Od 1. novembra 2026. godine u Bosni i Hercegovini počinje obavezna upotreba zimske opreme za sva vozila na koja se propis odnosi, a pravilo važi bez obzira na to kakvo je vrijeme na cesti. Za vozače to znači da automobil više ne može biti pripremljen “usput”, nego unaprijed, jer će policija i nadležni organi gledati da li je vozilo opremljeno onako kako zakon traži.
Najviše nedoumica i ove godine izaziva pitanje da li je obavezno imati četiri zimske gume, jesu li cjelogodišnji pneumatici prihvatljivi i kada se uopće moraju koristiti lanci za snijeg. Upravo zbog toga važno je precizno razumjeti šta propisi dopuštaju, ali i šta je sa stanovišta sigurnosti najbolji izbor za vožnju tokom hladnijih mjeseci.
Obaveza traje od 1. novembra 2026. do 1. aprila 2027. godine i primjenjuje se na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. To znači da vozač ne može računati na to da će ga “spasiti” suho vrijeme, odsustvo snijega ili blaga jesenja temperatura. Početak primjene ovih pravila potvrdili su i nadležni policijski organi, kao i BIHAMK.
Izuzetak postoje samo za vozila kategorija L, T i C, što obuhvata motocikle te određene kategorije traktora. Za sve ostale učesnike u saobraćaju priprema vozila postaje obaveza, a ne preporuka. U praksi to znači da se vozačima savjetuje da već sada provjere stanje svojih pneumatika, opreme i osnovnih tehničkih sistema prije nego što nastupe pravi zimski uslovi.
Tri zakonske opcije koje vozači moraju razlikovati
Jedna od najčešćih zabluda jeste da zakon nužno traži četiri zimske gume u svakom slučaju. To nije tačno. Propisi predviđaju tri različite kombinacije zimske opreme, ali svaka od njih dolazi s jasnim uslovima koje vozač mora ispuniti. Zato nije dovoljno samo vjerovati da je automobil “vjerovatno spreman”; potrebno je znati koje su tačno gume na vozilu, u kakvom su stanju i postoji li odgovarajuća dodatna oprema.
Prva i najjednostavnija mogućnost jeste da vozilo ima zimske pneumatike na sva četiri točka. Takve gume mogu nositi oznake MS, M+S, M&S, Snow Winter i druge oznake koje potvrđuju namjenu za zimske uslove. Mnogi vozači upravo ovu varijantu smatraju najpraktičnijom, jer smanjuje potrebu za dodatnim kombinovanjem opreme i omogućava da automobil bude spreman za hladni dio godine.
Druga zakonom dopuštena varijanta odnosi se na zimske pneumatike na pogonskim točkovima, uz obavezno posjedovanje lanaca za snijeg ili drugih uređaja za poboljšanje prijanjanja. Ti uređaji moraju biti spremni za postavljanje na najmanje dva pogonska točka. U praksi to znači da nije dovoljno imati bilo kakve lance u prtljažniku; oni moraju odgovarati dimenzijama pneumatika i vozilu koje se koristi.
Treća mogućnost posebno je zanimljiva za vozače koji žele zadržati ljetne gume i u zimskom periodu. Zakonski je to dopušteno, ali samo pod uslovom da su ljetni pneumatici montirani na sva četiri točka i da im je gazni sloj najmanje četiri milimetra dubok. Uz to, kao i kod druge opcije, u vozilu moraju biti odgovarajući lanci ili drugi uređaji za povećanje trakcije, spremni za postavljanje na najmanje dva pogonska točka. Ipak, ono što je zakonom dozvoljeno ne mora biti i najbolje rješenje za hladan, mokar ili snijegom prekriven kolovoz.
Zašto cjelogodišnje gume traže dodatnu pažnju
Posljednjih godina sve više vozača poseže za cjelogodišnjim gumama, prvenstveno zbog praktičnosti. Njihova prednost je što ne zahtijevaju redovnu sezonsku zamjenu, pa vozač tokom cijele godine koristi isti set pneumatika. Ipak, to ne znači da su sve takve gume jednako dobre niti da će svaka bez problema odgovoriti na snijeg, led i niske temperature.
Kod kupovine je važno obratiti pažnju na oznake i tehničke karakteristike, jer kvalitet i ponašanje cjelogodišnjih pneumatika mogu znatno varirati od modela do modela. Vozači koji često putuju kroz planinska područja ili koriste ceste na kojima su zimski uslovi posebno zahtjevni trebali bi dobro razmisliti da li im takvo rješenje zaista odgovara. Za njih se često pokazuje da je specijalizovani zimski pneumatik sigurniji i predvidljiviji izbor.
