Tehnički kvar u sistemu Nacionalne službe za kontrolu zračnog saobraćaja Velike Britanije, poznate kao NATS, 8. septembra izazvao je veliki poremećaj u aviosaobraćaju, zbog kojeg je prizemljeno više od 300 aviona, a ukupno je pogođeno više od 1.000 letova širom zemlje i šire mreže povezanih linija.
Problemi su se najprije osjetili na glavnim britanskim aerodromima, a zatim su se širili dalje, jer je svaki pomjereni ili otkazani let povlačio za sobom nove kašnjenja, promjene rasporeda i dodatni pritisak na aviokompanije. I kada je kvar tehnički otklonjen, posljedice se nisu ugasile istim tempom, jer zračni saobraćaj ne funkcioniše kao niz odvojenih događaja, nego kao precizno povezana mreža.
Najveći teret podnijeli su Heathrow, Gatwick, Manchester i Birmingham, ali se poremećaj osjetio i na drugim lokacijama, uključujući Stansted, London City, Bristol, Edinburgh, Aberdeen i East Midlands. U prvim satima problema činilo se da će posljedice ostati ograničene na manji broj letova, no kako je dan odmicao postajalo je jasno da je riječ o sistemskom poremećaju koji se prenio kroz cijelu mrežu britanskog i međunarodnog saobraćaja.
Prema naknadno objavljenim podacima, otkazano je više od 625 letova, dok je ukupni broj operacija na neki način pogođen problemom premašio 1.000. Za putnike je to značilo sate čekanja, preusmjeravanja i neizvjesnosti, a za aviokompanije složeno ponovno usklađivanje aviona, posada i slotova na aerodromima.
Kako je jedan sistemski kvar zaustavio veliki dio saobraćaja
NATS je potvrdio da je problem nastao u sistemu koji obrađuje podatke potrebne za upravljanje letovima. Kada takav sistem zakaže, prvi prioritet nije održavanje uobičajenog tempa saobraćaja, nego sigurnost. Zato se broj letova koji mogu koristiti britanski zračni prostor mora smanjiti dok kontrolori ne dobiju dovoljno prostora da bez rizika upravljaju onim što je već u zraku ili tek treba poletjeti.
Na prvi pogled može izgledati da je dovoljno ponovo uključiti sistem i vratiti sve u prethodno stanje. Međutim, zračni saobraćaj je lanac u kojem jedan poremećaj odmah utiče na drugi. Avion koji kasni u Londonu može zakasniti i na naredni let, a isti problem se prenosi na posadu, koja više nije tamo gdje je planirano da bude u sljedećem terminu.
Upravo zbog toga posljedice tehničkog kvara rijetko prestaju u trenutku kada se kvar otkloni.
NATS je kasnije saopćio da je tehničko rješenje uvedeno i da se sistem postepeno vraća u normalu, uz izvinjenje putnicima zbog posljedica koje je incident izazvao. Ipak, obnova nije mogla biti trenutna, jer su aerodromi i aviokompanije morali istovremeno da saniraju štetu, revidiraju planove i pronađu način da vrate red u rasporede koji su se već raspali pod pritiskom višesatnog zastoja.
Heathrow je bio među aerodromima na kojima se najjasnije vidjelo koliko brzo jedan centralni kvar može prerasti u operativni problem. U početku su informacije govorile da su prvenstveno pogođeni odlazni letovi, dok su dolasci funkcionisali bez većih ograničenja. Kako je situacija napredovala, teret se proširio i na dolaske, pa je Heathrow kasnije saopćio da su pogođeni i dolazni i odlazni letovi.
Dolasci su potom obustavljeni do kraja dana, dok su odlasci počeli ponovo da se odvijaju, ali uz značajne poremećaje u rasporedu. Situacija nije bila ograničena samo na jedan aerodrom, jer su slične poteškoće zabilježene i na Gatwicku, Stanstedu, London Cityju, Manchesteru, Birminghamu, Bristolu, Edinburghu, Aberdeenu i East Midlandsu. Putnici su na više lokacija prijavljivali duga čekanja i promjene termina, što je dodatno opteretilo informacije na šalterima i kontakt centre aviokompanija.
Manchester Airport Group potvrdio je da su problemima bili zahvaćeni letovi povezani s Manchesterom, Stanstedom i East Midlandsom, dok je Birmingham upozorio putnike da tehnički problem značajno utiče na odlazni saobraćaj. Iz perspektive aerodroma, najteži dio ovakvog incidenta nije samo trenutni zastoj, nego činjenica da se ograničenje broja aviona u zraku ne može poništiti istog časa kada se sistem oporavi.
