Elektronski zdravstveni kartoni i povezivanje zdravstvenih sistema u Bosni i Hercegovini ulaze u novu fazu, a promjene koje se najavljuju mogle bi pacijentima olakšati pristup nalazima, terapijama i ranijim pregledima, uz istovremeno postavljanje novih zahtjeva pred ustanove koje čuvaju i razmjenjuju osjetljive medicinske podatke.
Za mnoge građane odlazak u dom zdravlja ili bolnicu i dalje znači skupljanje uputnica, kopiranje nalaza i nošenje dokumentacije od šalterâ do ordinacija. Taj obrazac je posebno opterećujući za hronične pacijente, osobe koje se liječe u više ustanova i one koji često moraju obnavljati terapiju ili ići na kontrole.
Upravo zbog toga digitalizacija zdravstva dobija na težini. Ako se informacioni sistemi budu razvijali planirano i povezano, ljekari bi uz odgovarajuće ovlaštenje mogli brže dolaziti do ranijih dijagnoza, alergija, laboratorijskih rezultata i terapija. To ne znači da će papir odmah nestati iz ordinacija, ali znači da bi njegova uloga mogla postupno slabiti.
U praksi, međutim, tempo promjena nije jednak u svim dijelovima zemlje. Zdravstveni sistem u Bosni i Hercegovini organizovan je kroz više nadležnosti, pa se i digitalna rješenja razvijaju različitom brzinom, zavisno od tehničkih mogućnosti, lokalnih projekata i odluka institucija.
Šta elektronski karton mijenja u svakodnevnom radu ljekara
Elektronski zdravstveni karton nije samo digitalna kopija papira, nego baza podataka u kojoj se mogu objediniti informacije važne za liječenje pacijenta. U takav sistem, zavisno od njegove razvijenosti, mogu se unositi dijagnoze, propisana terapija, nalazi laboratorijskih analiza, zapisi o pregledima i podaci o poznatim alergijama.
Najveća prednost takvog rješenja jeste to što se smanjuje potreba za ponavljanjem istih administrativnih koraka. Kada pacijent dolazi na kontrolu, ljekar bi mogao brže doći do podataka koji su već evidentirani, umjesto da se dokumentacija traži iz više izvora ili da se oslanja isključivo na ono što pacijent donese sa sobom.
Takav pristup posebno bi bio koristan ako bi domovi zdravlja, bolnice, laboratorije i druge službe bile međusobno povezane. Ipak, samo postojanje elektronskog kartona ne znači automatski da svaka ustanova vidi cjelokupnu medicinsku historiju pacijenta. Da bi to funkcionisalo, potrebni su kompatibilni sistemi, jasna pravila pristupa i precizno definisana zaštita podataka.
Važno je i to da digitalni sistem ne rješava sam po sebi sve probleme organizacije rada. Ako su podaci neuredni, nepotpuni ili zastarjeli, tehnologija ne može nadomjestiti propuste u unosu i provjeri informacija. Zbog toga se moderna zdravstvena infrastruktura ne svodi na računare i softver, već i na odgovornost onih koji njima rukuju.
Analize su počele 2023. godine, ali jedinstven sistem još nije uveden
Prema informacijama Federalnog ministarstva zdravstva, u septembru 2023. godine pokrenuta je analiza zdravstvenih informacionih sistema u Bosni i Hercegovini. U tom poslu učestvovali su Svjetska zdravstvena organizacija i Evropska unija, koja je obezbijedila finansijsku podršku.
Analiza je trebala pokazati koliko je digitalizovana primarna zdravstvena zaštita u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Brčko distriktu, ali i koliko su postojeći sistemi spremni da bolje povežu medicinske informacije. Drugim riječima, cilj nije bio samo popisati tehničku opremljenost, nego i sagledati kako trenutna rješenja utiču na pacijente i zdravstvene radnike.
Takvi rezultati su važni jer mogu poslužiti kao osnova za buduća ulaganja u softver, sigurnosne protokole, opremu i obuku zaposlenih. Istovremeno, samo pokretanje analize ne znači da je već uspostavljen jedinstven elektronski zdravstveni karton za sve građane niti da je cijeli sistem prešao na isti model rada.
Bosanskohercegovački zdravstveni sistem je fragmentisan, pa se i digitalni projekti često razvijaju kroz zasebne cikluse. Zbog toga građani u jednom kantonu mogu imati pristup određenoj usluzi, dok u drugom ista funkcionalnost još nije dostupna ili se uvodi postepeno. To stvara sliku neujednačenog napretka, ali i pokazuje koliko je koordinacija važna za dugoročni uspjeh.
