Iako se o tome rijetko govori bez nelagode, pitanje šta se dešava s tijelom kada dugo nema intimnih odnosa otvara širu priču o zdravlju muškaraca, hormonima, psihičkom stanju i promjenama koje dolaze s godinama. U središtu te teme nije samo seksualna funkcija, nego i činjenica da ona zavisi od više međusobno povezanih sistema u organizmu, zbog čega nagle promjene ne treba posmatrati olako.
Urolog dr Aleksandar Milošević ranije je ukazivao da u seksualnoj funkciji učestvuju mozak, hormoni, nervni sistem, krvni sudovi i psihičko stanje osobe. Upravo zato dugotrajan pad libida, probleme s erekcijom ili iznenadnu promjenu u seksualnim navikama ne treba automatski svoditi samo na pitanje intime. Ponekad su to signali koji mogu pomoći da se na vrijeme provjeri opšte zdravstveno stanje.
Važno je i to što ne postoji propisana mjera seksualnih odnosa koju bi svaka osoba morala da ima da bi bila zdrava. Nekome je bliskost važna češće, nekome rjeđe, a potreba za seksom mijenja se pod uticajem umora, stresa, lijekova, kvaliteta odnosa, bolesti i životnih okolnosti. Zato je mnogo korisnije razumjeti vlastito tijelo nego brojati odnose kao da predstavljaju univerzalni zdravstveni kriterij.
Sama činjenica da neko duže vrijeme nema seksualne odnose ne znači da je bolestan. Ljudi kroz različite faze života prolaze bez intimnosti zbog prekida veze, ličnog izbora, zdravstvenih razloga ili jednostavno zato što tada nemaju takvu potrebu. Međutim, sasvim drugačiju težinu ima situacija u kojoj želja naglo nestaje, a istovremeno se pojavljuju umor, lošije raspoloženje, problemi sa spavanjem, koncentracijom ili erekcijom.
Kada promjene prestaju biti samo prolazna faza
Kod muškaraca se s godinama nivo testosterona može postepeno smanjivati, ali pedeseta godina nije linija nakon koje svako nužno ulazi u zdravstveni problem. Slabija želja, manjak energije, promjene raspoloženja ili gubitak mišićne mase mogu biti povezani s hormonima, ali isti simptomi mogu pratiti i niz drugih stanja. Zato se eventualni manjak testosterona ne utvrđuje prema godinama, nego medicinskim pregledom i laboratorijskim analizama.
Domaći mediji koji su prenosili savjete stručnjaka iz ove oblasti posebno su naglašavali da muškarci srednjih i starijih godina ne bi trebalo da svaku promjenu automatski pripisuju starenju. To je važna razlika, jer se iza naizgled jednostavne tegobe može kriti nešto što traži ozbiljniju obradu. I upravo tu je često problem: mnogi prvo čekaju da simptomi prođu sami, a zatim pokušavaju da ih prikriju ili sami tumače.
Upravo zato skrivanje problema mjesecima ili oslanjanje na neprovjerene preparate s interneta može odgoditi otkrivanje pravog uzroka. Seksualna funkcija zavisi od pravilnog protoka krvi, nervnih signala, hormona i psihičke stabilnosti, pa poremećaj u samo jednom od tih sistema može izazvati vidljivu promjenu. Muškarac koji primijeti da se nešto promijenilo ne mora odmah misliti na najgore, ali ni ignorisanje nije dobro rješenje.
Pregled često može pokazati da je riječ o jednostavnom i liječivom uzroku. U drugim slučajevima pažnja ljekara može skrenuti na stanje koje do tada nije bilo primijećeno. Zbog toga se seksualno zdravlje ne bi smjelo izdvajati kao tema odvojena od pritiska, šećera, sna ili kardiovaskularnog stanja, jer ono u praksi često govori mnogo više od same intimnosti.
