Nedostatak vitamina B12 može izazvati probleme s pamćenjem, zbunjenost i druge neurološke simptome koji ponekad liče na demenciju, zbog čega se ovaj nutrijent često nalazi u centru pažnje kada se pojave nove kognitivne smetnje.
Povremena zaboravnost nije isto što i demencija, ali kada se promjene u pamćenju, koncentraciji ili ponašanju pojave iznenada ili počnu napredovati, ljekari među mogućim objašnjenjima razmatraju i nutritivne deficite. Među njima se posebno izdvaja vitamin B12, jer ima važnu ulogu u radu centralnog nervnog sistema, stvaranju crvenih krvnih ćelija i sintezi DNK.
Nedostatak ovog vitamina ne razvija se uvijek naglo. Tegobe mogu dolaziti postepeno, pa osoba prvo primijeti umor, slabiju koncentraciju, neobične senzacije u rukama i nogama ili promjene raspoloženja. Tek kasnije se mogu javiti zbunjenost, problemi s razumijevanjem, rasuđivanjem i pamćenjem, što objašnjava zašto se B12 deficitu posvećuje pažnja kada se procjenjuju novi kognitivni simptomi.
Američki Nacionalni institut za zdravlje, kroz Office of Dietary Supplements, navodi da je vitamin B12 potreban za razvoj, mijelinizaciju i normalnu funkciju centralnog nervnog sistema. U njihovim stručnim pregledima ističe se i da ozbiljan deficit može biti povezan s neurološkim i kognitivnim promjenama, zbog čega laboratorijska provjera često ima važno mjesto u dijagnostičkom postupku.
Zašto se B12 povezuje s pamćenjem
B12 je jedan od vitamina koji se ne može posmatrati samo kroz prizmu ishrane, jer njegov značaj prevazilazi običan unos hranjivih materija. On učestvuje u pravilnom radu nervnog sistema, a organizmu je potreban i za stvaranje zdravih krvnih ćelija. Kada ga duže vrijeme nedostaje, posljedice se ne vide samo u laboratorijskim nalazima nego i u svakodnevnom funkcionisanju.
U praksi to znači da osoba može osjećati slabost, imati poremećaje ravnoteže, trnjenje ekstremiteta ili promjene u raspoloženju, a uz to i poteškoće s pamćenjem. Upravo zato se nedostatak B12 ponekad razmatra u okviru procjene pacijenta kod kojeg su se pojavile nove kognitivne smetnje. Važno je, međutim, naglasiti da sama zaboravnost ne znači automatski i manjak ovog vitamina, jer slične simptome mogu izazvati brojna druga stanja.
Britanski NHS među mogućim posljedicama nedostatka vitamina B12 ili folata navodi probleme s pamćenjem, razumijevanjem i prosuđivanjem. Kod B12 deficita mogu biti prisutni i neurološki simptomi poput utrnulosti, slabosti i problema s ravnotežom. U njihovim kliničkim smjernicama posebno se naglašava i važnost pravovremenog liječenja, jer neke posljedice dugotrajnog deficita mogu postati trajne.
To objašnjava zašto ljekari obično traže širu sliku, a ne jedan simptom. Pamćenje i koncentracija mogu biti pogođeni i zbog drugih nutritivnih manjkova, hormonskih poremećaja, lijekova, infekcija ili različitih hroničnih bolesti. B12 je zato samo jedan od mogućih tragova, ali trag koji se može relativno jasno provjeriti laboratorijskim analizama.
Ko je u većem riziku od manjka
Vitamin B12 se prirodno nalazi prvenstveno u namirnicama životinjskog porijekla, poput mesa, ribe, jaja i mliječnih proizvoda, a može biti prisutan i u obogaćenim prehrambenim proizvodima. Zbog toga osobe koje se hrane veganski moraju posebno paziti da imaju pouzdan izvor ovog vitamina. Nedostatak, međutim, nije vezan samo za izbor hrane.
Stariji ljudi mogu slabije apsorbovati B12 iz hrane, a povećan rizik imaju i osobe s pernicioznom anemijom, bolestima probavnog sistema, nakon određenih gastrointestinalnih operacija ili tokom dugotrajnog korištenja pojedinih lijekova. NIH u svoje rizične grupe ubraja starije odrasle osobe, ljude s pernicioznom anemijom, gastrointestinalnim poremećajima ili operacijama te osobe na vegetarijanskoj i veganskoj ishrani.
