Oglasi - Advertisement

Analiza objavljena u američkom akademskom časopisu ponovo je otvorila pitanje koliko je politika Milorada Dodika zaista kompatibilna s interesima Sjedinjenih Američkih Država, ali i s ustavnim poretkom Bosne i Hercegovine. Politolog Jasmin Mujanović u tekstu objavljenom 16. oktobra 2026. godine u Harvard Journal of Law & Public Policy detaljno razmatra američki pristup Zapadnom Balkanu, položaj OHR-a, dejtonsko uređenje i šire posljedice politike koju vodi SNSD-ov lider.

Riječ je o tekstu koji ne ostaje samo na aktuelnim političkim prepucavanjima, nego pokušava objasniti kako se američki interesi u BiH često pogrešno čitaju kroz izjave pojedinih domaćih aktera. Mujanović zato širi okvir analize na Daytonski mirovni sporazum, međunarodni nadzor, odnose među političkim elitama i dugoročne posljedice slabljenja državnih institucija.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

U tom pristupu posebno mjesto zauzima Milorad Dodik, čije se političko djelovanje u analizi ne prikazuje kao izolovana pojava, nego kao dio šire strategije koja utiče na odnos prema državnosti BiH, ulozi međunarodne zajednice i kapacitetu domaćih institucija da same provedu obaveze preuzete nakon rata.

Širi okvir američkog interesa

Mujanovićev tekst polazi od teze da se američka politika prema Bosni i Hercegovini ne može svesti na podršku jednoj ličnosti ili jednom političkom tumačenju situacije u zemlji. Prema njegovoj analizi, američki strateški interes mora se posmatrati kroz ustavnopravni poredak BiH, ali i kroz naslijeđe rata, međunarodne obaveze i složenu ravnotežu između entitetskih i državnih institucija.

Upravo tu, kako navodi autor, nastaju brojni nesporazumi. Diskusije o američkoj politici često se, po njegovoj ocjeni, previše oslanjaju na kratkoročne političke poruke i lične odnose, umjesto na širi ustavni okvir. To, prema toj logici, može dovesti do pogrešnog zaključka o tome šta Washington zaista podržava i koje posljedice može imati slabljenje državnih mehanizama u BiH.

Posebno je važno što se u tekstu ne govori samo o sadašnjim političkim tenzijama, nego i o njihovom istorijskom korijenu. Dejtonski sporazum iz 1995. godine, kojim je okončan rat u BiH, uspostavio je komplikovan politički sistem u kojem su balansiranje interesa i institucionalna stabilnost stalno u napetom odnosu. Mujanović upravo na tom mjestu vidi ključ za razumijevanje današnjih sporova.

Takav pristup daje dodatnu težinu njegovoj tvrdnji da američki interes ne može biti zasnovan samo na podršci kratkoročnom političkom dogovoru, nego mora uključivati očuvanje ustavnog okvira i funkcionisanje institucija koje su nastale nakon mira. U tom smislu, BiH se u njegovoj analizi pojavljuje kao prostor u kojem se prelamaju lokalne ambicije, međunarodni nadzor i dugoročni geopolitički računi.

OHR, uslovi i politička realnost

Jedan od centralnih dijelova analize odnosi se na Ured visokog predstavnika i na uslove koje je postavio Upravni odbor Vijeća za provedbu mira za njegovo zatvaranje. Taj okvir, poznat kao „5+2“, obuhvata nekoliko ključnih tačaka, među kojima su raspodjela državne imovine i jačanje vladavine prava. Mujanović naglašava da zatvaranje OHR-a nije stvar političke volje jednog lidera, nego proces koji zavisi od ispunjenja jasno definisanih uslova.

To je važan pomak u odnosu na način na koji se u javnosti često predstavlja rasprava o međunarodnom nadzoru. U njegovom čitanju, OHR nije tek simbol stranog uticaja, već institucija koja je imala zadatak da osigura provedbu sporazuma i stabilnost u zemlji nakon rata. U tom okviru svako pitanje o njegovoj budućnosti postaje i pitanje sposobnosti domaćih institucija da preuzmu odgovornost za vlastitu političku i pravnu arhitekturu.

Mujanović također skreće pažnju na rastući otpor prema međunarodnom nadzoru, koji dodatno komplikuje razgovor o održivosti postojećeg modela. U pozadini se, kako proizlazi iz analize, nalazi i sve izraženija nacionalistička retorika domaćih političara, što produbljuje podjele i otežava uspostavljanje funkcionalnog institucionalnog balansa.

