Holesterol se godinama u javnosti prikazuje gotovo isključivo kao neprijatelj, ali kardiologinja dr. Snežana Bašić poručuje da priča nije tako jednostavna i da se mnoge navike koje ljudi smatraju zdravima ne moraju uvijek pokazati korisnima za svakoga.
U razgovoru koji je privukao pažnju zbog načina na koji je osporila uvriježene stavove o ishrani, Bašić je podsjetila da je holesterol važan dio ljudskog organizma i da nije moguće svesti ga samo na opasnost koju treba po svaku cijenu ukloniti. Njene poruke posebno su bile usmjerene na to da se stvarne okolnosti moraju posmatrati individualno, a ne kroz univerzalne zabrane i stroge dijete.
Takav pristup dolazi u trenutku kada se veliki broj ljudi oslanja na pojednostavljene savjete o prehrani, često bez dovoljno razumijevanja šta se zapravo događa u metabolizmu. Bašić je, prema navodima iz njenog nastupa, upravo zato otvorila pitanje genetskih predispozicija, stresa i načina pripreme hrane, kao faktora koji mogu imati veći značaj nego što se obično pretpostavlja.
Zablude o doručku i masnoj hrani
Jedna od tema koju je kardiologinja posebno istakla odnosi se na doručak i namirnice koje mnogi unaprijed proglašavaju štetnim. Slanina i čvarci, koje dio ljudi smatra neprihvatljivim izborom za jutarnji obrok, u njenom tumačenju nisu automatski problem ako se posmatra šira slika ukupne ishrane i životnih navika.
Ona je naglasila da nagle i drastične dijete često ne donose dugoročno rješenje, nego stvaraju poznati yo-yo efekat, nakon kojeg se ljudi vraćaju starim obrascima, a ponekad i s dodatnim kilogramima.
U tom kontekstu, Bašić je podsjetila da postoje ljudi kod kojih masnija hrana izaziva drugačiju reakciju organizma zbog urođenih, odnosno genetskih metaboličkih grešaka. To znači da isti obrok ne djeluje jednako na sve, pa se i preporuke o ishrani moraju prilagođavati stvarnom zdravstvenom stanju, a ne samo općim pravilima koja vrijede za većinu populacije.
Ta kratka poruka odnosila se na pitanje da li je doručak sa slaninom i čvarcima nužno loš, ali suština njenog stava bila je šira: ključ nije u jednoj namirnici, nego u ravnoteži i ukupnom obrascu ishrane. Upravo tu, prema njenom objašnjenju, mnogi ljudi griješe kada pokušaju sve riješiti eliminacijom cijelih grupa hrane, bez uvida u stvarne uzroke problema.
Takav pristup posebno dobija na značaju u vremenu kada se savjeti o zdravlju često pojednostavljuju do krajnosti. U tom prostoru između popularnih preporuka i medicinske realnosti ostaje mnogo nesporazuma, a upravo na njih Bašić pokušava ukazati kada govori o metabolizmu, navikama i individualnim razlikama među pacijentima.
Stres, genetika i promjene koje dolaze s godinama
Prema riječima dr. Bašić, stres je jedan od važnih faktora koji mogu doprinijeti povišenom holesterolu, a ne samo hrana koju čovjek svakodnevno unosi. Ona je istakla da stres može pokrenuti metaboličke greške koje su nasljedne, ali se ne moraju odmah vidjeti u mlađoj dobi. Kod mnogih ljudi, kako je navela, problem se tek kasnije izrazi kroz promjene koje se gomilaju godinama.
U njenom objašnjenju važan je i vremenski okvir: naši preci su se sa sličnim poteškoćama, prema njenim riječima, susretali tek nakon 60. godine života, dok se danas takve nepravilnosti sve češće uočavaju mnogo ranije. Kao razlozi se pominju brži tempo života i fizička neaktivnost, što dodatno pojačava pritisak na organizam i otvara prostor za poremećaje u metabolizmu masti.
Ovakvo tumačenje ostavlja manje prostora za jednostavne zaključke. Umjesto da se holesterol posmatra samo kroz vrijednosti na nalazu, Bašić ga vezuje za širi životni kontekst, u kojem se emocionalni pritisak i svakodnevne navike ne mogu odvojiti od fiziologije. Zato, prema njenom stavu, nije dovoljno samo smanjiti unos određene hrane ako ostali faktori ostanu nepromijenjeni.