Zbog toga je procjena rizika uvijek individualna. Dvije osobe mogu imati sličnu ishranu, a potpuno različit status B12, zavisno od sposobnosti apsorpcije i opšteg zdravstvenog stanja. Upravo u tome leži razlog zbog kojeg se ovaj vitamin ne posmatra samo kao pitanje prehrambenih navika, nego i kao dio šire kliničke slike.
Kako se provjerava i zašto se ne treba samoliječiti
Kada postoje simptomi ili faktori rizika, status vitamina B12 može se procjenjivati analizom krvi. Ljekar rezultate ne tumači izolovano, nego zajedno sa simptomima, medicinskom istorijom i drugim laboratorijskim parametrima. Jedan nalaz nije uvijek dovoljan za konačan odgovor, pa se u pojedinim situacijama koriste i dodatni pokazatelji, poput metilmalonske kiseline.
NIH opisuje mjerenje B12 u serumu ili plazmi kao uobičajen početni način procjene statusa, dok se metilmalonska kiselina može koristiti za dodatnu potvrdu kod graničnih rezultata. Ako se manjak potvrdi, liječenje može uključivati oralni B12 ili injekcije, zavisno od uzroka i od toga koliko organizam može apsorbovati vitamin.
Zbog toga stručni izvori upozoravaju da se ne pribjegava nasumičnom uzimanju visokih doza suplemenata, naročito kada uzrok problema nije poznat. Novi problemi s pamćenjem zaslužuju medicinsku procjenu, jer je potrebno utvrditi da li je riječ o deficitu vitamina, nekom drugom oboljenju ili kombinaciji više faktora. Samoinicijativno uzimanje preparata može odgoditi pravi dijagnostički postupak.
U tome se ogleda i razlika između kratkotrajnog osjećaja zaboravnosti i stvarnog medicinskog problema. Kada se simptomi ponavljaju ili napreduju, cilj nije samo ublažiti posljedicu, nego pronaći uzrok. Kod B12 deficita to je naročito važno, jer pravovremeno reagovanje može spriječiti produbljivanje neuroloških tegoba.
Šta kažu istraživanja o vitaminima i demenciji
Vitamini B6, B9 i B12 povezani su s metabolizmom homocisteina, supstance čije se povišene vrijednosti u posmatračkim istraživanjima dovode u vezu s kardiovaskularnim i kognitivnim problemima. Ipak, činjenica da ovi vitamini mogu sniziti homocistein ne znači automatski da mogu spriječiti demenciju. Ta razlika je važna jer se često miješa biološka povezanost i stvarna klinička korist.
NIH-ov pregled kliničkih istraživanja navodi da suplementacija vitaminom B12, samostalno ili zajedno s folatom i vitaminom B6, može smanjiti homocistein, ali randomizirana ispitivanja nisu dosljedno pokazala poboljšanje kognitivnih funkcija niti usporavanje demencije. Drugim riječima, postoje laboratorijski i teorijski efekti, ali ne i čvrst dokaz da suplementi sami po sebi čuvaju mozak od Alzheimerove bolesti.
Ni B12 ni bilo koji drugi pojedinačni vitamin, prema dostupnim podacima, ne može se posmatrati kao univerzalna zaštita od svih oblika demencije. Ispravljanje stvarnog nutritivnog deficita jeste važno za zdravlje nervnog sistema, ali prevencija kognitivnog propadanja mnogo je složenija i zavisi od više faktora.
Američki National Institute on Aging navodi da nijedan vitamin ili dodatak prehrani do sada nije dokazano spriječio Alzheimerovu bolest kod ljudi. Taj stav proizlazi iz procjene opservacijskih studija i kliničkih ispitivanja, čiji rezultati za pojedinačne vitamine i suplemente uglavnom nisu bili dovoljno ujednačeni da bi potvrdili zaštitni efekat.
Zato je praktična poruka ovog saznanja prilično jasna: B12 treba provjeriti kada postoje razlozi za sumnju, a ne uzimati naslijepo u nadi da će riješiti bilo kakav problem s pamćenjem. Ako se pokaže da postoji manjak, njegovo liječenje može biti važno i za svakodnevno funkcionisanje i za zaštitu nervnog sistema od daljeg propadanja.
U konačnici, upravo pažnja prema simptomima, laboratorijska provjera i pravovremeni medicinski savjet čine razliku između prolazne zabrinutosti i problema koji zaslužuje ozbiljan tretman. Kod ljudi koji se suoče s novom zaboravnošću, osjećaj neizvjesnosti često je prvi korak, ali odgovor najčešće ne leži u samostalnom uzimanju vitamina, nego u razgovoru s ljekarom i traženju pravog uzroka.
