Tokom redovne vojne obuke 29. oktobra 2026. godine, u mjestu Gorice na području Brčko distrikta, srušio se italijanski vojni helikopter EUFOR-a, a nesreća je prema kasnijem zvaničnom bilansu odnijela četiri života i ostavila jedanaest povrijeđenih. Letjelica CH-47 Chinook bila je angažovana u okviru operacije Althea, a prve minute nakon pada obilježile su sirene, dolazak policije, vatrogasaca i medicinskih timova te pokušaji da se unesrećeni izvuku iz teško oštećene letjelice i zbrinu što brže moguće.
U tom trenutku još nije bilo mjesta za konačne odgovore, ali je bilo jasno da se radi o teškom i složenom incidentu. Helikopter je pao u blizini stambenog područja, što je dodatno pojačalo zabrinutost stanovnika Gorica, iako je naknadno potvrđeno da nijedan civil nije povrijeđen i da civilna imovina nije oštećena. Upravo ta okolnost izdvojila je tragediju iz okvira pukog vojnog događaja i učinila je predmetom pažljivog javnog praćenja.
Prema informacijama koje su prvo stizale iz zdravstvenih službi i lokalnih izvora, u helikopteru se nalazilo ukupno petnaest osoba. U početnim izvještajima govorilo se o tri smrtno stradale i dvanaest povrijeđenih, ali je kasnije stigla potvrda da je još jedna osoba preminula od zadobijenih povreda. Time je konačan bilans tragedije postao još teži, a medicinske ekipe su u isto vrijeme morale stabilizovati povrijeđene, organizovati transport i pratiti stanje onih čije je zdravstveno stanje bilo kritično.
Nesreća je otvorila i pitanje kako se informacije u prvim satima nakon ovakvih događaja kreću od pretpostavki ka zvaničnim podacima. U ovakvim okolnostima bilans se često mijenja jer se stanje povrijeđenih razlikuje iz minute u minutu, a tek naknadno postaje potpuno jasno ko je preživio, ko je prebačen na daljnje liječenje i kakve su posljedice udara. U slučaju Brčkog upravo je ta dinamika stvorila dodatnu napetost među onima koji su pratili događaj.
Šta se dogodilo u Goricama
Poziv o nesreći, prema informacijama iz Zdravstvenog centra Brčko, stigao je oko 16 sati. Uputili su se raspoloživi timovi hitne pomoći, dok su na teren istovremeno krenule policijske i vatrogasne jedinice. Njihov zadatak nije bio samo da pomognu povrijeđenima, nego i da obezbijede prostor oko olupine, procijene moguće opasnosti i spriječe dodatne posljedice po sve koji su učestvovali u intervenciji.
Glasnogovornik zdravstvene ustanove Salih Ibrahimbegović potvrdio je da su tri osobe preminule na mjestu nesreće, dok su ostali povrijeđeni prevezeni na medicinsko zbrinjavanje. Jedna od osoba bila je u veoma kritičnom stanju i podvrgnuta operativnom zahvatu, što je pokazivalo da se zdravstvena slika mijenjala kako su pristizale nove informacije iz bolnice i hitne službe. Tek naknadno je stigla potvrda da je još jedan povrijeđeni preminuo, čime je broj stradalih porastao na četiri.
Kada je naknadno objavljen zvanični bilans, postalo je poznato da su među poginulima bila dva pripadnika italijanskih oružanih snaga i dva pripadnika Vojnog korpusa italijanskog Crvenog križa. Preživjeli povrijeđeni su, prema zvaničnim podacima, bili u stabilnom stanju. Dvije osobe prevezene su na daljnje liječenje u Tuzlu, dok je devetoro nastavilo medicinsku njegu u Brčkom, što je dodatno pokazalo razmjere događaja i složenost zbrinjavanja nakon pada vojne letjelice.
Na terenu su ostali i vatrogasci, koji su vodili računa o mogućim rizicima vezanim za gorivo i konstrukciju helikoptera. Fotografije i opisi s mjesta događaja ukazivali su na snažan udar i ozbiljna oštećenja letjelice, a prostor je bio osiguran kako bi istražitelji i nadležne službe mogli nesmetano nastaviti rad. U ovakvim slučajevima svaka minuta je važna, ne samo zbog života povrijeđenih nego i zbog očuvanja tragova koji mogu pomoći u utvrđivanju uzroka nesreće.