Testosteron nije univerzalni odgovor
Posebna tema je testosteronska terapija, oko koje se posljednjih godina šire pojednostavljeni savjeti i velika očekivanja. Testosteron može imati svoje mjesto u liječenju određenih muškaraca kod kojih je manjak hormona medicinski potvrđen i koji imaju odgovarajuće simptome, ali to ne znači da ga treba uzimati preventivno ili na svoju ruku. Prije početka takve terapije potrebno je procijeniti zdravstveno stanje, a tokom liječenja pratiti laboratorijske parametre koje odredi ljekar.
Naročito je pogrešno posmatrati testosteron kao univerzalni preparat za energiju, potenciju ili zaštitu od bolesti prostate. Prema pisanju regionalnih izvora koji su prenosili mišljenja urologa i endokrinologa, odnos između testosterona i prostate složeniji je od tvrdnji koje se često šire internetom. Zato odluku o terapiji treba donositi nakon pregleda, a ne na osnovu reklamnih poruka, tuđeg iskustva ili savjeta s društvenih mreža.
Muškarac može imati umor ili slabiju želju, a da testosteron nije glavni uzrok problema. Zato je pravilna dijagnostika presudna, jer isti simptom može imati više sasvim različitih objašnjenja. U tome je i razlog zbog kojeg stručnjaci upozoravaju na oprez: bez pregleda se lako pogriješi i u procjeni i u liječenju.
Pored fizičkih uzroka, na seksualno samopouzdanje utiču i očekivanja koja ljudi stvaraju o sebi. Pornografski sadržaji kod nekih osoba mogu oblikovati nerealnu sliku o tome kako bi odnos trebalo da izgleda, koliko da traje i kako da tijelo treba da izgleda. Kod mlađih, ali i starijih muškaraca, takva poređenja često stvaraju nesigurnost i dodatni pritisak da se funkcioniše na način koji nije realan za svakodnevni život.
Bliskost ne zavisi samo od anatomije
Emocionalna bliskost, povjerenje, sigurnost, komunikacija i razumijevanje potreba druge osobe često imaju mnogo veću ulogu nego fizički parametri oko kojih se stvara nepotreban pritisak. Stvarni partnerski odnos nije takmičenje niti predstava, nego zajedničko iskustvo dvoje ljudi koji bi trebalo da mogu razgovarati o onome što im odgovara i onome što im stvara nelagodu.
Kada se seksualnost prestane posmatrati kroz prizmu dokazivanja, mnoge nesigurnosti postaju lakše za rješavanje. To može biti posebno važno kod muškaraca koji promjene povezane sa starenjem doživljavaju kao gubitak vrijednosti, iako su promjene tijela prirodan dio života. Ni kasnije godine ne znače da intimnost mora nestati, a mnogi ljudi i u šezdesetim, sedamdesetim ili kasnije imaju ispunjen seksualni život, iako se način na koji tijelo reaguje može promijeniti.
Muškarcu može trebati više vremena da postigne erekciju, dok žene nakon menopauze mogu imati suhoću ili druge promjene zbog kojih odnos izgleda drugačije nego ranije. Mnogi od tih problema mogu se ublažiti odgovarajućim savjetom ili liječenjem, pa ih nije potrebno prihvatiti kao nešto o čemu se mora šutjeti. U tom smislu, otvoren razgovor često je prvi korak prema rješenju, a ne znak slabosti.
Kada je intimnost dobrovoljna, sigurna i prijatna za oba partnera, ona može biti povezana s osjećajem bliskosti, boljim raspoloženjem, opuštanjem i za neke ljude kvalitetnijim snom. Istovremeno, nije opravdano plašiti ljude tvrdnjom da će samo odsustvo seksualnih odnosa izazvati ozbiljnu bolest, jer seksualni život predstavlja samo jedan od brojnih faktora ukupnog fizičkog i psihičkog zdravlja.
Mnogo je važnije primijetiti naglu i neobjašnjivu promjenu, posebno ako je prate drugi simptomi. Muškarci nakon pedesete ne moraju živjeti u strahu od hormona i starenja, ali ni svaku novu tegobu ne bi trebali olako pripisati godinama. U toj ravnoteži između opreza i smirenosti često se nalazi i najbolji put ka zdravijem odnosu prema vlastitom tijelu, bez srama, samodijagnoze i nepotrebnog odlaganja pregleda.
