Susret s agresivnim ili nepoznatim psom može trajati svega nekoliko sekundi, ali u tom kratkom trenutku pravi postupci imaju veliku težinu: ne trčati, ne praviti nagle pokrete i ne pokušavati izazvati životinju, jer upravo to može povećati rizik od napada.
Strah je prirodan kada pas laje, reži ili prijeteći prilazi, no panika često navede čovjeka da reaguje instinktivno i pogrešno. Trčanje može probuditi lovački nagon ili želju za progonom, dok nagli pokreti i vikanje mogu pasu izgledati kao dodatna prijetnja. Zbog toga se u ovakvim situacijama preporučuje smirena, kontrolisana reakcija koja smanjuje šansu da se ponašanje životinje pogorša.
Važno je znati i da ne postoji univerzalni potez koji će zaustaviti svakog psa. Različiti psi reaguju iz različitih razloga, a isti postupak neće uvijek imati identičan efekat. Ipak, postoje jasna pravila ponašanja koja mogu pomoći da se rizik od povrede smanji, bilo da je riječ o napuštenom psu ili životinji koja ima vlasnika.
Zašto pas može djelovati agresivno
Agresija kod psa ne mora uvijek značiti da je životinja „zla” ili da napad planira bez razloga. Pas može biti uplašen, povrijeđen, uznemiren ili iscrpljen, a ponekad samo brani prostor koji doživljava kao svoj. Hrana, mladunci i mjesto za odmor najčešći su razlozi zbog kojih se životinja može postaviti odbrambeno i reagovati oštro kada joj se neko približi.
Zbog toga se ne preporučuje prilazak nepoznatom psu dok jede, spava ili čuva štence. Čak i pas koji na prvi pogled djeluje mirno može naglo reagovati ako procijeni da mu je prostor ugrožen. Oprez je potreban i prema napuštenim i prema vlasničkim psima, jer sama činjenica da je životinja mirna nije dovoljan dokaz da će ostati takva i nakon približavanja čovjeka.
Takve situacije zahtijevaju i dodatnu pažnju prema okolnostima u kojima se susret dešava. Pas koji je na lancu, u dvorištu, uz zdjelu s hranom ili u blizini štenaca može drugačije reagovati od psa koji stoji na otvorenom prostoru. Zato je prevencija jednako važna kao i reakcija u trenutku kada životinja već krene prema vama.
Djeca su posebno osjetljiva grupa, jer često ne prepoznaju rane znakove upozorenja. Njima treba jednostavno objasniti da ne prilaze nepoznatom psu, da ne uznemiravaju životinju dok jede ili spava i da nikada ne diraju štence bez nadzora odraslih. Važno je da razumiju i to da pred psom ne treba trčati niti vrištati, jer upravo takvo ponašanje može izazvati neželjenu reakciju.
Kako se ponašati kada pas prilazi
Kada pas krene prema vama, prvi cilj nije pokazati dominaciju nego izbjeći dodatno uznemiravanje. Potrebno je zaustaviti nagle pokrete, smanjiti improvizaciju i držati tijelo mirnim. Ako osoba potrči, pas može to shvatiti kao poticaj da krene za njom, pa se preporučuje da se ostane na mjestu i pokuša procijeniti ponašanje životinje bez paničnih reakcija.
Preporuka je da stanete blago bočno, ruke držite uz tijelo i ne zurite direktno u oči psa. Pogled treba biti pribran, ali ne izazovan, kako bi se izbjegla dodatna tenzija. Ako govorite, glas treba biti miran i kratak; u takvim okolnostima mogu se upotrijebiti jednostavne riječi poput „Ne” ili „Idi”, bez vikanja i bez naglih gestova rukama.
Kada se pojavi prilika, polako se udaljavajte i nastojte doći do vrata, ograde ili druge čvrste prepreke. Nagle promjene pravca i brzo okretanje mogu izazvati dodatni interes psa ili ga navesti da nastavi za vama. Zato je smisao postupka upravo u tome da se razmak poveća bez pokreta koji bi mogli izgledati kao bijeg.
Ako pas djeluje uznemireno, a vi imate mogućnost da između sebe i njega postavite fizičku prepreku, to može biti presudno. Torba, ruksak ili jakna ne rješavaju cijelu situaciju, ali mogu zaštititi najizloženiji dio tijela u trenutku kada se pas približi previše. I dalje je važno ne provocirati životinju i ne praviti bespotrebne pokrete kojima bi se mogla pojačati napetost.
Šta učiniti ako vas pas obori na tlo
Najteži trenutak nastupa ako vas pas obori ili ako izgubite ravnotežu. U toj situaciji preporuka je da se sklupčate, privučete koljena tijelu i zaštitite glavu i vrat. Brada treba biti spuštena prema grudima, a ruke postavljene tako da pokriju uši i vrat, jer su to dijelovi tijela koji su posebno osjetljivi na ugrize.
Takav položaj ne garantuje potpunu zaštitu, ali smanjuje izloženost najranjivijih dijelova tijela. U takvim sekundama cilj je ostati što mirniji, izbjeći nagle trzaje i sačuvati lice i vrat od direktnog ugriza. Tek kada pas odstupi ili kada se ukaže siguran trenutak za izlazak iz opasne zone, treba pokušati udaljavanje.
Posebno je važno ne pokušavati smiriti agresivnog psa hranjenjem iz ruke. Iako je želja da se pomogne napuštenoj životinji razumljiva, trenutak prijetnje nije vrijeme za približavanje, maženje ni dijeljenje hrane. Takvi pokušaji, osim što ne daju željeni rezultat, mogu završiti ugrizom i dodatno otežati situaciju.
Ako primijetite povrijeđenog psa ili životinju koja ugrožava prolaznike, sigurnije je obratiti se nadležnoj službi za zbrinjavanje životinja nego pokušavati samostalno uspostaviti kontakt. Na taj način se štiti i čovjek i životinja, jer nepredvidiva reakcija može napraviti dodatnu štetu svima koji se nađu u blizini.
Ako do povrede ipak dođe, rana se odmah i temeljito pere sapunom i tekućom vodom najmanje 15 minuta, a potom slijedi pregled ljekara. Posebna pažnja posvećuje se povredi ako je pas nepoznat i nije moguće provjeriti njegov zdravstveni status. Ljekar procjenjuje težinu povrede, rizik od infekcije i potrebu za zaštitom protiv tetanusa i bjesnila.
U ovakvim susretima najviše pomaže hladna glava i spremnost da se reaguje bez naglosti. Oprez, osnovno znanje i miran postupak ne uklanjaju svu opasnost, ali mogu napraviti veliku razliku kada pas priđe preblizu i kada je svaka sekunda važna.
