Radio-televizija Srbije jutros je ponovo bila u fokusu javnosti nakon odluke novog vršioca dužnosti glavnog urednika Informativnog programa Borivoja Uskokovića da razriješi osam urednika, među kojima je i Zoran Stanojević, dugogodišnji novinar i voditelj kojeg publika prepoznaje i iz Jutarnjeg programa.
Ova odluka nije došla kao usamljen potez, nego u trenutku kada se na RTS-u već odvijaju šire promjene u vrhu informativnog sistema. Zato je vijest o razrješenjima odmah dobila veću težinu od obične kadrovske rotacije: riječ je o zahvatu koji dotiče više redakcija, više uredničkih tačaka i, posredno, način na koji javni servis svakodnevno oblikuje informaciju za publiku širom Srbije.
Posebnu pažnju privuklo je ime Zorana Stanojevića, jer se godinama vezuje za prepoznatljivo lice i glas informativnog programa RTS-a. Ipak, važno je razlikovati njegovu uredničku funkciju od onoga po čemu ga gledaoci najviše pamte: javno objavljena odluka odnosi se na uredničku poziciju na sajtu RTS-a, a ne na širu, raniju prisutnost pred kamerama. Upravo zbog takvog spoja prepoznatljivosti i službene odgovornosti, vijest je izazvala dodatno interesovanje javnosti.
Prema zvaničnom saopćenju od 29. oktobra, Borivoje Uskoković je razriješio više urednika u različitim segmentima Informativnog programa. Među njima su Vesna Šiljegović, koja je rukovodila redakcijom Dopisništva, Nikolina Rakić iz redakcije Regiona, Gorislav Papić, urednik emisije „Oko“, Zoran Stanojević, urednik sajta RTS-a, te Suzana Gvozdenović iz Dijasporske redakcije. Odluka je, dakle, obuhvatila i centralne i specijalizovane redakcije, što pokazuje da promjene nisu ograničene na jedan uski segment rada.
Širina te odluke vidi se i po tome što se ne radi samo o jednom uredničkom mjestu, već o većem preslagivanju unutar Informativnog programa. Kada se istovremeno mijenjaju ljudi u različitim redakcijama, to obično znači da se preispituje i organizacija rada, i raspodjela odgovornosti, i način na koji se ključni programski sadržaji proizvode i uređuju. U javnom servisu takvi potezi gotovo uvijek izazivaju pažnju jer su vezani za najvidljivije i najpraćenije emisije.
Posebno je osjetljiv dio odluke koji se odnosi na centralni Dnevnik, jedan od najvažnijih i najprepoznatljivijih informativnih formata RTS-a. Iz tog tima razriješeni su Milica Nedić, Dušan Ubović i Ruža Jeremić Turudić. Kada se sabere broj razriješenih urednika iz svih navedenih redakcija, dolazi se do ukupno osam smjena, što ovu odluku čini daleko značajnijom od pojedinačne promjene u redakciji.
U istoj odluci već su navedena i nova zaduženja za pojedine redakcije. Prema objavljenim informacijama, poslove šefa redakcije Sajta obavljat će Radivoj Maroević, Dopisništva Milan Srdić, Regiona Vanja Ratković, emisije „Oko“ Dragana Ignjić, a Dijaspore Boban Kovačević. Takva raspodjela pokazuje da rukovodstvo nije stalo samo na smjenama, nego je istovremeno pokušalo uspostaviti novu strukturu unutar sistema koji svakodnevno proizvodi sadržaj za široku publiku.
U praksi, ovakve promjene obično znače više od zamjene imena na funkcijama. One utiču na ritam rada redakcija, na raspodjelu uredničke odgovornosti i na način na koji se planiraju i uređuju informacije koje svakodnevno dolaze do gledalaca. Kod javnog servisa, gdje je svaki pomak vidljiv, takve odluke često se čitaju i kao poruka o tome kakav će biti budući urednički kurs. Upravo zato je ova vijest odmah izašla iz okvira unutrašnje administracije i postala tema šireg javnog interesa.
Odluka o smjenama usko je povezana s ostavkom Manje Grčić, koja je 28. oktobra obavijestila Upravni odbor da napušta funkciju generalne direktorice RTS-a. U obrazloženju je navela da želi omogućiti nastavak rada institucije i urednu primopredaju dužnosti. Neposredno prije ostavke razriješila je Bojanu Mlađenović s mjesta glavne i odgovorne urednice Informativnog programa te predložila Borivoja Uskokovića za njenog nasljednika, čime je otvoren niz kadrovskih poteza koji su ubrzo uslijedili.
Prema informacijama koje je objavio RTS, njen odlazak ranije su zahtijevali predstavnici sindikata zaposlenih, neformalnih organizacija radnika i Studentske liste. To cijelom događaju daje i društvenu dimenziju, jer se ne radi samo o internom kadrovskom pitanju, nego i o odgovoru institucije na pritiske koji su se, očigledno, gomilali u javnosti i unutar samog kolektiva. U takvim okolnostima svaka odluka na vrhu dobija dodatnu težinu i tumači se mnogo šire od same administrativne forme.
RTS kao javni servis ima obavezu da građanima nudi pravovremene, provjerene i profesionalno oblikovane vijesti. To je zahtjev koji je u vremenu višekanalnog informisanja još teže ispuniti, jer se publika ne oslanja samo na televizijski signal nego i na digitalne platforme, sajtove i druge oblike distribucije informacija. Zbog toga svaka promjena u vrhu Informativnog programa odmah dobija i dimenziju pitanja o standardima, kontinuitetu i povjerenju.
Za zaposlene, ovo znači novu organizacijsku realnost i potrebu da se radni ritam ponovo uspostavi nakon niza smjena i novih imenovanja. Za publiku, to znači da će svaki naredni Dnevnik, svaka emisija i svaka redakcijska odluka biti posmatrani kroz prizmu onoga što se dogodilo 28. i 29. oktobra. Upravo tu leži težina ove priče: u promjeni koja formalno izgleda administrativno, a suštinski se tiče načina na koji jedna od najvažnijih medijskih institucija u zemlji nastavlja da radi.
Iako je odluka predstavljena kao dio unutrašnje reorganizacije, njen odjek nadilazi zidove redakcije. U javnosti je već sada jasno da će se naredni dani čitati kroz to kako će novi urednički sastav rasporediti odgovornosti, koje će teme dobiti prostor i hoće li se u praksi osjetiti drugačiji ton informativnog programa. Za one koji godinama prate RTS, promjene se ne mjere samo imenima, nego i načinom na koji će ekran izgledati nakon što se prašina prvih kadrovskih odluka slegne.
