Danas vam pišem o djetinjstvu Aleksandre Stojković Džidže, poznate pjevačice, koja je odrasla u domu gdje su stroga pravila i disciplina bila svakodnevna norma.
Džidža, kćerka poznatog harmonikaša Dragana Stojkovića Bosanca, iskreno je progovorila o svom odrastanju i odnosu sa roditeljima, a njena priča iznenadila je mnoge, jer je otkrila koliko su joj roditelji bili strogi i kako su ti odgojni principi oblikovali njen život.
Džidža priznaje da nije imala slobodu koju su imale njene vršnjakinje. Kuća je bila ispunjena jasnim pravilima i očekivanjima, a svako odstupanje od dogovorenih granica imalo je svoju posledicu. Kao djevojčica, seća se da nije mogla da izlazi bez preciznog vremena povratka. Ako bi zakasnila ili se nije javljala na vreme, uvek je bila očekivana stroga reakcija, obično od njene majke. Takve situacije nisu bile retke, a izgovori i prespavanje kod prijateljica jednostavno nisu dolazili u obzir. Roditeljski nadzor bio je stalan i nemilosrdan.
Iako danas živi samostalno, Džidža priznaje da i dalje oseća neku vrstu roditeljske kontrole. Čak i sada, osjeća kako je ta kontrola prisutna, što ponekad dovodi do toga da ne smatra da ima potpunu slobodu u životu. Kroz njen iskren ton, jasno je da su ti odgojni principi i dalje duboko utkani u njen način razmišljanja i ponašanja.
Jedan od najvećih izazova za nju bio je odnos sa ocem Dragom, čiji su komentari, posebno javne kritike, često bili najteži. Džidža se seća kako je njegov kritički ton bio bolniji od svih drugih komentara. Iako je njen otac, kao poznati muzičar, bio stabilna figura u njenom životu, sve njegove reči nosile su težinu, a ona je često tražila pogled majke kao tračak podrške. Međutim, Rada je često bila na Bosancevoj strani, što je dodatno pogoršavalo situaciju.
Iako je otac u njihovoj kući bio figura koja je imala poslednju reč, Džidža ističe da su svi konflikti, iako česti, brzo smireni. Znala je da je ljubav između nje i oca stabilna, ali istovremeno nije mogla da se oslobodi osjećaja nedostatka pažnje i ljubavi koje je žudela.
- Džidža sa puno poštovanja govori o braku svojih roditelja. Iako je odnos između nje i oca bio pun nesuglasica, ona smatra da su njeni roditelji uspjeli da sačuvaju stabilnost braka, koji traje već decenijama. Takav odnos je za nju i sadašnji ideal, jer bi jednog dana volela da ima brak koji je stabilan, dugotrajan i temeljen na zajedništvu.
Odrasla uz stroge roditeljske norme, Džidža danas razume da su sve te restrikcije bile oblikovane ljubavlju i brigom roditelja, koji su željeli da je usmjere na pravi put. Disciplina koju je doživjela kao tešku sada je doživljava kao oblik zaštite. Džidža priznaje da se iza strogog odgoja uvijek krila želja za dobrom i sigurnom budućnošću, te ističe da bi jednog dana, ako to bude moguće, želela da stvori obitelj sličnu svojoj – snažnu i stabilnu.
Njena ispovijest nas podsjeća da su porodični odnosi složeni i puni nesuglasica, ali i da prava ljubav i povezanost ostaju čvrsti temelji kroz koje je moguće preživjeti sve izazove
