19,30 dolazi moja dr, pregleda me i kaže “Pa tebi je pukao vodenjak” a ja kao iz topa “Ne, nije” pa valjda znam iz filmova da mora da pljusne vani. E, pljusnulo je kada je završila pregled.

Oko 20h ponovo odlazimo sve na pregled i pita me da li me nešto boli a ja “Samo grlo od suvog vazduha”. Ona se nasmeje i kaže sestri “Ovo nije normalno ili je mnogo tvrda, otvorena je 5 cm”. Ja sva srećna odlazim u sobu jer ništa ne boli a uskoro ću moje zlato da prigrlim. Tog dana je takođe, padao najlepši sneg na svetu a pogled na Kruševac predivan. Oko 21h počinju kontrakcije odmah na 2 minuta, ali ništa ne izdrživo. Doktorica zadovoljna kako napredujem, a najbitnije je to što je pritisak bio pod kontrolom. Već oko 22,30 počinje žestoko da boli ali se zagledale dr i babice u Zvezde granda i nikako da neko dodje da me obiđe. Napokon se završi u 23h i krenusmo u salu.

I NA SVET JE DOŠLA MOJA LEPOTICA line9

- Oglasi -

O ljubaznosti osoblja samo reči hvale. Podbaciše mi jastuk iza ledja, uključiše infuziju i u 23,10 iz trećeg napona ugledah nešto najlepše na svetu. Moje okice crne, moja kosica crna i zalizana a koža ružičasta i najmanji nosić koji sam videla u životu. Ah, koliko sam samo želela da bude mala škorpija i ispunila mi se želja. Rodila sam je zadnjeg dana i sata u znaku škorpije.Posle dva dana ja saznajem da sam ja planirana za carski rez zbog pritiska i anemije, ali hvala Bogu sve se završilo idealno.

15577495_1270957529627234_169739905_n

foto. (Elena danas pre par dana napunila je 8 godinica ) 

PORUKA ZA MAME 

Moja duša je skoro proslavila svoj 8.rođendan a osim mene niko nije verovao da će da se iznese trudnoća do kraja. Ali vodim se time da kakve su ti misli takav ti je i život. Drage moje mislite pozitivno i verujete u sebe i boga. Eleni se ispunila najveća želja da ne bude više sama i sada ima brata Davida.

Vesna nije samo moja verna čitateljka ,nego i moja jako draga fb prijateljica . Žena majka i kraljica . Veliki prijatelj a takvih je danas jako malo . Želim im svu sreću ovoga sveta ,ona je već bogata žena ima dva najveća blaga :* Hvala mami Vesni i na drugoj priči a klincima želim divno i bezbrižno detinjstvo :* 

autor priče . mama Vesna 

izvor.devetmeseci.net

SVA PRAVA NA PRIČU ZADRŽAVA DEVET MESECI I NEMA PRAVA DA SE NADJE NA DRUGIM PORTALIMA !

PROČITAJTE I PRIČU DRUGOG PORODJAJA MAME VESNE 

 

 

Komentara
Loading...