Rezultat koji je Socijalistička partija Srbije ostvarila na parlamentarnim izborima održanim 25. oktobra 2026. godine potresao je stranački vrh, a posebno Iviću Dačića, koji je u studiju saznao da je SPS prema preliminarnim podacima osvojila samo 2,17 posto glasova, daleko ispod praga potrebnog za ulazak u parlament.
Za stranku koja je decenijama bila dio srpskog političkog pejzaža, takav ishod nije bio tek još jedan loš izborni rezultat, nego snažan signal da se odnos birača prema starim partijama mijenja brže nego što je rukovodstvo možda očekivalo. Konačni rezultati objavljeni su 5. novembra i potvrdili su da SPS ostaje bez mjesta u Narodnoj skupštini, što za ovu organizaciju znači i gubitak direktnog političkog utjecaja u zakonodavnom procesu.
Ivica Dačić, političar s dugim stažom i iskustvom u različitim fazama srpske politike, time je doživio jedan od najtežih trenutaka u karijeri. Iako je prije izbora postojala nada da stranka može zadržati dovoljno podrške za nastavak parlamentarnog prisustva, brojke su pokazale suprotno. Rezultat je otvorio pitanja ne samo o trenutnoj snazi SPS-a, nego i o tome može li se stranka prilagoditi novim političkim okolnostima bez gubitka vlastitog identiteta.
Ovakav rasplet posebno je bolan za partiju koja je u devedesetim godinama prošlog stoljeća bila jedna od dominantnih političkih sila u Srbiji. Tadašnji utjecaj SPS-a bio je daleko veći nego danas, a činjenica da je ova stranka godinama bila prisutna u parlamentu činila je njen pad još upečatljivijim. U međuvremenu se, međutim, politička scena promijenila, a biračko tijelo sve manje pokazuje spremnost da podrži tradicionalne aktere bez jasne ponude novih rješenja.
Dačićev prizor u studiju i poruka nakon poraza
Nakon što su objavljeni konačni rezultati, Ivica Dačić nije pokušao umanjiti težinu poraza. Priznao je da je SPS doživjela ozbiljan politički neuspjeh i time, barem javno, zatvorio prostor za bilo kakvo uljepšavanje situacije. Njegov nastup bio je obilježen sviješću da broj glasova nije samo loš rezultat na papiru, nego i poruka birača koja zahtijeva dublju analizu.
Dačić je zahvalio svima koji su glasali za SPS i naglasio da stranka neće odustati od političkog rada. U njegovom obraćanju jasno je bilo da se ne radi samo o trenutnoj reakciji na poraz, nego i o pokušaju da se zadrži moralni okvir unutar partijske baze. Prema njegovim riječima, intenzivna politička borba koja se vodila između Studentske liste i liste okupljene oko Aleksandra Vučića ostavila je malo prostora za druge političke opcije, uključujući SPS. Upravo ta raspodjela pažnje i podrške, kako je sugerisao, bila je jedan od razloga što je stranka ostala po strani.
U takvim okolnostima, njegov govor imao je i unutrašnju i vanjsku dimenziju. Na jednoj strani bio je namijenjen simpatizerima stranke, kojima je trebalo pokazati da organizacija nije nestala zajedno s mandatskim rezultatima. Na drugoj strani, bio je to signal političkoj javnosti da SPS ulazi u fazu preispitivanja, a ne u fazu gašenja. Dačić je otvorio i pitanje unutrašnje analize stranačkih politika i strategija, što znači da bi naredni mjeseci mogli biti posvećeni pokušaju pronalaženja odgovora na to gdje je tačno stranka izgubila dio svoje prepoznatljivosti.

U njegovom nastupu naznačeno je i da će biti potrebna reorganizacija, ne samo u komunikaciji s biračima nego i u eventualnom redefinisanju političkog programa. Za jednu stranku s tako dugom tradicijom, to nije jednostavan proces, jer svaka promjena nosi rizik da se izgubi dio starog identiteta. Ipak, ostanak izvan parlamenta ostavlja malo prostora za odgađanje, pa se čini da će SPS morati tražiti novu formulu prisutnosti u javnosti i na terenu.
Šta znači izlazak iz parlamenta
Gubitak mjesta u Narodnoj skupštini za SPS nije samo institucionalni udarac. Bez parlamentarnih mandata stranka ostaje bez direktnog utjecaja na zakonodavne rasprave i bez platforme s koje bi mogla svakodnevno učestvovati u kreiranju političkog diskursa. To automatski smanjuje vidljivost, a s vremenom može otežati i kontakt s biračima koji često procjenjuju snagu partije upravo prema njenom prisustvu u parlamentu.
Ipak, odsustvo mandata ne znači i kraj političkog djelovanja. Stranka i dalje postoji kao organizacija, može održavati stranačku infrastrukturu, graditi odnos sa simpatizerima i pripremati se za naredne izbore. Upravo tu leži i najveći izazov: kako ostati relevantan u razdoblju kada se izvaninstitucionalni rad često doživljava kao slabija zamjena za parlamentarnu poziciju. Za SPS će u narednom periodu biti važno da pokaže da posjeduje energiju za obnovu, a ne samo sjećanje na nekadašnju snagu.
Kongres zakazan za februar 2027. godine sada dobija dodatnu težinu. Na njemu bi trebalo da budu razmotreni strateški koraci, od mogućih promjena u rukovodstvu do redefinisanja političkog programa. U političkom smislu, to znači i potragu za odgovorom na pitanje da li SPS može ponovo okupiti širi krug birača ili će ostati stranka sa sve užim osloncem. U tom kontekstu spominje se i mogućnost saradnje s drugim manjim partijama koje dijele slične političke vrijednosti, što bi moglo otvoriti prostor za novu platformu i pokušaj povratka izgubljene podrške.
Šira slika srpske političke scene
Izborni rezultat SPS-a ne može se posmatrati izdvojeno od šireg političkog ambijenta u Srbiji. Pojava novih političkih organizacija, među kojima se posebno ističe Studentska lista, pokazuje da birači sve češće traže alternative izvan uobičajenog partijskog kruga. To je trend koji posebno pogađa stranke s dugom tradicijom, jer ih tjera da objašnjavaju zašto bi birači i dalje trebali vjerovati modelima koji su već dugo na sceni.
U takvom ambijentu od tradicionalnih stranaka traži se više od pukog oslanjanja na prošlost. Birači, kako se vidi iz ovog ishoda, žele autentičnost, jasnu političku ponudu i uvjerljiv odgovor na savremene društvene izazove. Za SPS to znači da će morati preispitati svoje dosadašnje prakse, način komuniciranja i dojam koji ostavlja među mlađim i neodlučnim biračima. Ako se to ne dogodi, izborni pad od 2,17 posto mogao bi postati simptom dubljeg problema, a ne samo lošeg dana na biralištima.
Za Dačića i njegovo rukovodstvo predstoji period u kojem će svaka odluka imati težinu. Od načina na koji će biti vođena interna analiza, preko poruka upućenih članstvu, do pripreme kongresa, sve će biti pod lupom i unutar stranke i izvan nje. Nakon rezultata koji su pokazali da je SPS ostala ispod izbornog praga, politička borba za njen opstanak zapravo tek počinje, ali ovog puta bez sigurnosti koju donosi parlamentarna klupa.








