Rasprava o neradnoj nedjelji u Federaciji Bosne i Hercegovine ponovo je otvorila pitanje kako uskladiti pravo radnika na odmor s poslovnim interesima trgovaca i stvarnim navikama kupaca, a u javnosti su se istovremeno pojavile najave mogućih izmjena i podsjetnik da je postojeći zakon i dalje na snazi.
Mjera uvedena u novembru 2024. godine promijenila je ritam rada trgovina širom Federacije, ali nije zatvorila dilemu koja se od tada stalno vraća: da li je riječ o rješenju koje štiti zaposlene i uređeniji porodični život, ili o modelu koji u pojedinim sredinama stvara ekonomski pritisak, posebno ondje gdje kupci lako prelaze u susjedne općine i kantone u kojima vrijede drugačija pravila.
U središtu rasprave nalazi se i širi političko-ekonomski kontekst. Federalni ministar trgovine Amir Hasičević tvrdi da ukupni promet nije pretrpio očekivani pad, dok ekonomisti upozoravaju da zbirni podaci ne otkrivaju dovoljno o razlikama između velikih gradova, manjih mjesta i pograničnih sredina. Sindikalni predstavnici, s druge strane, pokušavaju pronaći model koji bi sačuvao slobodnu nedjelju za većinu radnika, ali i otvorio prostor za ograničene izuzetke.
Kako je uvedena neradna nedjelja i šta tačno kaže zakon
Neradna nedjelja u Federaciji BiH počela se primjenjivati u novembru 2024. godine, nakon stupanja na snagu novog Zakona o unutrašnjoj trgovini. Prva nedjelja na koju se odnosila zabrana bila je 17. novembra te godine, čime je uveden drugačiji raspored rada za trgovine nego što je to ranije bio slučaj.
Prema članu 18. Zakona, trgovci mogu organizovati rad prodajnih objekata od ponedjeljka do subote, u ukupnom trajanju do 90 sati sedmično. Osnovno pravilo predviđa da trgovine budu zatvorene nedjeljom i tokom praznika, uz izuzetke koji su već propisani zakonom. Upravo ta pravna struktura postala je osnova za kasnije debate o tome da li su potrebna dodatna prilagođavanja.
U praksi, ova promjena nije značila samo skraćenje radne sedmice za prodajne objekte, nego i pomjeranje potrošačkih navika. Građani su kupovinu namirnica, kućnih potrepština i druge robe morali prebaciti na ostale dane, a to je za dio trgovina značilo drugačije planiranje nabavke, kadrova i rasporeda rada. Za jedan dio malih trgovaca to je bilo prihvatljivo, dok su drugi odmah upozoravali da takav sistem ne djeluje isto u svakoj sredini.
Posebno osjetljive postale su sredine blizu administrativne granice između Federacije BiH i Republike Srpske. Tamo su trgovci među prvima ukazivali da kupci mogu jednostavno otići na drugu stranu gdje trgovine rade nedjeljom, pa dio prometa odlazi izvan lokalne zajednice. Takav problem ne mora biti vidljiv na nivou cijele Federacije, ali se u manjim mjestima osjeti vrlo konkretno.
Šta kažu podaci, a šta upozoravaju ekonomisti
Federalni ministar trgovine Amir Hasičević, prema izvještavanju N1 BiH, odbacio je tvrdnje da je neradna nedjelja izazvala ozbiljan pad ukupnog prometa u trgovinskom sektoru. Pozivao se na podatke Porezne uprave i isticao da se potrošnja uglavnom preraspodijelila na ostale dane u sedmici.
U takvom tumačenju polazi se od jednostavne logike: građani nisu prestali kupovati, već su samo promijenili dan kada to rade. Ako se veći dio kupovine premjesti na petak, subotu ili druge radne dane, sedmični promet ne mora nužno pasti u mjeri kakvu su kritičari mjere očekivali. To, međutim, ne znači da su posljedice iste za sve trgovine.
Ekonomistica Adisa Omerbegović Arapović upozorila je upravo na tu razliku između zbirnih podataka i lokalnog iskustva. Njeno upozorenje ide u smjeru toga da prosjek za cijelu Federaciju ne govori dovoljno o tome kako mjera djeluje u jednom gradu, jednoj općini ili u sredini koja se oslanja na promet iz susjedstva. To je važna nijansa u javnoj raspravi, jer isti propis ne mora imati isti učinak u svim dijelovima teritorije.