Zeničko-dobojski kanton kao primjer daljnjeg ulaganja
Jedan od konkretnih primjera daljnjeg razvoja informacionih rješenja dolazi iz Zeničko-dobojskog kantona. Prema podacima objavljenim na portalu Akta.ba, početkom oktobra 2026. godine objavljena je odluka o dodjeli ugovora za softverske licence koje treba da posluže nadogradnji postojećeg sistema elektronskih zdravstvenih kartona.
Nadogradnja se odnosi na konsultativno-specijalističke službe domova zdravlja, Opću bolnicu u Tešnju i Zavod za bolesti ovisnosti Zeničko-dobojskog kantona. Kao odabrani ponuđač naveden je MEDIT d.o.o. Sarajevo, a vrijednost prihvaćene ponude iznosi 660.000 KM.
Ovaj podatak pokazuje da se postojeći sistemi ne ostavljaju samo na nivou ideje, nego se za njih planiraju konkretna tehnička unapređenja. Ipak, važno je razlikovati dodjelu ugovora od pune realizacije projekta, jer sama nabavka softvera ne znači da su sve planirane funkcionalnosti već dostupne pacijentima i zdravstvenim radnicima.
Takve nabavke ipak ukazuju na smjer u kojem zdravstveni sistemi idu: prema većoj povezanosti, bržoj razmjeni informacija i efikasnijem vođenju dokumentacije. Za građane bi to moglo značiti manje čekanja i manje odlazaka po iste papire, ali samo ako se projektima pristupi dosljedno i uz jasna pravila implementacije.
Recepti, uputnice i pristup nalazima preko interneta
Pored elektronskih kartona, digitalizacija uključuje i druge usluge koje mogu olakšati korištenje zdravstvene zaštite. Elektronski recepti omogućavaju digitalno evidentiranje terapije, dok elektronske uputnice mogu pojednostaviti slanje pacijenta na specijalističke preglede ili dijagnostičke postupke. Kada su sistemi međusobno povezani, smanjuje se potreba da se dokumentacija fizički nosi iz jedne ustanove u drugu.
Takve promjene bi najviše značile ljudima koji redovno uzimaju terapiju ili često moraju obavljati kontrole. U pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine već postoje različiti oblici digitalnih zdravstvenih usluga, uključujući rješenja razvijana u Kantonu Sarajevo, ali je dostupnost i dalje neujednačena i zavisi od ustanove, lokalnog informacionog sistema i procedura koje su na snazi.
U praksi to znači da građani ne mogu pretpostaviti da je ista usluga dostupna u svakom domu zdravlja ili bolnici. Zato je potrebno provjeravati informacije kod nadležnog zavoda zdravstvenog osiguranja ili u konkretnoj ustanovi, naročito kada je riječ o receptima, uputnicama i pristupu nalazima preko interneta.
U ovom dijelu digitalizacije posebno se otvara pitanje korisničkog iskustva. Ako je procedura previše složena, koristi su manje vidljive, a ako je rješenje dobro postavljeno, pacijent može mnogo brže doći do informacije koja mu je potrebna bez dodatnog opterećenja.
Privatnost, sigurnost i mjesto pacijenta u digitalnom sistemu
Najosjetljiviji dio cijelog procesa ostaje zaštita privatnosti. Medicinska dokumentacija sadrži podatke o bolestima, terapijama, dijagnozama i pregledima, pa svaki digitalni sistem mora imati mehanizme koji jasno određuju ko smije pristupiti podacima, pod kojim uslovima i u koju svrhu. Bez toga, digitalizacija ne bi bila napredak nego novi rizik.
Zato je važno da sigurnost ne bude samo tehničko pitanje. Ona uključuje zaštitu korisničkih naloga, tragove o pristupima, obuku zaposlenih i jasne procedure za korištenje podataka. Jednako bitno je da pacijenti razumiju kako se njihovi podaci obrađuju i koja prava imaju u tom procesu.
Dodatni izazov predstavlja i činjenica da svi građani nemaju isti odnos prema digitalnim uslugama. Starije osobe, ljudi bez pametnih telefona ili oni koji slabije poznaju online alate mogu ostati po strani ako se sistemi ne osmisle tako da budu dostupni i jednostavni. Zbog toga digitalizacija mora da olakša pristup, a ne da ga suzi.
U tom smislu, elektronski zdravstveni kartoni, uputnice i recepti nose potencijal da promijene svakodnevni rad zdravstvenih ustanova, ali njihova stvarna vrijednost zavisi od toga koliko će biti pouzdani, povezani i dostupni pacijentima. Ako se to postigne, ljekari će imati jasnije informacije, a građani manje razloga da sa fasciklama i potvrđama obilaze više šaltera nego ordinacija.
Najveća promjena neće biti samo u tome što će papir zamijeniti ekran, nego u tome što bi zdravstveni podaci mogli postati dostupniji onima koji ih trebaju, u trenutku kada su najvažniji.
