Priča mame Tatjane i njen savršen porođaj nasmejaće mnoge . Započinje priču 😉
foto.privatna arhiva mame Tatjane
Trudnoća
Još u petoj nedelji sam saznala da sam trudna, sve je savršeno do četvrtog meseca kad su mi rekli da je beba previše nisko i da moram da mirujem. I jesam, nekih tri nedelje, a onda sam odlučila da ne mogu da mirujem i nastavila normalno dalje .
Nisam bila primer školske trudnice, jer sam radila šta sam htela. Jela sam šta mi se jelo, u glavnom brzu hranu, zato sam se pred porodjaj ugojila 20kg. U šestom mesecu odem na 4D ultrazvuk gde saznajemo 100% da je dečak, i gde se pokazalo da ima malo više plodove vode. Moj doktor u domu zdravlja zbog toga odluči da me šalje na aminocintezu, što sam odbila jer sam imala 22 godine i dabl test je bio skroz u redu.
Onda sam morala da potpišem izjavu u kartonu da neću da idem na aminocintezu. Inače, doktor u domu zdravlja je uvek bio neprijatan, bezobrazan, pa posle svakog pregleda kod njega sam morala po jedno 1h da se smirujem. Umesto aminocinteze sam otišla kod doktrora u porodilište koji mi je lepo objasnio da beba u tom periodu raste brže i da nije uvek plodova voda u skladu sa bebom. Jednostavno u tom trenutku je pokazalo da ima malo više i to je to.
Tada sam poslednji put videla svog doktora iz porodilišta, inače je kućni prijatelji, otišao je na odmor, pa je bio dogovor da se čujemo kad se on vrati. Inače, termin mi je bio 17. Jun 2016. I tako, mi se bacimo na renoviranje kuće kad sam ja bila osmi mesec. Sve vreme sam pričala da beba može i ranije da dodje, ali moj muž je bio ubeđen da će to biti 17. Jun i ni dan ranije.
Ipak, ja krenem u 35oj nedelji da se polako spremam. Naravno, radovi u kući se odužili, a moj doktor se posle mesec i po dana vraća na posao. Zakaže on meni kontrolu za 28. Maj u 11h
26. Maja moja mladja sestra je imala malu maturu, pa sam joj ja pomagala da se spremi. Ceo taj dan nisam mogla da hodam, bila sam kao pingvin.
Izvinjavala se sestri što nisam u stanju da je lepo ispratim na maturu, sednem u auto i vratim se kući da odmaram.
27. Maja (petak), muž i ja se dogovaramo da za vikend idemo na Divčibare sa društvom, i odlučimo da vidimo prvo šta će nam doktor reći, pa ćemo videti. Kao i svako drugo veče ja legnem u 22h da spavam, moj dečak mi se javljao iz stomaka ne tako nežnim pokretima, a ja sam zaspala.
Kreće porođaj….
U pola 2 ja se budim da idem do kupatila, što mi je i postalo normalno, kad ono mala nužda traje duže, al rek’o šta ja znam. Vraćam se u krevet, posteljina malo vlažna. Budim muža da pipne i on, kaže on meni: preznojila si se, pusti me da spavam. Reko dobro, al meni se ne spava.
Šetam se ja po kući, razmišljam, bolove nemam, nešto malo samo da osetim da se nešto dešava. Budim muža jos dva puta, on meni opet isto. Budim njegovu majku, mislim ona bolje zna. Kaže ona meni: pogledaj koliko ti je stomak visok, nećeš ti još, i vrati se u krevet (kasnije sam saznala da ona nije mogla da prihvati činjenicu da se poradjam, a kuća je tek okrečena, ni nameštaj nismo vratili). I tako se ja razmišljam jedno sat vremena, i odlučim da opet probudim muža, jer je jorgan koji sam držala izmedju nogu bio skroz mokar. Ustade on jedva, ja se već obukla, sa torbama u rukama, čekam njega da vidi šta će da obuče.
