Luksuzne državne vile na beogradskom Dedinju ponovo su dospjele u fokus javnosti nakon informacija da bi pojedini visoki funkcioneri, među njima Aleksandar Vučić, Ana Brnabić i Tomislav Nikolić, mogli ostati bez objekata koje su koristili godinama, ako se političke i institucionalne okolnosti zaista razviju u tom pravcu.
Prema navodima koje prenosi Nova.rs, riječ je o državnim nekretninama čiji se status može preispitati nakon promjena u vrhu vlasti, ali za sada nema zvanične odluke kojom bi bilo potvrđeno iseljenje. Zbog toga se sve što je objavljeno treba posmatrati kao najavu i kao tvrdnje izvora koji je, prema pisanju tog portala, upoznat s dešavanjima u institucijama.
Dedinje je već decenijama prostor u kojem se susreću politika, protokol i državni prestiž. Tamošnje vile nisu samo adrese za stanovanje, nego i simboli funkcija, kontinuiteta vlasti i načina na koji država raspoređuje svoje reprezentativne objekte. Upravo zato svaka promjena u njihovoj namjeni izaziva pažnju daleko širu od same teme smještaja.
U ovakvim pričama nije presudna samo politička promjena, nego i pitanje kako država tretira objekte koji su godinama bili vezani uz najviše funkcije. Ako neko više ne obavlja dužnost na osnovu koje je stekao pravo korištenja, otvara se prostor za administrativna i sigurnosna preispitivanja, a upravo u tom okviru sada se razvija i ova priča.
Prema pisanju portala, mogućnost preseljenja ne znači nužno da bi svi odmah morali u svoje privatne stanove ili kuće. U slučaju da sigurnosne službe procijene da bi to bilo rizično, spominje se i alternativa u vidu druge lokacije s odgovarajućim nivoom zaštite. Drugim riječima, konačne odluke zavisile bi od nadležnih institucija i procjene bezbjednosnih okolnosti.
Politički rasplet otvorio je pitanje službenih rezidencija
Cijela tema dobila je dodatnu težinu nakon promjena na političkoj sceni Srbije. Kako se navodi, Aleksandar Vučić je 27. septembra 2026. godine podnio ostavku na funkciju predsjednika Republike, čime je počelo novo institucionalno preslagivanje i otvaranje pitanja ko će ubuduće obavljati najvažnije državne poslove.
Nakon njegovog odlaska s funkcije, Ana Brnabić, tadašnja predsjednica Narodne skupštine, preuzela je ulogu vršiteljice dužnosti predsjednice Srbije. Primopredaja dužnosti obavljena je 28. septembra, a upravo je taj trenutak dodatno pojačao interesovanje za status državnih objekata koji su bili vezani za najviše državne dužnosti.
U međuvremenu su održani i vanredni parlamentarni izbori 25. oktobra 2026. godine, a formiranje novih institucija postalo je jedno od središnjih političkih pitanja. Konstitutivna sjednica Narodne skupštine zakazana je za 17. novembar, što znači da se cijeli institucionalni okvir nalazi u fazi prelaznog uređenja.
U takvom rasporedu događaja logično se otvara i pitanje nekretnina koje su godinama bile povezane s predsjednikom države, premijerom ili drugim visokim funkcijama. Ko će koristiti koju vilu, pod kojim uslovima i koliko dugo, zavisi od buduće raspodjele ovlasti i odluka institucija koje upravljaju tim objektima.
Jovankina vila i promjena propisa koja je promijenila kontekst
Posebnu pažnju u cijeloj priči privukla je poznata Jovankina vila, smještena u Bulevaru kneza Aleksandra Karađorđevića 75. Prema dostupnim podacima, riječ je o objektu površine oko 750 kvadratnih metara, koji je godinama imao snažnu simboličku i političku vrijednost u javnom prostoru Srbije.
Ana Brnabić se, prema navodima, u taj objekat uselila u novembru 2020. godine, dok je obavljala funkciju predsjednice Vlade Srbije. U vili boravi sa svojom partnericom Milicom Đurđić, a zanimanje javnosti dodatno je pojačano činjenicom da ga nije napustila ni nakon što je u martu 2024. prestala obavljati premijersku funkciju.
Umjesto toga, nastavila je koristiti isti objekat i nakon preuzimanja dužnosti predsjednice Narodne skupštine. To je otvorilo pitanje po kojem osnovu se vila koristi i da li je njena namjena usklađena s promjenama u funkciji osobe koja je u njoj boravi.
Prema ranijem režimu, korisnici državnih rezidencija morali su ih napustiti najkasnije šest mjeseci nakon prestanka funkcije na osnovu koje im je korištenje bilo omogućeno. Međutim, promjena uredbe iz jula 2024. godine značajno je promijenila pravni okvir: objekat više nije imao isti status kao ranije, nego je dobio novu službenu namjenu.
To objašnjava zašto se situacija Ane Brnabić razlikuje od klasičnih slučajeva u kojima se rezidencije napuštaju po isteku mandata. Njeno korištenje objekta sada je vezano za novu funkcionalnu svrhu, pa je baš ta promjena jedan od najvažnijih detalja cijele priče.
Različiti objekti, različit pravni osnov
Iako se u medijskim izvještajima zajedno spominju Vučić, Brnabić i Nikolić, važno je naglasiti da objekti o kojima je riječ nemaju isti status. Nisu sve vile na Dedinju određene za istu vrstu korištenja, niti se svi korisnici nalaze u identičnoj pravnoj poziciji.
Vila koju koristi Ana Brnabić povezana je s funkcijom predsjednika Narodne skupštine. Vila Bokeljka namijenjena je službenim potrebama predsjednika Republike Srbije, dok se objekat u Užičkoj ulici 23 dovodi u vezu s funkcijom predsjednika Nacionalnog savjeta za koordinaciju saradnje s Rusijom i Kinom.
Zbog toga se eventualne promjene ne mogu posmatrati kao jedinstven potez koji automatski pogađa sve spomenute osobe. Svaki objekat ima svoju službenu namjenu, svoj historijat i svoj administrativni okvir, pa bi i svako moguće preslagivanje moralo biti razmatrano odvojeno.
Upravo zbog toga pažnja javnosti nije usmjerena samo na konkretne ljude, nego i na način na koji institucije određuju šta se s tim objektima dešava nakon promjene vlasti. Ako buduće odluke budu išle u pravcu drugačijeg korištenja, to će imati utjecaj i na protokol, i na bezbjednosne procjene, i na simbolički pejzaž Dedinja.
Za sada, međutim, nema javno potvrđene odluke kojom bi bilo naređeno iseljenje Aleksandra Vučića, Ane Brnabić i Tomislava Nikolića iz objekata koje koriste. Sve ostaje na nivou navoda koje prenosi Nova.rs i tvrdnji izvora koji govori o mogućim koracima nakon institucionalnih promjena.
Tek nakon formiranja novih institucija i jasnijeg rasporeda funkcija moglo bi se vidjeti hoće li reprezentativne vile na Dedinju zadržati sadašnju namjenu ili će se njihov status mijenjati. Do tada, one ostaju dio šire političke i administrativne priče u kojoj svaka odluka o prostoru govori i o načinu na koji država uređuje vlastite resurse.