Istraga i upozorenje da se ne šire spekulacije
EUFOR je odmah nakon nesreće pokrenuo istragu o uzrocima pada i upozorio da se ne iznose neprovjerene tvrdnje o okolnostima tragedije. To upozorenje nije bilo tek formalnost. U incidentima u kojima učestvuju međunarodne vojne snage, prvi satovi često su ispunjeni nepotvrđenim informacijama, pretpostavkama i fragmentima svjedočenja koji mogu zvučati uvjerljivo, ali bez provjere ne nude pouzdanu sliku događaja. Zato je zvanična komunikacija bila usmjerena na oprez i strpljenje.
Pojedini svjedoci govorili su da je helikopter neposredno prije nesreće letio nisko, ali takvi opisi sami po sebi nisu dovoljni da bi se utvrdilo šta je dovelo do pada. Nije zvanično potvrđeno da li je riječ o tehničkom kvaru, ljudskoj grešci, vremenskim uslovima ili nekom drugom faktoru. Upravo zato se čekaju detaljni pregledi letjelice, podaci o letu i svi drugi elementi koji mogu pomoći u rekonstrukciji onoga što se dogodilo iznad i iznad Gorica.
Gradonačelnik Brčko distrikta Siniša Milić rekao je da je letjelica završila na prostoru koji nije bio naseljen, iako je pad bio dovoljno blizu kuća da izazove ozbiljnu uznemirenost među stanovnicima. Za lokalnu zajednicu ta razlika između neposredne opasnosti i stvarno pogođenih objekata bila je važna, jer je potvrdila da tragedija nije zahvatila civile, ali i pokazala koliko je malo dijelilo nesreću od mnogo šire posljedice.
Helikopter je pripadao italijanskom kontingentu EUFOR-a i bio je uključen u redovne aktivnosti međunarodnih snaga. Riječ je o letjelici CH-47 Chinook, modelu poznatom po transportu vojnog osoblja i opreme, što znači da je bila dio operativne infrastrukture misije, a ne izdvojen, neobičan element njenog djelovanja. EUFOR Althea, podsjetimo, djeluje u Bosni i Hercegovini od 2004. godine i ima zadatak da podržava sigurno i stabilno okruženje te provođenje vojnih aspekata Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Tragedija je imala odjek i izvan Bosne i Hercegovine, posebno u Italiji, odakle su dolazili poginuli pripadnici misije. Italijanski ministar odbrane Guido Crosetto i premijerka Giorgia Meloni izrazili su saučešće porodicama stradalih. Posebno je potresna bila činjenica da su među žrtvama bili i pripadnici Vojnog korpusa italijanskog Crvenog križa, ljudi koji su u misiji bili dio šire međunarodne strukture podrške i zaštite.
Za porodice, kolege i institucije kojima su stradali pripadali, najteži dio cijele priče bio je spor i bolan prelazak od prvih, djelimičnih informacija do konačnog bilansa. U satima nakon nesreće brojke su se mijenjale, a zdravstveno stanje povrijeđenih ostajalo je u fokusu. Upravo zato je EUFOR insistirao na provjerenim podacima i na tome da se istraga vodi bez unaprijed formiranih zaključaka.
Dok se čekaju rezultati istrage, ostaje činjenica da je pad helikoptera u Goricama 29. oktobra 2026. godine završio smrtnim ishodom za četiri pripadnika međunarodne misije i povredama za još jedanaest osoba. Civilno stanovništvo ostalo je nepovrijeđeno, ali je u Brčkom ostao osjećaj nelagode zbog trenutka u kojem se tragedija dogodila i zbog pitanja na koja tek treba dati odgovore. U zdravstvenim ustanovama i dalje je trajalo zbrinjavanje povrijeđenih, dok je mjesto pada ostalo pod nadzorom službi koje su tu noć pokušavale rekonstruisati svaku važnu sekundu događaja.