Kao praktičan odgovor na stres, spomenute su tehnike poput meditacije, joge i redovnog vježbanja. Iako izvornik ne ide u detalje o protokolima ili terapijama, poruka je jasna: holesterol se ne posmatra izdvojeno, nego kao dio šireg obrasca zdravlja koji uključuje i način na koji tijelo reagira na dugotrajan pritisak.
Zašto holesterol nije samo problem, nego i potreba organizma
Dr. Bašić je u svom objašnjenju naglasila i ono što se često zaboravlja: holesterol je neophodan za normalno funkcionisanje tijela. On učestvuje u stvaranju hormona, pomaže proizvodnju neurotransmitera i ima ulogu u radu mozga. Zbog toga, kako je poručila, nije mudro po svaku cijenu težiti ekstremno niskim vrijednostima, jer i prenizak holesterol može imati posljedice.
U tom dijelu njenog izlaganja posebno se otvorilo pitanje mentalnog zdravlja. Bašić je navela da nizak holesterol može biti povezan s problemima poput depresije ili anksioznosti, što dodatno pokazuje koliko je važno ne posmatrati laboratorijske nalaze izolovano. Umjesto težnje za apsolutnim padom, ona insistira na zdravom i održivom nivou koji odgovara konkretnom organizmu.
Taj dio priče posebno je važan jer ruši crno-bijelu podjelu na “dobar” i “loš” holesterol, koja se često ponavlja bez dovoljno nijansi. U medicinskoj praksi, kako se može zaključiti iz njenog nastupa, presudno je razumjeti ravnotežu i uzrok, a ne samo broj. To je i razlog zbog kojeg insistira na individualnom pristupu ishrani, bez automatizma i bez univerzalnih zabrana.
Na tom tragu, i savjeti o hrani dobijaju drugačiji smisao. Ako je holesterol dio osnovnih procesa u tijelu, onda se i ishrana mora prilagoditi tako da podržava organizam, a ne da ga iscrpljuje pretjeranim restrikcijama. Upravo tu Bašić vidi prostor za bolju ravnotežu između navika, navika koje ljudi žele zadržati, i potreba koje tijelo zaista ima.
Masti, ulja i način pripreme hrane
U završnom dijelu svog izlaganja, kardiologinja se osvrnula i na razliku između biljnih i životinjskih masti. Suprotno uvriježenom mišljenju da su biljne masti uvijek bolje, ona je navela da su one često teže za varenje i da kod nekih ljudi mogu izazvati više poteškoća nego koristi. Nasuprot tome, životinjske masti se, prema njenom iskustvu, bolje probavljaju i metaboliziraju u organizmu.
Posebno je ukazala i na pitanje ulja. Preporučila je nerafinirana ulja koja nisu izložena visokoj temperaturi, poput maslinovog ili bundevinog ulja za salate, dok je za kuhanje, prema njenom stavu, prikladnija upotreba životinjskih masti. Obrazloženje koje je ponudila glasi da je ulje dobro dok nije zagrijano, a kada se zagrijava, može se pretvoriti u zasićene masti koje štete zdravlju.
To ne znači da je svaka vrsta ulja jednako loša ili dobra, nego da način upotrebe presudno mijenja njegov učinak. U praksi to znači da hladno prešana ulja imaju smisla u određenim obrocima, dok priprema hrane na visokoj temperaturi traži drugačiji pristup. Bašić je upravo na toj tački podsjetila da se zdravlje ne gradi samo izborom namirnice, nego i načinom na koji je ta namirnica obrađena.
U takvom okviru, priča o holesterolu izlazi iz zone jednostavnih zabrana i ulazi u mnogo složeniji prostor svakodnevnih odluka. Za neke će to značiti da će pažljivije birati namirnice, za druge da će preispitati dugogodišnje dijete, a za treće da će bolje razumjeti koliko stres i genetika mogu mijenjati sliku koju vide na nalazima.
Upravo tu ostaje prostor za oprezniji, promišljeniji odnos prema vlastitom zdravlju i navikama koje iz dana u dan oblikuju stanje organizma.
