Oglasi - Advertisement

U Srbiji se otvara novo pitanje oko državnih vila na beogradskom Dedinju, jer informacije koje je objavio portal Nova.rs, pozivajući se na neimenovane izvore iz srbijanske vlade, govore da bi aktuelni korisnici tih rezidencija mogli biti obavezani da ih napuste. Riječ je o objektima koje koriste predsjednik Aleksandar Vučić, premijerka Ana Brnabić i bivši predsjednik Tomislav Nikolić, a cijela tema sada izlazi iz okvira svakodnevne političke rutine i ulazi u zonu preispitivanja načina na koji se državna imovina raspoređuje i koristi.

Prema tim navodima, promjene koje se naziru na političkoj sceni mogle bi donijeti i drugačiji odnos prema rezidencijama koje godinama služe visokim državnim funkcionerima. Iako se ne tvrdi da će iseljenje uslijediti automatski i bez izuzetaka, sama mogućnost takve odluke već sada otvara raspravu o tome gdje završava službena potreba, a gdje počinje privilegija.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Dedinje je godinama predstavljalo simbol političke moći, ali i prostor u kojem se prepliću državna imovina, protokol, sigurnosne procjene i javna očekivanja. Upravo zato svaka promjena u statusu tih vila ne djeluje kao tehničko pitanje administracije, nego kao signal da nova vlast želi preispitati praksu koja je dugo bila prihvaćena kao dio institucionalnog kontinuiteta.

Ana Brnabić koristi takozvanu Jovankinu vilu od novembra 2020. godine, a riječ je o objektu površine oko 750 kvadratnih metara. Taj prostor je postao njen dom tokom premijerskog mandata, a nastavila ga je koristiti i nakon što je preuzela funkciju predsjednice Narodne skupštine. Prema uredbi koju je Vlada Srbije donijela 2024. godine, ta vila je određena kao reprezentativni objekat za predsjednika Narodne skupštine, što dodatno potvrđuje njen status unutar državnog sistema i protokola.

Kada se ovakve odluke posmatraju iz ugla javnosti, u prvi plan izlazi pitanje opravdanosti korištenja državnih resursa za potrebe pojedinaca na vrhu vlasti. Za jedne je riječ o praktičnom rješenju koje prati funkciju i sigurnosne zahtjeve, dok drugi u tome vide dugogodišnju praksu u kojoj se granica između službenog i privatnog često zamagljuje. Upravo zato svaka promjena režima korištenja vila na Dedinju nosi i političku težinu, jer dotiče odnos vlasti prema onome što formalno pripada svim građanima.

Ko koristi koje rezidencije

Aleksandar Vučić koristi Vilu Bokeljku, smještenu u Tolstojevoj ulici na Dedinju. Prema dostupnim informacijama, taj objekat je prvenstveno namijenjen za službene sastanke i prijeme, što mu daje drugačiju funkciju od klasične rezidencije u kojoj se živi bez javnog protokola. Ipak, i ovdje ostaje otvoreno pitanje troškova održavanja, kao i šire odgovornosti prema javnosti koja očekuje jasan odgovor zašto se određeni državni prostori koriste na određeni način.

Tomislav Nikolić koristi vilu u Užičkoj ulici od 2012. godine, otkako je preuzeo predsjedničku funkciju. Njegovo pravo na korištenje tog objekta povezano je i s trenutnom ulogom predsjednika Nacionalnog savjeta za koordinaciju saradnje s Rusijom i Kinom. U tom rasporedu rezidencija jasno se vidi kako politički položaj i institucionalna funkcija određuju i način korištenja državne imovine, pa samim tim i njen javni značaj.

Upravo ta sigurnosna dimenzija čini ovu priču složenijom od pukog popisa adresa i korisnika. Nije riječ samo o tome ko će gdje stanovati, nego i o tome kako institucije tumače bezbjednosne potrebe nakon političkih promjena. Zbog toga konačne odluke, prema izvorima, neće zavisiti isključivo od političke volje nove vlasti, nego i od procjena službi koje vode računa o zaštiti pojedinaca koji su godinama bili na najvišim državnim pozicijama.

Takav pristup pokazuje da se u praksi često prepliću protokol i sigurnost, a upravo ta kombinacija otežava jednostavne poteze i brza rješenja. Čak i kada politička većina promijeni stav prema državnim rezidencijama, postoji niz proceduralnih koraka koji moraju biti ispoštovani. Zato se i ova tema ne može čitati kao samo još jedna promjena vlasti, nego kao pokušaj da se redefiniše odnos prema naslijeđenom sistemu korištenja državnih objekata.

Pitanje koje nadilazi same vile

Posebnu pažnju privlači i slučaj Kluba poslanika u Tolstojevoj ulici. Taj objekat je, prema dostupnim informacijama, trenutno iznajmljen od strane privrednika Aleksandra Kajmakovića, poznatog kao Aca Bosanac, i to preko državnog preduzeća DIPOS. Ovakav aranžman dodatno komplikuje sliku o upravljanju imovinom, jer se ne radi samo o korištenju rezidencija od strane političara, nego i o modelu zakupa koji u javnosti može izazvati nova pitanja o opravdanosti i koristi takvog rješenja.

Budućnost tog zakupa, kao i sudbina drugih sličnih ugovora, zavisit će od odluka nove vlasti nakon formiranja novog rukovodstva. Time se tema državne imovine širi izvan okvira pojedinačnih vila i ulazi u širu raspravu o transparentnosti, odgovornosti i kriterijima pod kojima se javna dobra daju na korištenje. U takvim slučajevima često nije presudno samo ko je formalni korisnik, nego i kako je do tog aranžmana došlo i koliko dugo traje bez ozbiljnog preispitivanja.

Javnost u Srbiji već dugo prati ovakve teme s posebnom pažnjom, jer se radi o resursima koji formalno pripadaju građanima. Kada se pojave informacije da će se status državnih vila mijenjati, reakcije nisu vezane samo za konkretne ljude koji ih koriste, već i za širu poruku koju nova vlast šalje o svom odnosu prema naslijeđenim privilegijama i javnoj imovini.

U tom smislu, priča o Dedinju ostaje otvorena i zato što se još ne zna u kojoj će mjeri najavljene promjene zaista biti sprovedene. Ono što je izvjesno jeste da se, prema navodima iz Vlade i pisanju portala Nova.rs, već sada priprema teren za preispitivanje prakse koja je godinama važila kao dio političkog pejzaža Srbije, a njene posljedice mogle bi se osjetiti i daleko izvan zidova samih vila.