Smrt Dražena Petrovića 7. juna 1993. godine ostavila je dubok trag u sportu, ali je iza sebe ostavila i priču o dvije žene koje su s njim bile u automobilu tog kobnog dana i čiji su životi poslije nesreće krenuli potpuno različitim putanjama.
Petrović se vraćao s reprezentativnih obaveza kada je odlučio putovati automobilom, a ne avionom. U crvenom Golfu, kojim je upravljala njegova tadašnja djevojka Klara Šalanci, nalazila se i njena prijateljica, mlada košarkašica Hilal Edebal. Na njemačkom autoputu kod Ingolštata kamion je prešao preko zaštitne ograde i preprečio put vozilima, nakon čega je uslijedio sudar koji je u nekoliko sekundi promijenio živote svih uključenih.
U toj nesreći Petrović je izgubio život u 28. godini, dok su obje žene preživjele. Kako je prenijela Slobodna Dalmacija, policajac Binder, koji je učestvovao u uviđaju, govorio je o velikoj brzini automobila i izuzetno kratkom vremenu za reakciju. Uprkos tome, procijenjeno je da vozačica nije mogla izbjeći nesreću, pa nije krivično odgovarala.
Ono što je uslijedilo za Klari Šalanci i Hilal Edebal pokazalo je koliko isti trenutak može ostaviti potpuno različite posljedice. Dok je jedna nakon oporavka nastavila dalje, druga je mjesecima i godinama pokušavala vratiti dijelove života koje je izgubila u nekoliko sekundi. Upravo u toj razlici leži i težina cijele priče, jer se tragedija nije završila na mjestu nesreće.
Dražen Petrović je u to vrijeme bio jedna od najvećih sportskih figura svoje generacije. Njegova smrt nije bila samo udarac za porodicu i prijatelje, nego i za publiku koja ga je pratila od evropskih parketa do najvećih košarkaških scena. Zato je i svaka kasnija priča o njemu, pa i ona koja se odnosi na posljednje sate njegovog života, bila praćena posebnom pažnjom i emocijom.
Klara Šalanci je, prema dostupnim informacijama, nakon oporavka nastavila raditi kao manekenka i kasnije osnovala porodicu s njemačkim fudbalerom Oliverom Bierhoffom. Njen nastavak života često je pominjan kao jedan od primjera kako se, barem spolja, može činiti da je neko uspio prevazići tragediju. Međutim, za Hilal je ista nesreća značila dugotrajan i mnogo teži put.
Hilal Edebal je zbog teških povreda provela osam sedmica u komi. Nakon buđenja suočila se s gotovo potpunim gubitkom pamćenja, nije prepoznavala mjesta koja je ranije dobro poznavala i teško se snalazila bez pomoći roditelja. Uz sve to, više nije mogla nastaviti košarkašku karijeru, što je za mladu sportistkinju bio posebno bolan udarac, jer joj je sport do tada bio važan dio identiteta i budućnosti.
O njenoj borbi pisao je i Večernji list, navodeći da je Hilal godinama pokušavala prihvatiti posljedice nesreće. Umjesto normalnog toka života, morala je ponovno učiti vlastitu prošlost, oslanjajući se na porodicu, dokumente i novinske članke kako bi rekonstruisala dijelove onoga što je izgubila. To nije bio samo fizički oporavak nego i emocionalno suočavanje s činjenicom da se njen život nepovratno promijenio.
Život poslije sudara nije za sve izgledao isto
Posebno teško bilo je pitanje koje je Hilal pratilo godinama: zašto su upravo ona i Dražen platili tako visoku cijenu, dok je Klara uspjela nastaviti dalje. Taj osjećaj nepravde nije nestajao lako, a posljedice povreda ostale su dio njene svakodnevice. U takvim pričama nerijetko se vidi koliko dugotrajan može biti život poslije jedne jedine nesreće, čak i kada se ona dogodi u nekoliko sekundi.
Prema pisanju Hrvatske radiotelevizije, Dražen Petrović ostao je jedan od najvećih sportskih uzora čija je karijera tragično prekinuta na vrhuncu uspjeha. Njegova porodica nastavila je čuvati uspomenu na čovjeka kojeg su milioni voljeli, dok je Hilal vodila mnogo tišu, ali jednako bolnu borbu s vlastitim gubicima. U toj tišini nema velike javne pažnje, ali ima trajne posljedice koje ne prestaju s godinama.
Za razliku od sportskih karijera koje se obično mjere po trofejima, rekordima i uspjesima na parketu, ovdje je ostala priča o ljudima koje je jedan događaj zauvijek obilježio. Petrovićeva sudbina odavno je dio kolektivnog sjećanja, ali su i dvije putnice iz automobila ostale vezane za isti datum, svaki sa svojim teretom.
Jedna je nastavila graditi novi život, druga se godinama vraćala onome što je prije nesreće bilo podrazumijevano: sjećanju, kretanju, svakodnevici i vlastitom identitetu.
Ova priča i danas podsjeća koliko su granice između svakodnevice i tragedije krhke. Jedna odluka o putovanju automobilom umjesto avionom, jedan kamion na autoputu i nekoliko sekundi bili su dovoljni da se prekine život vrhunskog sportiste i trajno promijene životi dvije mlade žene.
U sjećanju onih koji su ga voljeli, Dražen Petrović ostaje simbol talenta i neostvarenog potencijala, a u životu Hilal Edebal i dalje živi rana koja se ne vidi uvijek spolja.
Zato se ova tragedija ne pamti samo kao sportska vijest iz prošlosti, nego i kao podsjetnik na to koliko saobraćajni trenutak može postati životna prekretnica. Za jedne ostane uspomena na velikana, za druge borba sa gubitkom pamćenja, zdravlja i karijere, a za sve zajedno trajna sjena jednog junskog dana koji nikada nije mogao biti vraćen.