Upravo zato se i dalje naglašava da nije dovoljno gledati samo cijenu ili praktičnost. Pravi izbor je onaj koji odgovara uslovima u kojima se vozač najčešće kreće. Na hladnom asfaltu, posebno kada je mokar ili klizav, zaustavni put može biti znatno duži nego što se očekuje, a nekoliko metara razlike može odlučiti hoće li situacija ostati bezazlena ili postati opasna.
Zbog toga se stalno ponavlja preporuka da se stanje pneumatika ne provjerava tek kad padne prvi snijeg. Potrebno je pratiti dubinu profila, starost gume, oštećenja i ukupnu kondiciju vozila. Čak i najbolje gume gube svoju funkciju ako su istrošene, nedovoljno napumpane ili nepravilno korištene.
Lanci, pritisak u gumama i ostale sitnice koje prave razliku
Lanci za snijeg i dalje su važan dio pripreme za zimu, naročito na dionicama gdje snijega ima više nego što to mogu podnijeti i dobre zimske gume. Međutim, ni ovdje nije dovoljno samo imati ih u automobilu. Potrebno je da budu odgovarajućih dimenzija, da se mogu pravilno postaviti i da ih vozilo uopće može koristiti u skladu s preporukama proizvođača.
Vozačima se preporučuje da montažu lanaca isprobaju prije nego što padne ozbiljan snijeg. Nije dobra ideja učiti kako se postavljaju tek kada automobil već stoji na zaleđenom usponu ili usred loše vidljivosti. U takvim okolnostima postoji rizik od hladnoće, nervoze i dodatne opasnosti od drugih vozila, pa je vježba u mirnijim uslovima daleko pametnija opcija.
Uz lance, jednaku pažnju zaslužuje i pritisak u gumama. Promjene temperature mogu utjecati na njegovu vrijednost, a nepravilan pritisak pogoršava upravljivost, povećava potrošnju goriva i ubrzava trošenje pneumatika. Preporučene vrijednosti obično su označene na naljepnici uz vozačeva vrata ili u uputstvu za automobil, pa je provjera jednostavna i ne traje dugo.
Posebnu pažnju treba posvetiti i ostalim dijelovima automobila. Hladni mjeseci često otkriju slab akumulator, a problemi s paljenjem motora nerijetko postanu vidljivi tek kada temperature padnu. Zbog toga je korisno provjeriti njegovo stanje, naročito ako je stariji ili je već pokazivao znakove slabosti. Isto važi i za rashladnu tečnost, čija pravilna koncentracija sprječava smrzavanje i potencijalna oštećenja motora.
Ne treba zaboraviti ni kočioni sistem, amortizere i svjetlosnu signalizaciju. Na mokrom, zaleđenom ili snijegom pokrivenom kolovozu svaki slabiji element na vozilu dolazi do izražaja mnogo brže nego tokom toplijih mjeseci. Vozač mora vidjeti put ispred sebe, ali i biti dovoljno uočljiv drugima, posebno kada su magla, kiša i kraći dani već dio svakodnevice.
Brisači i tekućina za pranje stakala takođe ulaze u tu priču. Loše metlice ostavljaju tragove i smanjuju preglednost, a tekućina koja nije prilagođena niskim temperaturama može se smrznuti. Snijeg i led treba ukloniti sa stakala, retrovizora i svjetala prije polaska, jer vožnja s djelimično očišćenim vozilom znači vožnju s nepotpunim informacijama o onome što se događa na cesti.
Nepoštivanje propisa o zimskoj opremi ne završava samo na novčanoj sankciji. Policijski službenik može narediti vozaču da prekine vožnju i otkloni nedostatak, a ako se to ne učini, vozilo može biti isključeno iz saobraćaja uz druge zakonom predviđene mjere. Za vozača to može značiti veliki problem, naročito ako se nepravilnost otkrije daleko od kuće ili usred puta.
Zato se i dalje naglašava da zimska oprema nije samo formalnost, nego dio odgovornog ponašanja na cesti. Oni koji ovih dana provjere gume, lance, akumulator i ostale sisteme sebi zapravo kupuju mirniju sezonu, a drugim učesnicima u saobraćaju ostavljaju manje razloga za brigu kada temperatura krene naniže.
