Tema današnjeg članka je o tome kako ljubav u braku često nestaje i kako se mnogi muškarci odlučuju napustiti svoje žene u potrazi za nečim novim. Ovaj tekst nas podsjeća na to da ljubav nije uvijek vječna, a mnogi brakovi dolaze do trenutka kada se izgubila početna strast, a ostaje samo rutina i navika.
Oduvijek su postojale dvije vrste muškaraca. Prvi su osvajači – oni koji nikada nisu zadovoljni, uvijek žele više i bolji život, tražeći nova iskustva i uzbuđenja. Ovi muškarci najčešće biraju žene kao privremene partnerke, kao što je bio slučaj s Pikasom.
Njihov interes za ženom traje samo dok se ne zadovolje njihove potrebe za novim izazovima, a potom nastavljaju dalje. Za ove muškarce, ljubav je samo jedan od mnogih koraka u životnoj potrazi za nečim boljim, a žene im služe samo kao privremeni fenomeni.
S druge strane, tu su buntovnici, muškarci koji žele promjenu, uvijek traže više u životu, žele sve pod kontrolom, ali ne u uvijek konstruktivnom smislu. Oni su ljudi koji neprestano traže poboljšanje, napredak, a ni u ljubavi nisu skloni zadovoljiti se. Njima, ženska prisutnost može postati teret, jer nikada nisu sasvim zadovoljeni. Iako su sposobni voljeti, njihova ljubav nije stabilna, ona se stalno mora hraniti novim izazovima i osjećajem da nešto “nedostaje”.
- Druga vrsta muškaraca su oni koji su zadovoljni sa malo, koji sretno žive uz žene koje su mnogo jače od njih. Ovi muškarci ne teže velikim promjenama i nisu skloni stalnim potragama za novim. Oni su zadovoljni ljubavlju koju imaju, poštovanjem koje dijele, i udobno žive bez velike potrage za nečim drugim. Iako nisu uvijek romantični, njihov odnos je stabilan i temelji se na povjerenju i prijateljstvu. I dok se njihovi partneri ponekad pitaju o dubini njihove strasti, oni su u biti sretniji jer ne traže ništa više od toga što već imaju.
Ljubav u braku ima svoj početni sjaj, ali kako godine prolaze, žene često postaju iritantni faktori ili se pretvore u vjerne saputnice. U početku, žena je muza, predmet želje, divljenja, ali kroz vrijeme, kada se brak stabilizira, ona postaje samo “jedna od stvari” koje čine život, a muškarac gubi interes. Često se događa da i žena napravi sve promjene na sebi da bi zadovoljila svog partnera, no nakon nekog vremena, to više ne znači ništa jer je interes nestao. Što god žena učinila, ako je muž izgubio interes, više nema načina da ga povrati.
Često nam se čini da su brakovi u kojima navika i poštovanje zamijenjuju ljubav, stvar prošlosti, ali mnogi parovi ostaju zajedno iz tih razloga. Iako tvrde da se i dalje vole, često je to samo navika. To je gotovo kao prijateljstvo, jer ljubavi više nema, ili je ona postala nešto drugo, duboko povezano s prošlim iskustvima, a ne s trenutnim osjećajem.
- Pablo Picasso je jednom rekao: “Ako želite zadržati sjaj na leptirovim krilima, ne dirajte ih.” To je bio njegov način da opiše odnos između muškarca i žene. Njegova misao može se interpretirati kao da prava ljubav ne smije biti ograničena obavezama braka, da je najljepša u svojoj nevinosti i slobodi, prije nego što se pretvori u svakodnevnu rutinu i uvjerenje da je nešto zauvijek osvojeno. Ako želimo voljeti žene na pravi način, trebali bismo ostati u svijetu iluzija, u kojem je ona i dalje neuhvatljiva, nepromjenjiva, a ne u svakodnevnoj stvarnosti gdje njezin izgled i prisutnost počinju gubiti na važnosti.
Muškarcima je često vrijedno samo ono što ne mogu imati, ono što je neuhvatljivo i neizvjesno, jer im to daje osjećaj da su još uvijek u igri, da nisu izgubili. Zato je ljubav u braku, koliko god se trudili, često samo fleš iz prošlosti, a prava ljubav ostaje nerealizirani ideal
