Događaj iz vrtića u Titelu, koji je isprva izgledao kao obična predškolska aktivnost, prerastao je u javnu polemiku nakon što je Veljko Ražnatović izrazio nezadovoljstvo zbog onoga što je njegova supruga Bogdana zatekla kada je došla po njihovog najmlađeg sina Isaiju.
Slučaj se brzo preselio sa prostora vrtića na društvene mreže i u medije, a zatim i u širu javnu raspravu o tome gdje prestaje bezazlena dječija igra, a počinje odgovornost ustanove prema roditeljskim očekivanjima. Ono što je za zaposlene u predškolskoj ustanovi predstavljalo dio kreativnog rada, za porodicu Ražnatović postalo je povod za ozbiljna pitanja o pravilima, objašnjenjima i komunikaciji.
U središtu priče našao se kostim bubamare, odnosno crvena suknjica od tila koju je dječak nosio u okviru aktivnosti u vrtiću „Plavi čuperak“. Ta pojedinost, koja bi u mnogim drugim okolnostima ostala tek dio dječijeg dana, ovdje je izazvala potpuno različita tumačenja i otvorila raspravu koja je ubrzo dobila mnogo širi društveni ton.
Kako je počeo spor oko kostima
Prema onome što je Veljko Ražnatović iznio, njegova supruga Bogdana došla je po sina u vrtić i tada primijetila da dječak nosi kostim bubamare. U tom kostimu nalazila se i crvena suknjica od tila, detalj koji je porodica doživjela kao problematičan, dok je ustanova u njemu vidjela dio uobičajene igre i maštovite aktivnosti. Upravo iz tog trenutka krenula je rasprava koja je ubrzo postala javna.
Veljko je, prema vlastitom objašnjenju, smatrao da roditelji moraju imati jasne informacije o svemu što se dešava tokom boravka djece u predškolskoj ustanovi. Njegovo nezadovoljstvo nije bilo usmjereno samo na sam kostim, već i na način na koji mu je, kako je naveo, objašnjen smisao takve aktivnosti. To je bio trenutak kada je privatni utisak prerastao u javno izrečenu primjedbu.
U objavama i snimcima koje je podijelio na društvenim mrežama, Ražnatović je pokušao da pojasni zbog čega ga je cijela situacija uznemirila. Naveo je da je pitao zaposlene zašto je dječak nosio takav kostim, a zatim i da mu je odgovoreno kako djeca tokom igre mogu slobodno birati odjeću i kostime koji im se dopadaju. Za njega, međutim, to nije bilo dovoljno uvjerljivo objašnjenje.

Reakcija porodice i javno iznošenje nezadovoljstva
Ražnatović je nakon toga javno govorio o slučaju i naglasio da od predškolskih ustanova očekuje jasnija pravila i bolju komunikaciju s roditeljima. Prema njegovom viđenju, nije sporna samo jedna odjevna kombinacija, nego šira slika odnosa između porodice i ustanove, odnosno pitanje ko i na koji način donosi odluke o sadržaju aktivnosti u kojima učestvuju djeca.
U svom obraćanju ostavio je dojam da je od zaposlenih dobio i poruku da može promijeniti vrtić ukoliko nije zadovoljan njegovim radom. To je, kako je naveo, dodatno pojačalo njegovo nezadovoljstvo. U javnom prostoru takve izjave odmah su otvorile prostor za različita tumačenja, jer su jedni u njegovoj reakciji vidjeli roditeljsku brigu, a drugi pretjeranu osjetljivost na sadržaj koji je za ustanovu bio uobičajen.
Ubrzo nakon što je slučaj postao poznat široj javnosti, Ražnatović je najavio da će svoje sinove ispisati iz vrtića ako se ne promijene određena pravila rada. Istovremeno je pokrenuta i peticija kojom se traže odgovornost i preciznija pravila u odgojno-obrazovnim ustanovama. Time je cijela situacija dobila dodatnu težinu, jer se više nije govorilo samo o jednoj grupi i jednom djetetu, nego o načinu na koji sistem komunicira s roditeljima.
Šta je rekla direktorica vrtića

Nakon što je priča dobila veliki odjek, oglasila se direktorica vrtića Jovanka Andrić i ponudila sasvim drugačije tumačenje događaja. Prema njenim riječima, dijete je učestvovalo u uobičajenoj aktivnosti kostimiranja, u kojoj mališani kroz igru razvijaju maštu i biraju različite uloge. Takve aktivnosti, naglasila je, nisu neuobičajene u predškolskom radu i ne nose značenja koja odrasli ponekad pripisuju pojedinim detaljima odjeće.
Andrić je posebno istakla da dvogodišnje dijete odjeći ne pridaje ista društvena značenja kao odrasla osoba. U toj interpretaciji, crvena suknjica nije bila nikakav signal ili poruka, nego samo dio kostima bubamare. Takvo objašnjenje usmjereno je na to da se naglasi razvojni nivo djeteta i potreba da se dječija igra posmatra kroz prizmu mašte, a ne kroz odrasle društvene kodove.
Prema stavu vrtića, svrha predškolske ustanove jeste da djeci omogući da istražuju, igraju se i razvijaju kreativnost u sigurnom okruženju. U saopštenju kolektiva naglašeno je i da djeca tokom igre često biraju predmete i uloge bez razmišljanja o pravilima i značenjima koja odrasli vezuju za odjeću. Zbog toga su, kako je navedeno, željeli da stvore prostor u kojem se mališani neće osjećati posramljeno zbog bezazlenih izbora.
Kolektiv vrtića dodatno je obrazložio da dječija igra mora biti posmatrana iz perspektive samog djeteta, a ne kroz filtre odraslih očekivanja. Po njihovom objašnjenju, upravo takve aktivnosti pomažu razvoju mašte, samostalnosti i međusobne saradnje. U toj logici, izbor kostima nije bio sporni dio rada ustanove, nego sastavni dio predškolskog odrastanja.
Dodatnu pažnju izazvalo je i to što se, prema medijskim izvještajima, uz Veljka u javnoj polemici pojavila i podrška dijela porodice, uključujući Svetlanu Cecu Ražnatović i Bogdanu. Ipak, i ovdje je raspon reakcija ostao širok. Dok su jedni smatrali da roditelj ima pravo da traži objašnjenje i postavlja granice, drugi su tvrdili da se bezazlena dječija aktivnost nepotrebno pretvara u ideološki spor.
Upravo je ta podjela pokazala koliko se stavovi o odgoju, pravilima i slobodi u igri razlikuju i među roditeljima i među institucijama. U jednom vrtićkom danu sudarila su se očekivanja porodice, pedagoški pristup ustanove i javna percepcija, a sve je završilo kao rasprava koja je nadmašila početni povod. U Titelu je tako jedan kostim otvorio pitanje koje se, očito, ne završava na vratima vrtića.