Zato se u ovoj priči ne govori samo o tome da li je promet na nivou Federacije ostao stabilan, nego i o tome koliko su pojedini trgovci pogođeni neravnomjernim rasporedom kupaca. U nekim sredinama promet je moguće rasporediti kroz preostalih šest dana, dok u drugim i jedna zatvorena nedjelja mijenja tok prodaje i konkurentski položaj trgovine.
Radnici ne žele izgubiti slobodan dan, sindikati traže ograničene izuzetke
Za zaposlene u trgovinama ova tema nije samo tehničko pitanje rasporeda, nego i pitanje svakodnevnog života. Slobodna nedjelja mnogima znači više vremena za porodicu, djecu, odmor i privatne obaveze koje je ranije bilo teže uskladiti s radom u trgovini. Zbog toga svaki signal da bi se pravilo moglo ublažiti izaziva dodatnu pažnju i oprez.
Prema pisanju N1 BiH, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Samir Kurtović govorio je o kompromisnom rješenju prema kojem bi manjim porodičnim trgovinama moglo biti dozvoljeno da rade nedjeljom, dok bi veliki trgovački lanci ostali pod postojećim ograničenjima. Takav prijedlog, barem u ovom obliku, pokušava spojiti dvije potrebe: zaštitu slobodnog dana za većinu radnika i određenu fleksibilnost za male poslovne subjekte.
Istovremeno, sindikalna strana naglašava i pitanje naknade za one koji bi ipak radili nedjeljom. U raspravi se spominje i veće plaćanje rada tog dana, što je logičan dio svake priče o izuzecima. Ako se otvara mogućnost rada nedjeljom, ostaje pitanje pod kojim bi uslovima taj rad bio organizovan i kako bi se spriječilo da zaposleni budu stavljeni u slabiji položaj od onoga koji imaju prema važećem pravilu.
Takva rješenja, međutim, ne mogu biti jednostavna. Trebalo bi precizno odrediti šta se smatra porodičnom trgovinom, kako bi se spriječile zloupotrebe i kako bi pravila bila jednaka za sve koji posluju u sličnim uslovima. Bez jasnih definicija, svako izuzeće bi moglo otvoriti nove sporove umjesto da ih zatvori.
Šta trenutno važi i gdje su granice mogućih promjena
Iako se u javnosti govori o mogućem prilagođavanju pravila, to ne znači da je zakon već promijenjen. Prema informacijama objavljenim tokom 2026. godine, ideja da se određenim manjim porodičnim trgovinama omogući rad nedjeljom bila je predmet rasprave, ali nije postala opće važeće pravilo. Drugim riječima, sama diskusija ne mijenja propis dok ne bude provedena kroz formalnu proceduru.
Dodatnu potvrdu da pravilo ostaje obavezujuće dala je i odluka Ministarstva trgovine, turizma i zaštite okoliša Hercegovačko-neretvanskog kantona od 15. oktobra 2026. godine, kada je saopćeno da trgovci moraju poštovati postojeće propise. Iz tog resora je također navedeno da se inspekcijski nadzor nastavlja i da će se postupati po prijavama mogućih kršenja zakona.
Za građane je zato važno razlikovati medijske najave od zvanično usvojenih izmjena. Dok se eventualne promjene ne usvoje i ne počnu primjenjivati, trgovine su dužne da se pridržavaju rasporeda koji je trenutno na snazi. To znači da je nedjelja i dalje neradni dan za većinu prodajnih objekata, osim za izuzetke koje zakon već prepoznaje.
U toj ravnoteži između prava radnika, interesa trgovaca i lokalnih ekonomskih okolnosti krije se i razlog zbog kojeg će tema ostati prisutna u javnosti. Posebno su osjetljiva područja uz administrativnu granicu, manji trgovci i svi oni koji smatraju da jedna opća mjera ne može isto djelovati na svaku sredinu. Dok se čeka eventualna formalna odluka, nedjelja u trgovinama ostaje onakva kakvom je zakon trenutno propisuje.