Potrebno je vrijeme da se saobraćaj ponovo rasporedi bez narušavanja sigurnosnih standarda.
Za putnike su posljedice bile vrlo konkretne: višesatno čekanje, preuzimanje novih karata, traženje alternativnih ruta i neizvjesnost hoće li uopće stići na planiranu destinaciju. Neki su ostali na aerodromima duže nego što su očekivali, dok su drugi morali prihvatiti preusmjerene letove ili novi termin polaska. U takvim okolnostima i najjednostavniji putni planovi postaju nestabilni, a čitav dan putovanja pretvara se u niz novih provjera i potvrda.
Aviokompanije su se, s druge strane, suočile s problemom koji nije stao na jednom otkazanom letu. Avion koji je trebao biti u Londonu mogao je ostati na nekoj drugoj lokaciji, posada koja je trebala preuzeti novi zadatak mogla je ostati raspoređena na prethodnoj ruti, a putnici iz ranije obustavljenih letova čekali su novi raspored ili povrat novca.
Na taj način jedan tehnički kvar brzo prerasta u operativni čvor koji se mora razvezivati satima, ponekad i znatno duže.
Veliki poremećaj izazvao je i pitanje uzroka. S obzirom na značaj sistema koji upravlja jednim od najprometnijih zračnih prostora u Evropi, pojavile su se pretpostavke da bi problem mogao biti povezan s kibernetičkim napadom. Međutim, informacije objavljene tokom incidenta nisu ukazivale na takav scenario. Kvar je opisan kao tehnički problem u sistemu za obradu podataka o letovima, bez pokazatelja da je riječ o hakerskom napadu.
Pitanje otpornosti sistema i reakcija aviokompanija
Ipak, činjenica da je jedan tehnički kvar proizveo tako široke posljedice otvorila je šire pitanje otpornosti i pouzdanosti infrastrukture od koje zavisi svakodnevno funkcionisanje britanskog zračnog prostora. Britanska Uprava za civilno zrakoplovstvo zatražila je od NATS-a detaljan izvještaj o incidentu kako bi se utvrdilo šta se tačno dogodilo i da li su potrebne dodatne mjere.
Takav zahtjev pokazuje da se problem ne posmatra samo kao jednokratni zastoj, nego i kao upozorenje na moguće slabosti sistema.
Aviokompanije nisu ostale nijeme. Ryanair i Wizz Air javno su kritikovali NATS zbog nastalog problema, a Ryanair je otišao korak dalje i pozvao na ostavku izvršnog direktora NATS-a Martina Rolfea. Wizz Air je također zatražio ozbiljne promjene u načinu funkcionisanja britanske kontrole zračnog saobraćaja, podsjećajući da slični poremećaji nisu novost za putnike i da svaki novi incident produbljuje sumnju u spremnost sistema da izdrži neočekivani udar.
Za aviokompanije ovakvi incidenti znače više od nezadovoljstva putnika. Svako otkazivanje i svako odgađanje povlači dodatne operativne troškove, novu organizaciju posada, preusmjeravanje aviona i potrebu da se zbrinu ljudi koji su zbog zastoja ostali bez planiranog putovanja.
Kada se takav problem dogodi u velikom zračnom prostoru kao što je britanski, posljedice se ne zadržavaju na jednom aerodromu ili jednoj ruti, nego se prelijevaju kroz čitavu mrežu linija koje su međusobno povezane.
Poremećaj se osjetio i izvan granica Velike Britanije, jer veliki broj međunarodnih letova svakodnevno povezuje britanske aerodrome s evropskim i svjetskim destinacijama. Kada kapacitet britanskog zračnog prostora bude smanjen, posljedice osjećaju i avioni koji tek trebaju krenuti prema Velikoj Britaniji. Neki letovi morali su ostati na polaznim aerodromima, dok su drugi čekali nove dozvole i termine za ulazak u britanski zračni prostor kako bi se izbjeglo dodatno zagušenje.
Heathrow je putnicima posebno savjetovao da ne dolaze na aerodrom ukoliko njihov let nije potvrđen, a isto je važilo i za sve koji su putovali prema ili iz Velike Britanije.
Nakon nekoliko sati NATS je potvrdio da je tehnički problem otklonjen i da se sistem vraća u normalan režim rada, ali je iza tog saopćenja ostao čitav niz letova koje je trebalo ponovo sastaviti, posada koje je trebalo rasporediti i putnika čije je putovanje već bilo prekinuto.
U tom prostoru između povratka sistema i povratka reda najjasnije se vidjelo koliko je savremeni zračni saobraćaj osjetljiv na kvar u jednom ključnom dijelu infrastrukture.