Stižemo u porodilište u 3 ujutru (28.06), doktorka odradi pregled, kaže 4 prsta otvorena, ima još malo plodove vode. Ja zaboravila dokumente na krevetu u sobi, dok se muž vratio po niih mene su spremali za porodjaj, popunjavala i potpisivala papire. Ulazim u salu, oko 4 ujutru, doktora pali muziku, ja oduševljena. Tu kreću kontrakcije, dolazi anesteziolog. Tri kontrakcije sam osetila, i kreće epidural.
Meni se prispavalo, kaže sestra dremaj, to sad sve traje i odlaze u sobu pored. Ja sama, spava mi se al ne mogu da spavam. Povremeno me pitaju kako sam i odlaze. U jednom trenutku me sestra pita da li osećam neki pritisak. Kažem ja njoj, pa osećam nešto. A ona meni, pa porođaš se, što ne vičeš. A šta ja znam, prvo mi je dete.
Na svet je došao mali princ
I tri puta se napnula, i izlazi mrvica u 37+1 nedelji, 20 dana ranije, 2760gr i 49cm, u 5 i 25. Inače moj muž je imao 4600gr kad se rodio, ogroman je čovek, pa sam se ja plašila da će i beba biti krupna, a ja sva sitna.
Najveći strah mi je bio da ću morati na carski rez, ne znam zašto. Muž je taman stigao kuci i uhvatio ga prvi san, kad sam mu ja javila da je sve gotovo. Kako su nam sestre rekle, mi smo očekivala da će to trajati. Kad ono, za 4h (od kad sam se probudila do porođaja) sve gotovo.
Babica mi je rekla da za prvorotku nije videla tako brz porođaj, i da ih još 10 tako rodim. Radjena mi je epiziotomija, konce sam osetila kad me je ušivala, i ništa više A ja sam bila u šoku kad su mi ga dali, nisam znala šta me je snašlo i šta ja sad treba da radim sa njim A moj doktor dolazi da me obidje u 7 ujutru, ni na pregled nisam stigla Na moje insistiranje, nisam htela čoveka da budimo u 3 ujutru, već sam rekla da ako bude nekih problema, da ga muž zove.
Dolazak kući
Posle 3 dana smo došli kući, krevetac su montirali dok sam ja bila u porodilištu, i sredili malo kuću. Dan kada je trebao muž da dodje po nas išao je prvo da kupi kvake za vrata.
I tako, došli mi kući, pokazala ja mužu šta sam naučila u porodilištu. Odjednom, on sve radi bolje od mene, a ja mu pokazala sve Moja mrvica danas puni 9 meseci, ima preko 9kg, i polovina je mame. Inače, isti je tata i pravi je nemirko. A ja imam najboljeg muža na svetu, svako jutro, on uzme bebu, skuva meni kafu, spremi bebi doručak, sačeka da ja popijem kafu, nahrani bebu, pa onda se on sprema za posao.
Poruka za buduće mame
Ne znam da li sam ja imala neku sreću sa sobom, ali moj savet vam je da pratite sebe, vaše telo najbolje zna šta je vašoj bebi potrebno i vodite se time. Batalite negativne misli, i samo se pozitivnim vodite.
Divna priča hvala mami Tatjani na priči a malom princu želim divno i bezbrižno detinjstvo :*
autor priče . mama Tatjana
izvor.devetmesci.net
SVAKO KOPIRANJE I UZIMANJE PRIČA I FOTOGRAFIJA NAŠIH ČITATELJKA JE STROGO ZABRANJENO !!
PROČITAJTE I OVE PRIČE I ONE SU OSVOJILE VAŠA SRCA
- PRIČA MAME MIRELE : Šta kad dete rodi dete ??
- PRIČA MAME IVANE : SMEH DO SUZA
- DEVOJČICE MOJA MILA :Tebi… koja se munjama osmehuješ