Na taj način se rasprava pomjera sa pitanja ko je formalno za ili protiv OHR-a na mnogo složenije pitanje: postoje li uopšte politički i institucionalni uslovi da BiH preuzme punu odgovornost bez vanjskog nadzora. Upravo tu Mujanović vidi jednu od najvećih prepreka za stabilno funkcionisanje sistema.

Dodik, SNSD i pitanje državnih institucija

Poseban fokus analize usmjeren je na Milorada Dodika i politiku koju vodi SNSD. Prema Mujanoviću, zahtjevi koje Dodik ističe često su povezani s mogućim slabljenjem državnih institucija i s nastojanjem da se mijenja postojeći ustavni poredak. Takva politika, kako stoji u analizi, nije samo unutrašnje političko pitanje, nego i test za to koliko daleko može ići pritisak na centralizovane napore da se BiH razvija kao funkcionalna država.

Autor posebno upozorava da se američki pristup BiH ne bi smio zasnivati na prihvatanju političkih izjava bez provjere njihovih stvarnih ciljeva. Drugim riječima, ono što domaći lideri javno poručuju nije uvijek isto što i njihovi dugoročni politički potezi. U tom smislu, Dodikova politika u analizi služi kao primjer kako se kroz insistiranje na suverenitetu Republike Srpske istovremeno otvara prostor za ozbiljne izazove po jedinstvo i funkcionalnost države.

Mujanović iz toga izvodi širi zaključak: nije dovoljno posmatrati samo formalne izjave i dnevne političke poruke, nego je potrebno analizirati stvarne političke ciljeve i dugoročne posljedice takvih projekata. U njegovom čitanju, to je jedini način da se razumije koliko domaće institucije mogu izdržati pritisak koji dolazi iznutra, ali i koliko međunarodni akteri imaju prostora da utiču na ishod tih procesa.

U tom smislu, tekst ne ostavlja prostor za pojednostavljene interpretacije. Dodikova politika, kako je predstavljena, nije izolovan slučaj, nego dio šire slike u kojoj se prelamaju državni kapaciteti, entitetske ambicije i međunarodna očekivanja. To dodatno komplikuje i američku strategiju, jer Washington mora uzeti u obzir ne samo izjave, nego i konkretne političke posljedice tih poteza.

Rusija, Kina i ekonomska pozadina tenzija

Mujanović se u analizi ne zadržava samo na unutrašnjim političkim odnosima, nego razmatra i veze Republike Srpske s Rusijom i Kinom. Prema njegovom mišljenju, te veze imaju potencijal da utiču na šire geopolitičke prioritete Sjedinjenih Američkih Država u regionu. Posebno se ističe da su Rusija i Kina u posljednje vrijeme pojačale svoje prisustvo na Balkanu kroz investicije i političku podršku.

Takav razvoj događaja, prema autorovoj interpretaciji, nije neutralan. On može otvoriti dodatna sigurnosna pitanja za zapadne zemlje i zahtijeva pažljiviju procjenu američkog pristupa regionu. U analizi se zato sugeriše da se geopolitički interesi ne mogu odvojiti od lokalnih političkih odluka, jer svaka nova veza ili saradnja može imati posljedice koje izlaze iz okvira unutrašnje politike BiH.

U isti kontekst Mujanović smješta i ekonomske i demografske probleme Republike Srpske. Govori se o javnim finansijama, kretanju broja stanovnika i odnosu između zaposlenih i penzionera, kao i o činjenici da odlazak mladih ljudi smanjuje radno sposobno stanovništvo. Taj demografski pad, prema njegovoj analizi, ozbiljno prijeti dugoročnoj održivosti javnih sistema i finansiranju entitetskih obaveza.

Zbog toga Mujanović ekonomsku stabilnost ne posmatra kao zasebnu temu, nego kao sastavni dio političke krize. Ako se smanjuje broj stanovnika, ako raste pritisak na javne fondove i ako privreda ne prati potrebe sistema, političke poruke gube na vjerodostojnosti. U tom smislu, njegova analiza podvlači da se reforme ne mogu izbjeći ako se želi dugoročna stabilnost i povezivanje s evropskim tržištem.

U završnom dijelu analize naglašava se da američki interes u Bosni i Hercegovini ne može biti sveden na podršku jednom političkom akteru ili na pojednostavljeno tumačenje državnog suvereniteta. Budućnost, prema tom pogledu, zavisi od sposobnosti domaćih aktera da postignu dogovor, preuzmu odgovornost i provedu reformske procese koji su potrebni za funkcionisanje zemlje. Upravo tu se lomi i šira politička slika, jer stabilnost BiH ostaje vezana za odluke koje će tek pokazati koliko su domaći i međunarodni akteri spremni da idu do kraja.