Od 1. novembra u Srbiji je počeo period u kojem vozači moraju voditi računa o zimskoj opremi, a propisi ostaju na snazi do 1. aprila naredne godine. Iako mnogi automatski misle da su zimske gume obavezne čim kalendar pokaže novembar, pravila su preciznija: obaveza se veže za stanje kolovoza, odnosno za snijeg, led ili poledicu. Upravo ta razlika stvara najviše nedoumica, ali i rizik da vozači zbog pogrešnog tumačenja propisa budu kažnjeni ili zatečeni nespremni kada vremenski uslovi naglo postanu teški.
U praksi, zimski period vožnje ne počinje samo zakonskim datumom nego i prvim jutrom kada se na putu pojave klizavi tragovi, zaleđene površine ili snježne padavine. Tada na snagu stupaju zahtjevi koji se odnose na pneumatici, njihovo stanje i dodatnu opremu, posebno za vožnju izvan naseljenih mjesta. Zbog toga se vozačima savjetuje da ne čekaju prvi ozbiljniji snijeg, jer upravo tada nastaju gužve kod vulkanizera, a i najmanji propust može dovesti do problema na putu i tokom kontrole.
Posebna pažnja ovih dana usmjerena je na kazne, jer se među vozačima često preuveličava njihova visina. U javnosti se spominju iznosi koji mogu biti vrlo visoki, pa je važno napraviti razliku između fizičkih lica, preduzetnika i pravnih lica. Nisu svi prekršaji jednako tretirani, a nisu ni svi vozači izloženi istim sankcijama. Upravo zato je korisno znati šta propis traži, a šta je samo pogrešno uvjerenje koje se ponavlja iz sezone u sezonu.
Kada zimska oprema postaje obavezna
Prema pravilima koja važe u Srbiji, period primjene propisa o zimskoj opremi traje od 1. novembra do 1. aprila naredne godine. Međutim, to ne znači da svaki automobil mora imati zimske pneumatike bez obzira na stanje puta. Obaveza se aktivira kada se na kolovozu nalaze snijeg, led ili poledica. Drugim riječima, na potpuno suhom i bezbjednom putu samo zato što je nastupio novembar vozač neće automatski biti sankcionisan zbog ljetnih guma, ali mora biti spreman na trenutak kada vremenske prilike promijene stanje na cesti.
Najvažniji zahtjev odnosi se na to da putnički automobil, kada su prisutni snijeg, led ili poledica, mora imati odgovarajuće zimske pneumatike na sva četiri točka. Djelimična zamjena, odnosno postavljanje zimskih guma samo na jednu osovinu, nije dovoljna. Takvo vozilo ne ispunjava propisane uslove i može se ponašati nepredvidivo pri kočenju, u krivinama ili pri naglim promjenama pravca. Upravo ta neujednačenost prianjanja često je razlog zašto se zimska oprema ne posmatra samo kao formalnost, nego kao nužna sigurnosna mjera.
Vozači koji se uglavnom kreću gradskim ulicama ponekad smatraju da im priprema nije neophodna, posebno ako dnevne temperature ostaju iznad nule. Ipak, zimski uslovi mogu nastupiti vrlo brzo, a hladne noći, jutarnji mraz i sjenovite dionice mostova ili nadvožnjaka često stvaraju led i kada ostatak kolovoza izgleda suv. Zato je pravovremena procjena stanja automobila mnogo važnija od čekanja da prvi snijeg padne pred očima vozača.
Kolike kazne zaista prijete
Jedno od najčešćih pitanja odnosi se na kazne, jer se u razgovorima među vozačima često pojavljuje podatak o vrlo visokim iznosima. Međutim, propisi ne funkcionišu tako da svaki vozač koji nema zimske gume automatski plaća istu kaznu. Visina sankcije zavisi od vrste prekršaja i od toga ko odgovara za prekršaj, pa se drugačije tretiraju fizička lica, preduzetnici i pravna lica. To je važna razlika, jer stvara jasniju sliku o tome šta se zaista može desiti tokom kontrole.
Prema informacijama Auto-moto saveza Srbije, za određene prekršaje fizičkih lica predviđeni su rasponi od 6.000 do 20.000 dinara, za preduzetnike od 50.000 do 200.000 dinara, a za pravna lica od 100.000 do 800.000 dinara. Ipak, ti iznosi ne predstavljaju jednu jedinstvenu kaznu za svakog vozača koji nije opremio automobil na propisan način. U pojedinim slučajevima predviđena je i kazna od 5.000 dinara za prekršaje koji se odnose na neposjedovanje ili nepravilnu upotrebu zimske opreme.
Osim novčanih posljedica, nepravilna ili nedovoljna zimska oprema može dovesti i do drugih mjera. U određenim okolnostima policija može naložiti upotrebu odgovarajuće opreme, a ako vozač ne postupi po nalogu, vozilo može biti isključeno iz saobraćaja. To je detalj koji mnogi zanemare dok ne dođe do kontrole, iako je upravo takva mjera često ozbiljnija od same kazne, posebno ako se vozač nalazi na putu prema poslu, putovanju ili udaljenijem odredištu.
Šta još mora biti u ispravnom stanju
Čak i kada su na automobilu montirani zimski pneumatici, to ne znači da je vozilo automatski spremno za sve uslove. Ključno je i njihovo realno stanje, a ne samo to što nose oznaku da su namijenjeni za zimu. Prema propisima, dubina gazećeg sloja mora biti najmanje četiri milimetra. Gume ispod te granice ne ispunjavaju uslove za upotrebu u zimskom periodu, jer im prianjanje više nije na nivou koji je potreban za sigurnu vožnju na klizavim podlogama.
Novi pneumatici često imaju znatno dublju šaru, nerijetko oko osam milimetara, ali to zavisi od proizvođača i modela. Tokom korištenja ta dubina se postepeno smanjuje, pa vozač koji godinama koristi iste gume može neprimjetno doći do granice na kojoj one više nisu dovoljne za propisanu zimsku upotrebu. Uz istrošenost, važno je obratiti pažnju na pukotine, izbočine i druga vidljiva oštećenja, jer i gumeni materijal koji spolja izgleda prihvatljivo može biti oslabljen starošću ili lošim skladištenjem.
Zato se preporučuje da se vozilo pregleda prije ulaska u ozbiljniji zimski period. Vulkanizer može procijeniti stanje šare, pritisak i druge nepravilnosti koje vozač možda neće sam primijetiti. Takav pregled je posebno koristan za duža putovanja, jer tada i najmanji problem na točku, balansiranju ili pritisku može postati ozbiljniji nego u gradskoj vožnji.
U širem smislu, zimska oprema ne obuhvata samo gume. Važno je provjeriti i kočnice, svjetla, akumulator, brisače i tečnost za pranje vjetrobranskog stakla. Zima često donosi maglu, kišu, snijeg i prljavštinu na staklima, pa loša preglednost može biti jednako opasna kao i loše prijanjanje. Vozač koji pravovremeno pripremi automobil smanjuje šansu da ga vremenski uslovi iznenade u trenutku kada je svaki metar puta važan.
Vožnja prema planinskim područjima zahtijeva dodatnu opreznost, jer se snijeg i poledica tamo zadržavaju duže nego u gradovima i nižim predjelima. U takvim okolnostima nije dovoljno osloniti se na iskustvo ili naviku, već je potrebno pratiti stanje puta i signalizaciju. Na kraju, period od 1. novembra do 1. aprila nije samo administrativni okvir, nego podsjetnik da zimski uslovi traže više discipline, više provjere i više pažnje prema svemu što vozilo čini sigurnim na cesti.
